Da bi se izdisajnim testom na helikobakter dobio pouzdan rezultat, potrebno je da se ispoštuju određeni uslovi. Pre izvođenja testa pacijent ne sme da jede najmanje 6 sati (najbolje je izvesti test ujutru, na prazan stomak). Isto tako, ne treba da pije tečnost ni da puši pre testa.
Urea-izdisajni testovi su zasnovani na izrazitoj ureaznoj aktivnosti helikobaktera. Pacijent najpre daje uzorak izdahnutog vazduha na prazan stomak, a potom uzima tabletu u kojoj se nalazi urea obeležena neradioaktivnim ugljenikovim izotopom C13 ili radioaktivnim izotopom C14.
Serološki testovi ipak nisu najpouzdaniji za procenu efekta eradikacione terapije kod infekcije H. pylori. Ovim testovima se detektuju antitela na helikobakter u krvi, međutim, životni vek tih antitela je bar 4-5 meseci, tako da ona ostaju u krvi i ako ste uspešno izlečili infekciju.
Za utvrđivanje postojanja infekcije helikobakterom, kod nas se najčešće upotrebljavaju serološki testovi iz krvi, kojima se određuje titar IgG i IgA antitela na ovu bakteriju. Dakle, ovim testovima se ne meri direktno koncentracija helikobaktera, već stepen otpornosti organizma na njega.
Kada se jave simptomi koji mogu da ukazuju na gastritis, čir na želucu ili dvanaestopalačnom crevu, kao što su bol u gornjem delu stomaka, podrigivanje, gorušica, slab apetit i gubitak težine, mučnina i nagon za povraćanjem, najpre treba isključiti mogućnost postojanja infekcije helikobakterom.
Čak 85% ljudi zaraženih helikobakterom nemaju simptome ni komplikacije. Međutim, čak u 97% slučajeva čira na dvanaestopalačnom crevu, uzrok je upravo helikobakter. Kada je reč o čiru na želucu, postotak je upola manji, pošto više faktora može da uzrokuje gastrični ulkus.