Nakon što je povređeni stigao u zdravstvenu ustanovu, potrebno je isključiti povrede koje ugrožavaju život. Ako je potreban hirurški zahvat za lečenje preloma, obavlja se nakon što se bolesnikovo stanje stabilizuje. Otvoreni prelomi mogu biti inficirani pa je potrebno obraditi ranu.
Nemojte pokušavati da ispravite povređeni deo tela, ukoliko usled preloma dođe do promene anatomskih delova ekstremiteta. Ovo se radi samo u slučaju kada je ugrožena cirkulacija. Nemojte pokušavati sa testiranjem funkcije povređenih delova tela niti davati povređenom hranu ili tečnost.
Ukoliko smo u prilici da pružimo nekome prvu pomoć kada je u pitanju prelom kosti veoma je bitno ne pomerati povređenog dok se potpuno ne učvrsti i imobiliše povređeni deo tela pomoćnim metodama imobilizacije, pacijenta isto tako ne treba da pomeramo ukoliko to nije neophodno.
Najveći broj preloma je zatvoreni tip povrede, bez narušavanja integriteta kože pa će jedini znak preloma kosti biti jak bol i vrlo često promena izgleda ekstremiteta ili kosti koja je slomljena. Ubrzo će nastati i reaktivni otok oko preloma.
Iako postoji veoma veliki broj patoloških stanja koja primarno ili sekundarno zahvataju naše kosti, najčešći vid patologije jesu prelomi ili frakture. Razlozi koji dovode do preloma kosti su mnogobrojni, biohemijski, degenerativni, metabolički, idiopatski, maligni ali najčešće mehaničke prirode.
Aktivni deo lokomotornog sistema je mišićni sistem čijom akcijom dolazi do pokreta. Pokret se ispoljava promenom položaja pojedinih delova ili čitavog tela.svojevrsni antigravitacioni sistem.
Bez obzira da li su u pitanju duge ili kratke kosti, svi delovi kosti su međusobno povezani i ukoliko dođe do preloma kosti zapravo dolazi do udruženog prekida kontinuiteta svih struktura koje čine jednu zrelu kost koja je sastavni deo skeleta.
Zrela kost pojavljuje se u dva osnovna oblika, kao kompakta i spongioza, koje se mogu razlikovati golim okom na preseku kosti i na radiografijama. Najveći deo koštanog tkiva (80%) čini kompakta, dok trabekularna kost učestvuje sa svega 20% u ukupnoj masi tvrde supstance čitavog skeleta.
Skelet većinom čine duge kosti, kod svake duge kosti razlikuju se centralna osovina, dijafiza i dva proširena okrajka, epifize, koje su sa dijafizom povezani pomoću metafiza, a u središnjem delu dijafize nalazi se centralna šupljina u kojoj je smestena koštana srž.
Kosti pružaju potporu i omogućava održavanje telesnog oblika i kretanje, štite vitalne organe u lobanji i grudnoj duplji i koštanu srž smeštenu u kostima. Kosti su važne u metabolizmu minerala, posebno kalcijuma koji je uskladišten u kostima, čak 99% od ukupne količine kalcijuma u telu.