Mišići su najosetljiviji deo našeg loko-motornog sistema pa je sasvim logično da će oni prvi stradati usled neke povrede. Mišići mogu pretrpeti povredu u smislu istegnuća, rupture, kontuzije ili posttraumatskog osificirajućeg miozitisa. Istegnuće je najčešća povreda mišićnih vlakana.
Povrede mekih tkiva ipak najčešće nastale prilikom aktivnosti svakodnevnog života. Kako nije dobro nositi potpuno ravnu obuću jer tako rizikujemo povrede kičmenog stuba i kolena, tako nošenje visokih potpetica može dovesti do povrede skočnog zgloba ili uganuća.
Period imobilizacije traje od 3 nedelje do par meseci, naravno u zavisnosti od vrste preloma i eventualnih komplikacija stanja.Težina preloma kostiju direktno odlučuje o brzini regeneracije. Posle nekoliko meseci ili godina nema tragova preloma na radiološkom pregledu.
Nakon pregledanog snimka povređeni se u velikom broju slučajeva mora podvrgnuti redukciji i stabilizaciji prelomljenog segmenta. Redukcija je najčešće manuelna manipulacija kojoj se dislocirani prelomljeni segmen ili segmenti vraćaju u anatomsku poziciju i fiziološki odnos zglobnih površina.
Frakture kosti mogu biti otvorene i zatvorene, tj. one koje nemaju ili imaju i prekid kontinuiteta kože. Otvorena fraktura je daleko komplikovanija za imobilizaciju i lečenje od zatvorene jer je automatski povećan rizik od infekcije mikroorganizmima iz spoljašnje sredine.