Zbog reakcije kože slične kao pri kontaktu s koprivom urtikarija se često naziva koprivnjača.
Izaziva crvena, edematozna žarišta iznad razine kože (tzv. urtike), a deli se na akutne, recidivirajuće (ponavljajuće) i hronične.
Razlika je pre svega u trajanju bolesti, a slika bolesti uvek je ista.
Akutna urtikarija traje najviše do tri nedelje, recidivirajuće do tri meseca, a hronične i nekoliko godina, uz povremena pogoršanja i poboljšanja.
Dok su u akutnom obliku urtike veličine kovanog novca do dlana, spajaju se i izražen je jak svrbež, hronične su veličine nokta ili manje, raspoređene manje ili više simetrično.
Mogu se javiti i opći simptomi (npr. povišena temperatura), simptomi unutarnjih organa (najčešće dišnog i probavnog sastava), a u području gde je tkivo crveno, oko očiju, usana i zglobova, čest je jak otok.
Može se razviti i otok početnog dela disajnog puta i jezika s osećajem gušenja i otežana gutanja, astmatički napad, znaci rinitisa ili konjuktivitisa, ali i proliv ili bolovi u trbuhu.
Jako izraženi simptomi mogu ugroziti život bolesnika.
U nekim slučajevima nastaje i generalizirana alergijska reakcija s anafilaktičkim šokom (najčešće nakon uboda insekata ili uzimanja nekih lekova), kada zataje disanje i rad srca, što može imati i smrtni ishod.
Koga ili šta optužiti?
Prema reakciji koja se odvija u organizmu, urtikarija spada u tzv. alergijske reakcije ranog tipa, što znači da promene na koži nastaju 20 do 30 minuta ili nekoliko sati nakon unosa.
Alergen se spaja s postojećim specifičnim antitelom vezanim na celiju mastocit koja puca i oslobađa barem desetak vrlo aktivnih tvari što pogoduju nastanku alergijske reakcije.
Najvažnija je od njih svakako histamin, a u hroničnih i fizikalnih urtikarija i acetilholin.
Najčešći su alergeni hrana, lekovi (antibiotici, acetilsalicilna kiselina, analgetici, antireumatici i dr.), neki inhalacijski alergeni (udišu se ili dođu u kontakt s kožom - pelud, grinje iz prašine, životinjske dlake) te ubodi insekata.
Urtikariju mogu izazvati i fizikalni činioci, također na principu imunoloških promena u organizmu, ali ne potpuno u smislu klasične alergijske urtikarije. To su najčešće hladnoća, toplina, pritisak, fizički napor i sunce (UV zrake).
Postoji i grupa alergijskih reakcija potencirana stresom i psihogenim činiocima.
Dok kod akutne urtikarije bolesnik obično zna tačno navesti koji je alergen posredi, kod recidivirajućih i hroničnih oblika često je reč o kombinaciji alergena (dva ili više) ili postojanju unutarnjih činilaca, pa dolazi do stvaranja autoantigena.
To su najčešće upalni procesi uha, nosa, grla, sinusa, ginekološke ili urološke upalne bolesti, hormonalni poremećaji, parazitoze, bolesti jetre ili druge bolesti probavnog sastava, a u vrlo tvrdokornim slučajevima mora se misliti i na maligne bolesti. Kod oko 50 posto hroničnih urtikarija ne može se pronaći uzrok, pa ih nazivamo idiopatskim.
Kako uticati na alergijsku reakciju?
S obzirom na to da je klinička slika tipična, dijagnoza ne predstavlja teškoće. Bitno je sprečiti daljnji unos alergena u organizam (ako je poznat) i ubrzati njegovo izlučivanje (npr. davanjem laksativa u slučaju prehrambenog alergena).
Valja sprečiti i unos belančevina nekoliko dana (ne jesti meso, mlečne proizvode i jaja), da bi ih se kasnije postupno uvodilo prema uputu.
Izbegavanje belančevina posebno je važno ako je alergen mala molekule jer tada neće naći nosača (belančevinu) i prestati da deluje.
U težim oblicima popraćenima i nekom komplikacijom (gušenje, edemi, početni znaci šoka) daju se kortikosteroidi (najčešće oni koji brzo deluju i brzo se izlučuju) u infuziji ili intramuskularno, najčešće dva, tri dana.
Potom se doza postupno smanjuje prelaskom na tablete do ukidanja (najviše sedam do deset dana).
Daju se i antihistaminici, lekovi koji sprečavaju vezanje histamina na celije i njegovo delovanje, ali i ubrzavaju izlučivanje već stvorenog prirodnim putem (stolica, urin).
U početku se daju u infuziji ili intramuskularno, a posle u obliku tableta.
Postoji velik broj antihistaminika I. i II. generacije koji se daju nakon smirenja akutnih znakova urtikarije još 10 do 14 dana.
U hroničnim oblicima, ali i kod fizikalnih, dobrim su se pokazale i kombinacije I. i II. generacije antihistaminika uz obvezno dodavanje blokatora za histamin 2 receptore koji se nalaze duž celoga probavnog sastava i takođe omogućuju delovanje oslobođenog histamina (preparati ranitidina - najčešće Peptoran, Ufamid, Ulran).
Po mogućnosti pronaći krivca
Kod akutnih urtikarija, gde je poznat uzročni alergen, nije potrebno alergološko testiranje jer se, izbegava li se on, alergija više neće javljati.
Kada alergen nije točno poznat, rade se alergološki testovi, najčešće prick metodom (metoda uboda) ili schratch metodom (grebanje kože) kod testa na konzervanse.
Sigurnost je testova oko 75 do 80 posto. Kako bi se postigao željeni učinak, svakako treba ozbiljno shvatiti rezultate testa i strogo izbegavati sve alergene koji su prilikom testiranja bili pozitivni.
Kod hroničnih se urtikarija, zbog mogućnosti postojanja unutarnjih činilaca, provodi kliničko-laboratorijska obrada:
* sedimentacija (SE), kompletna krvna slika (KKS), glukoza u krvi (GUK), jetrene probe (AST, ALT, gama GT), urea, kreatinin, lipidogram, elektroforeza bjelančevina, imunoelektroforeza, IgE-ukupni, Helicobacter pylori test (iz krvi), hormoni štitnjače (T3, T4, TSH), antitireoidna antitela, C, C1, C3, CIK, CRP, stolica na parazite, stolica na Candidu, bris na oxyure, provokacija na amebe, bris nosa i ždrela, antistreptolizinski titar (AST-O, ASTA), ORL pregled, stomatološki pregled, ginekološki pregled za žene, a urološki za muškarce te rtg snimka pluća.
Ovisno o anamnestičkim podacima, katkad se obradi samo deo, npr. samo probavni sastav ili samo hormonalna obrada, tj. ciljano se proveravaju razgovorom dobiveni podaci.
Ako se pronađe uzrok, lečenje se nastavlja kod nadležnog specijalista, a celo se vreme uzimaju antihistaminici (bilo I. generacije ili kombinaciju I. i II. generacije uz i H2 blokatore, što se pokazalo vrlo učinkovitim).
U slučaju da se uzrok ne nađe i postavi se dijagnoza hronične idiopatske urtikarije koja može trajati godinama, preporučuje se na duze razdoblje uzimanje navedenih kombinacija lekova, uz redovite kontrole specijalista dermatologa.
U grupi urtikarija uzrokovanih vanjskim činiocima potrebno je izbegavati uzročnike u najvećoj mogućoj meri, a uz spomenute lekove dobrim su se pokazali i antihistaminici koji sediraju (smiruju) ili antiholinergici.
Zbog čestih nesporazuma s nadležnim lekarima važno je napomenuti da se alergološki testovi rade u stvarno indiciranim situacijama, tj. onda kada nam alergen nije tačno poznat, kada se bolest ponavlja ili se povezuje s nekoliko uzročnih čimbenika.
Bitno je da barem tri, četiri nedelje pre testiranja bolesnik ne uzima kortikosteroide, a tri do pet dana prije da ne uzima antihistaminike, sedative i analgetike, jer će rezultati biti lažno negativni.
Bolesnici koji imaju hronične urtikarije kod kuće uvek moraju imati lekove tipa antihistaminika, koje u slučaju često neočekivanih pogoršanja treba odmah uzeti i javiti se nadležnom lekaru.
Bolesnika s urtikarijom, osobito onom koja se javlja retko i "bez uzroka", treba upoznati i s pojmom intolerancije na histamin ili histaminizam.
Reč je o reakciji na histamin koji se može stvarati ne samo tokom alergijske reakcije nego i kao razgradni produkt neke hrane (belančevina).
Hrana zbog duzeg stajanja ili početka kvarenja u sebi sadrži mnogo histamina, kao i jela koja se podgrevaju. Histamin se ne može razoriti kuvanjem, smrzavanjem ili grejanjem u mikrotalasnoj pećnici, a kombinacija alkohola s hranom koja sadrži histamin pojačava njegovo delovanje.
Mnogo histamina ima u crvenom vinu, penušcima, pivu, sirevima, plavoj ribi (konzerviranoj), suvomesnatim proizvodima, naročito ako duze stoje.
Preporuka je jesti uvek svežu, laganu i kuvanu hranu.
I kod pojave intolerancije na histamin daju se antihistaminici.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|