Pozdrav svima, evo još jednog ''pacijenta'' sa sličnim tegobama poput vaših...
Naime, negdje od 8-og razreda muku mučim sa tahikardijama... s godinama su se smanjile jer sam se bavio sportom, a sada mi se pojavljuju nekoliko puta godišnje... najčešće kod umora, nervoze i slično, ali tek kad se tijelo opusti, ili pak kod nekih naglih pokreta, sagibanja... uglavnom , primjera ima...
Kada malo proniknem u prošlost problema, čini mi se da je to sve počelo nakon što sam krajem 7-og razreda imao prometnu nesreću kada sam pao sa motora, slomio lijevu natkoljenicu... čini mi se da je od tada sve ovo započelo, a sve sam sigurniji da je to na psihičkoj bazi... dapače, siguran sam 100%...
Prioje nekih 5 godina, otišao sam obaviti sve pregled, kardiolog mi je rekao da je sa srcem sve u redu, nalazi štitnjače ispočetka nisu bili dobri, ali za 15 dana kada sam ponovno vadio krv bili su u redu...
Tahikardija se pojavljivala ovih godina jako rijetko, ali nisam ni obraćao pozornost na to , jer sam se naučio s tim živjeti... inače sam glazbenik i živim poprilično neuredan život, gubim noći, a tempo mi je ubitačan...inače sam vesela osoba koja jednostavno ne zna stati...tako da me uopće ne čude svi ti problemi, rekli bi da sam ''srčan''...
Otkako sam se ove zime prislino moramo prestati baviti sportom jer su me počela jako zezati koljena i leđa, tako mi je i kondicija opala, a kada izračunam što se sve dešavalo, vidim da je veliki stres u pitanju koji mi je i odgovor na ono što se dogodilo prije par dana:
Naime, prijatelj se taj dan ženio i ja sam se pripremio da odem na svadbu... od silnog uzbuđenja, a i slavlja svih prethodnih dana, obuhvatila me tahikardija... kud baš sad, pomislio sam?
Međutim, kada mi se napadaj smirio, srce mi nije prestajalo lupati i imao sam osjećaj da mi je u grlu...jednostavno je lupalo u neravnomjernim odmacima i nisam se osjećao dobro... takav osjećaj osjećao sam inače kad bi legao navečer u krevet, tada bih imao to''lupanje'' koje nije ugodno, ali ne ubrzano, već neravnomjerno...
Nisam htio na svadbu u tom stanju pa sam otišao na hitnu pomoć gdje su mi rekli da moram u bolnicu jer da EKG i nije baš najbolji...
U bolnici su me primili i ustanovili da imam ''fibrilaciju atrija'' te sam nekoliko sati tamo ležao dok su mi mjerili otkuacaje koji su išli ovako nekako : 107- 90-136-111-160.... nije uopće ugodno gledati u to jer se samo još više izbezumiš...
Rekoše mi da će mi dati ''ritmonorm'' u venu i da se sa tim srce vraća u normalan rad... nakon prve injekcije nije bilo ništa bolje, nakon druge također.... a kada si mi dali terću, imao sam osjećaj da su mi uštrcali adrenalin, a ne ritmonorm jer mi je puls narastao i nije se spuštao ispod 130...
Na kraju su me uspavali i elktro-kardioverzijom ( mislim da se tako nekako zove), vratili u normalu te nakon sat vremena pustili kući...
Sada nakon 2 dana sam dobro, ali me bole prsni koš i leđa, vjerovatno od trzaja i ''šuta'' koji je tijelo dobilo...
Kada bih sam morao donositi zaključke zašto se ovo dogodilo, mislim da je u pitanju psiha i samo psiha te da na tom području treba pronalaziti rješenja... vjerovatno jest malo i štitnjača i sve ostalo , ali psiha na prvom mjestu... jer nije ni čudo kojim tempom živim da mi se ovo dogodilo..
Oko mene je veća panika nego što sam ja uspaničen- doma me maze i paze, mama čita sve moguće i nemoguće, baka me tetoši kao da sam skoro umro, a ja nastojim sabrano sagledati problem i garantiram im 99% da će fizički, nakon svih nalaza koje moram napraviti , sve biti u redu, i da ću ja morati malo reducirati prehranu, i početi se baviti nekom jogom ili slično...
Eto , valjda sam sve napisao, volio bih čuti i mišljenja svih Vas... puno pozdrava iz Opatije