Garfield napisao:Pa, nije nerazumno to sto govorite......ne znam ni sama sta da Vam kazem a da bude utesno ili od pomoci.....Ako ne nabavite Xanax do nedelje, javite mi na PP adresu pa cu Vam poslati lekove postom.
Kupila sam danas Xanax 0,25, a Vama hvala do neba na ponudi!!!!
E sad, pre nego što počnem da joj dajem to, imam pitanje za Vas: U upozorenju za Xanax piše sledeće: "Ukoliko se primenjuje sa drugim depresorima CNS-a (neurolepticima, psihoticima itd) ili alkoholom, može da pojača njihovo delovanje."
- Da li i koliko veze ima ovo sa Karbapinom (on isto utiče na CNS!!?)??
- U koje doba dana da počnem sa davanjem polovine ove doze od 0,25?
- Da li postoji nešto našta treba posebnu pažnju da obratim??
P.S. Danas sam primetila da je mami malo otečena desna strana lica, tj samo obraz (kod nosa), sa te strane a prema čeonom delu se nalazio tumor. Nema otoka na čelu, oku, nosu, samo na obrazu.......
Palo mi je na pamet da možda ne bi bilo loše da primi jednu bocu Manitola i.v. (to su joj davali u bolnici), a opet, on obara pritisak.......AAAAAAAA..... kakav začaran krug pitanja a bez odgovora!!!
Doktorka iz kućne nege koju sam zvala da pitam za to, reče mi da ne smeju oni ništa da daju bez naloga
nadležnog doktora. Ha, kakva ironija!!! Da odem da ga pitam??!!!
(ovo treba da zvuči ironično sa primesom gadjenja!!)
evelina napisao:Majjo,
poslacu ti pp.
pozz
Ispričale smo se na PP, hvala na savetu, drži se!!!
gagi15 napisao:
Pa sta se moze, svidja mi se vas pogled na zivot. Da se prihvata i radost i tuga, i sreca i nesreca. Ma nevredi nicija ni karijera, ni dzepovi puni novca, kad srce postane od kamena. Mnogo je lakse "slusati" glavu, ali je mnogo humanije "poslusati" srce.
U najtezim trenutcima u zivotu, cesto sam prelistavala
Prirucnik za ratnika svetlosti, od Paula Koelja, nadje se i tu nesto korisno.
Verujem u Vas, da cete istrajati i ispostovati vasu majku (ili vasa osecanja) do kraja. I dalje nastaviti kroz zivot hrabrija i jaca.

Gagi, hvala na ovim rečima, deluju ohrabrujuće u momentima kada potonem..........
Moram da prihvatam sve, kako Vi kažete, i radost i tugu.... Trudim se da prihvatim i sebe i sve oko sebe, sa svim manama i vrlinama (mada jesam cepidlaka i ponekad težak smor

), ali moram tako. Prilično sam dugo u svom životu bila sebična i posmatrala svet isključivo svojim očima i sa svog stanovišta, a onda su me mnoge situacije demantovale u tome, naučile da svet ne postoji samo i isključivo zbog mog postojanja i tako sam naučila da "proširim vidike", prihvatim prvo sebe i svoje mane, pa tako i druge. Naravno sve je to začinjeno sa ogromnom količinom humora (bez koga ja ne znam da živim

), pa čak i onda kad prelazi u sarkazam, ali onako.........khmm

......... pozitivan sarkazam, često iprelazi i u ironiju, ali takodje pozitivnu!!
Bez toga ja ne funkcionišem. Trudim se da u svakom zlu koje me zadesi pronadjem i nešto dobro, što me tera da guram dalje. Pa dokle izdržim.......
Auuuuuu, koliki post, udavih vas ja sve od reda......
A sada da predjem malo na dekubit...... Rane su vlažno-suve, kako im se ćefne!! Čim mama "prilegne" na jednu, ona se ovlaži, dok se druga suši i tako u krug. Imam utisak da smo nekako stale sa tim procesom i da se vrtimo u krug, da nema boljitka... Evo i slika kako to izgleda:
Evo rane kad se leži na njoj:
Ono što mi je čudno je to, što se rana spolja vizuelno smanjila, znači koža i ivica oko rane je manjeg promera, ali ispod je ostala iste veličine i puna je fibrina. ovako izgleda kada rasteglim kožu:
A ovakva je kada se par sati suši:
I konačno, ona velika, gde je krasta lagano počela da se odlepljuje kad je vlažim melemom:
Na sve ovo, mama ponovo ima svakodnevno temperaturu, sada do 37.9 i primetila sam u zadnje vreme da mnogo više spava....... Tako je kunjala i pre onog šloga.......
