ŠTA JE STRES I KAKO SE NOSITI SA NJIM
STRES
Svi smo već odavno čuli tu reč i svi smo već odavno svesni kako savremeni način života ne ostavlja čoveku dovoljno vremena da napuni baterije za nošenje sa stresom koji donosi sutrašnji dan. Ali, niko nas, nažalost, ne pita kako nam je i da li smo napunili baterije, svi već imaju dovoljno svojih briga i problema i svi su ubeđeni da je baš njima (naj)teže... Mi se sami moramo pobrinuti za to da napunimo vlastite baterije koje smo ispraznili u nošenju sa životnim obavezama i svakodnevnim stresom, a o traumatskim i kriznim događajima i doživljajima da i ne govorimo.
Zato, dragi moje moje i dragi moji, hajde da pobedimo taj stres! Prva stepenica je zapravo definisanje samog problema, jer jasno moramo odrediti šta je to stres, kako bismo se uspešno mogli izboriti sa našim svakodnevnim „dragim“ drugom po imenu Stres...
Za početak, dovoljno je da otvorite bilo koji rečnik sa engleskog na vaš maternji jezik i naći ćete našu „omiljenu“ reč u engleskoj verziji – STRESS, a pored koje stoji niz objašnjenja, kako to znači napor, pritisak, teranje, podvrgavanje pritisku itd. itd. Dakle, mogli bimo reći da je to pritisak kojem smo izloženi tokom svakodnevnih događaja, u raznim situacijama... Maloj deci je stresno to što moraju čekati da im se neko smiluje da ih ponese, pošto sami ne mogu hodati, školarcima je stresno u školi, domaćicama je stresno spremanje i čišćenje, kuvanje i pranje posuđa, koje guta kao živi pesak, svima je stresno razvlačiti ono novca što imamo do sledeće plate (ili penzije), zaposlenima je stresno na poslu, što od težine radnih zadataka, što od podmetanja od strane kolega i loših međuljudskih odnosa, a roditeljima, a pogotovo onim zaposlenima je stresno što moraju balansirati sa mnogo loptica: uloge supružnika, roditelja, radnika, domaćice... a o penzionerima da i ne govorim...
Da se razumemo, minimalna doza stresa je u nekim situacijama i poželjna, baš kao i minimalna doza treme... pod minimalnom dozom stresa se koncentrišemo da što bolje obavimo taj posao i dočekamo onaj predivni osećaj kada sve konačno prođe . .
Ali, ovdje bi najbolje bilo govoriti o tzv. dugoročnim posledicama stresa. Dugoročne posledice stresa su rezultat hronične izloženosti stresnim događajima, izazivaju hroničan umor i iscrpljenost, bezvoljnost, gubitak interesovanja i sl. Međutim, mogu se javiti i nakon jednog stresnog događaja.
Znakovi stresa i dugoročnih posledica stresnih događaja
Stanje stresa (u sebi i drugima) prepoznajemo na temelju 4 grupe znakova:
1. emocionalni (npr. tuga, teskoba, panika, ljutnja, osećaj krivice);
2. misaoni (npr. rastresenost – slaba koncentracija, zaboravnost, „opsednutost“ istim mislima);
3. telesni/fiziološki (npr. znojenje ruku, dlanova, lupanje srca, drhtanje ruku, bolovi u želucu);
4. ponašajni (plakanje, agresivnost, nekontrolisani ispadi, povlačenje u sebe, preterana upotreba alkohola, cigareta, kafe)
Jako je važno osloboditi se napetosti i umora koje stres izaziva, jer nas novi životni zadaci i obaveze čekaju, ne možemo ih „gurnuti pod tepih“, već moramo napuniti svoje „baterije“ kako bismo i uživali u životu i, kao bismo se kao takvi, srecni, raspoloženi i odmorni, lakše nosili sa budućim stresnim događajima...
Načini suočavanja sa stresom
Kakve će posledice neka stresna situacija ostaviti na nas u velikoj meri zavisi o našoj proceni situacije (zapitajmo se da li je to smak sveta?), ali i o tome šta činimo kako bismo je savladali ili lakše podneli (npr. borimo se, povlačimo se, mirimo se sa sudbinom itd.) Da bismo to postigli, služimo se različitim strategijama ili načinima suočavanja sa stresom kojima možemo:
1. nastojati IZMENITI stresor, odnosno izvor stresa;
2. prihvatiti situaciju kakva jeste, trudeći se da je vidimo u što boljem svetlu;
3. pokušati IZBEĆI stresore što više možemo.
Korišcenje načina suočavanja sa stresom zavisi od vrste događaja, od osobina ličnosti, iskustva, znanja itd. Zbog toga nema univerzalnih recepata o „najboljim“ načinima suočavanja. Jednostavno rečeno: ako procenite da vi licno neku situaciju možete jedino izbegavati, onda to ne znači da ste kukavica i nesposobnjaković, jer bežite od situacije. To samo znači da se vi, na najbolji mogući način, suočavate sa tom konkretnom situacijom.
Što se tiče MENJANJA STRESORA, o tome možemo puno govoriti. Ukoliko nam je stresor određena osoba koja je puna negativne energije i čije ponašanje u vama izaziva stres, postoji puno literature o popularnoj psihologiji o izlaženju na kraj sa raznoraznim vrstama problema u međuljudskim odnosima, o komunikaciji itd. Veoma je važno komunicirati... Nemojte odmah sve lično shvatati nego upitajte osobu šta je kontretno mislila, da izbegnete nesporazume i bezrazložnu napetost i stres... Objasnite osobi kako se osećate zbog njenih postupaka i reči i zamolite je da to više ne radi, a ako osoba nastavi sa tim, jednostavno zahladnite odnose i držite ih na nivou pristojnosti... bez obzira da li je reč o radnom kolegi, članu porodice, bračnom partneru... oprostiti je ljudski, ali mazohizam je uživanje u tome da nam drugi nanose bol, pa vi dobro razmislite ...
Ako je stresor neka situacija, izmenite sve što je „do vas“: pripremite se za ispit/prezentaciju i sl. ako je u pitanju vođenje domaćinstva, rešite se nepotrebnih stvari, bolje se organizujte, tražite pomoć od ostalih ukućana...
A što se tiče drugog načina nošenja sa stresom, prihvatanja situacije kakva jeste, trudeći se da je vidimo u što boljem svetlu - prvo što svi, ali baš svi moramo naučiti, a to je – voleti sebe, sa svim svojim nedostacima... A onda ljubav drugih prema nama automatski dolazi i ostvarićemo harmonične odnose u svojoj okolini koju ćemo napuniti pozitivnim vibracijama... Voleti sebe znači sve ono što znači i voleti druge: brinuti se o svom zdravlju, kao prvo i najvažnije! Morate pronaći vreme samo za sebe i raditi ono što volite... Nemojte se vaditi da nemate mesta. Nas je bilo puno, ali sam, još dok sam išla u osnovnu školu (tada nije bilo mp3 playera, walkmana i discmana kod nas da se kupe) postavljala kasetofon blizu i puštala sebi tiho muziku „na uvce“ i tiho pevušila u prepunoj sobi, kada je vreme bilo loše i nije se moglo ići u šetnju... Nema izgovora!!! Danas nas je troje u jednosobnom stanu, pa opet, uredila sam i ustaklila balkon, posadila cveće i ujutru i uveče
kafenišem uz predivan pogled i tihu muziku... to je mojih dvadesetak minuta...
Krenimo od samog početka dana:
Buđenje – birajte lepu melodiju na vašem budilniku, melodiju koja vas podseća na spokoj, sreću, sretno detinjstvo, bilo šta zbog čega nećete poželeti da se pokrijete pokrivačem preko glave...
Pre nego što ustanete prisetite se nekih lepih stvari i zahvalite Bogu, prirodi i životu što ste jutros ustali živi, zdravi i slično... Ako radite, prisetite se koliko ste srecni što imate posao i primate platu, a ako niste zaposleni, prisetite se kako možete spavati duže i ne morate izlaziti po ružnom vremenu ili kad se ne osećate dobro... Ako ste u drugom stanju i imate mučnine i sl. prisetite se kako nosite u sebi čudo života, Božji dar, a to je danas sve teže... Ako vas probudi dečji plač, prisetite se kako imate SVOJE predivno dete itd. itd. Nemojte razmišljati o obavezama i šta vas čeka i kako ne znate gde ćete i šta pre da uradite... Setite se da imate krov na glavom, vode, hrane, struju, odeću... Ništa nemojte shvatati zdravo za gotovo... Budite zahvalni na tom što imate...
Kada odete u kupatilo, ne nervirajte se zbog gubitka kose, loše frizure, požutelih zuba, celulita itd. itd. divite se što vas ništa ne boli, što ste zdravi i što postoje i stomatolozi i frizeri, i perike i fen i kozmetika i odeća kojom možete prikriti svoje nedostatke, ako ste baš toliko nezadovoljni...
A sada – vaše jutro: odvojite vreme za sebe, za ono što baš vama, lično vama najviše odgovara: kafu (ali ne na prazan stomak), čaj, molitvu, malo rastezanja i par minuta gimnastike, ranojutarnja letnja šetnja, pevušenje... Ovde moram napomenuti kako podstičemo mozak na lučenje „hormona sreće“ radom mišića pri fitnesu ili pevušenjem, pa ma kako nemuzikalno zvučalo naše pevanje.
Eto, tek ste izašli iz kupatila, a dan vam je počeo predivno, ako ste razmišljali pozitivno... Neki će reći: kakvo kupatilo, ne mogu da dođem na red, od tolikih ukućana koji ostavljaju dlake za sobom itd. itd. a ja vas pitam: šta biste kada ih ne biste više nikada videli i kada biste živeli u praznoj kući, ili kada ne biste imali kupatila i tekuće vode uopšte? Gledajte na pozitivan način, od kuknjave nikom bolje nije postalo niti bilo... Verujte, nismo ni svesni koliko loših misli prođe kroz našu glavu od kojih smo još više podložni delovanju stresa...
Bez doručka ne započinjite dan! To je jako važno, naročito za one koji imaju viška kilograma. O vrednosti doručka za lakše nošenje sa stresnim događajima koji su pred nama možete pronači u svakom časopisu... Popijte bar čašu mleka, pojedite voćku, samo nemojte odmah nakalemiti cigarete i kafu na prazan stomak, niste svesni šta činite sami sebi...
I kućni poslovi predstavljaju fizičku aktivnost koja može da se obavlja ugodnije, pevušeći, slušajući muziku i sl. a najlepši je osećaj života u urednom i neprenatrpanom prostoru.
Da vam dalje ne pametujem puno , gledajte sve pozitivno... Evo vam primer: jučer su mi deca trčala kroz kuhinju i u žurbi mi ispadne tanjir i razbijem ga... Samo sam zamolila decu da ne prolaze kroz kuhinju dok ne počistim pod, kako se ne bi posekli po bosim nogama, a odmah sam pomislila: „Super, još jedna prilika da ostalih pet tanjira poklonim nekome kome je potrebno, a da ja kupim nove, sad su stvarno jeftini“ Nema stresa! Uglavnom, jasno vam je kako je dobro pozitivno misliti, baviti se fizičkom aktivnošću, pevušiti...
Tu je i čitanje, bez čitanja ništa, makar par stranica na dan... Ako vam se ne sviđa knjiga koju ste počeli čitati, ne morate je pročitati, uzmite drugu, nismo više u školi da imamo lektiru...
Vaša ishrana je jako važna... što manje šećera, veštačkih boja, belog brašna... bićete zdraviji i smireniji... a što više vlakana, voća, povrća, omega 3 (nepečeni lešnici, orasi, riblje ulje) koja nije samo dobra kod povišenog lošeg holesterola u krvi, već deluje antidepresivno... Probajte, osetićete razliku, samo ne preterujte, sve ima svoje kalorije...
Sunčeva svetlost: znate sve o štetno UVA i UVB zračenju, ali znajte i ovo: depresivniji su stanovnici onih država koji imaju malo sunčanih dana. 15 minuta dnevno na sunčevom svetlu je dovoljno da se psihički dobro osećate, da budete opušteni i sretni (naravno, ako vam se ne događa nešto traumatuično u životu, ali i tada pomaže)
Boje i mirisi koji nas okružuju: svetlo plava smiruje i rashlađuje (zato dečaci, kao nemirniji obično nose plavo, kako bi bili manje nestašni), a leti se osećamo ugodnije u prostorijama sa svetloplavim zidovima, blaga zelena isto smiruje, odmara oči, narandžasta uliva optimizam, boja kajsije, breskve i svetle nijanse oker, bež, drap ulivaju optimizam, povećavaju apetit i osećate se ugodno u toj prostoriji, zaboravite kako vreme prolazi... žuta uliva optimizam, podstiče energiju i odlična je za koncentraciju i učenje... itd. itd. A o mirisima da i ne govorim, svi vec znate: lavanda smiruje, borovina opušta... a tek o mirisnim svećama tu i tamo, da i ne govorim...
I živite svaki dan kao da vam je poklon, juče je već prošlost, a sutra je sutra, jedino dato vreme koje zaista imamo na raspolaganju je od trenutka kada ustajemo do časa kada pođemo na počinak. Nemojte čuvati porculanski servis za specijalne prilike, nemojte sebi i ukućanima, koji su vam najpreči, servirati jelo i piće u okrnjenim i neuglednim posudama. Nemojte praviti kolače i neke komplikovane večere samo kada očekujete „važne“ goste. I ako živite sami, uživajte u svemu, ugodite sebi, pa onda i ljudima koje volite. A na počinak pođite uz čaj od kamilice, šolju mlakog mleka ili šta vas već opušta, pogasite svetlo, i uronite u svoju omiljenu posteljinu...
A o trećem načinu - to je tako jednostavno, da daljnje i detaljinije objašnjenje zaista nikome nije potrebno... Izbegavanje stresora je upravo to, ako nešto što kod vas izaziva stres ne morate trpeti, onda i nemojte! Ako vam se ne sviđa knjiga koju čitate, a niste u školi da vam je lektira, jednostavno je ne morate čitati... ako vam neka osoba ne odgovara, ne morate baš svaki put prihvatiti njen poziv na druženje... ako vas nervira muž koji pobudali svaki put kada igrač njegovog omiljenog fudbalskog kluba puca u stativu umesto da zada gol... a ne možete ugasiti TV, prošetajte, bavite se nečim drugim, niste obavezni da se i vi nervirate zbog toga...
Samo da napomenem da kod obavljanja nekih obaveza izbegavanje stresa na duge staze deluje kao guranje prljavštine pod tepih... onaj mali crv sumnje i osećaj vlastitog neuspeha nakon svakog izbegavanja obaveza nam ne da mira i svaki put smo sve slabiji i slabiji, krug koji se zatvara...
Ja sam to ovako rešila: postavim pitanje da li moje dete, moj muž i ja imamo koristi ili ne od takvog mog postupka, (najčešće je pitanje ne/druženja sa ljudima koji nam ne odgovaraju jer su zavidni, puni negativne energije i sl.) i onda zajednički donosimo neke odluke, tako je mnogo objektivnije...)
To je najlakše, ali nekada i ne valja: npr. učenje i polaganje ispita je stres, a šta bi bilo da sam izbegavala takav stresor? Jedino je bitno da procenite koliki vam je gubitak, a koliki dobitak ako nešto izbegavate...
evo nasla sam ovo, jedna pametna devojka je pisala na jednom forumu. pa. . mozda nekome posluzi
