Drage moje mile prijateljice,ja vam isto nisam bas ok,jer me ja majcica moja pitala:hoces li doci dok ne umrem,da te vidim

ja sam joj rekla hocu majko,hocu
Kako me srce boli,ja vama ne mogu da objasnim,lazem je,Boze Dragi izleci me molim ti se!
Sanjala sam moga taju,sanjala sam moga brata,tata je pricao sam njim i ja sam bila sa njima
Drage moje,ova daljina je grozna

jos ovo moje stanje
Draga Snezo potpuno te razumem i znam kako si se osecala.Mila moja prijateljice da li si bila na kakvim antidepresantima?
Da li si isla kod psihijatra?
Kada se to dogodi treba da naucis kako da dises pravilno i da pokusas da ti fokus bude nesto,mozda da gledas sliku od vas troje(nosi je sa sobom)meni je jako pomagalo da izdrzim voznju mali drveni krst koji sam drzala u ruci i ljubila.
Nista drugo mi nije moglo pomoci da stignem do kuce,nista......bas nista.....
Od kada sam na atidepresantima,prosle godine Jula 28-og imala sam mozda samo 2-3 panike,ne mogu ih nazvati tako jer krenu i stanu,posle par minuta.Znaci NISAM imala pravi napad panike.
Razmisli o odlasku kod psihijatra
Andelija srce CESTITAM bas sam ponosna na tebe!
Svaka ti cast draga moja prijateljice!
Vidis kako ti mozes i nemoj sada da se sekiras unapred,ako dode bebica opusti se draga

mozda je bolje sada nego posle bar je to moje misljenje,jer posle ce ti biti puno teze.Kada bebica poraste onda trazi posao jer ti diploma nece propasti

a sada ce te pitati da li planiras decu pa sta ces onda reci,nemoj sebe dovoditi u tu situaciju.
Posavetuj se jos sa muzem,pa vidi sta on kaze......
Raduj se draga,USPELA SI..........nemoj da budes pod stresom,nemas potrebe...
Draga moja Zole divni su ti saveti i hvala ti puno jer mislis na mene!
Uradicu sve kao sto mi kazes,nisam jos ali cu uzeti olovku i papir pa cu sve poci redom,onako kako si mi pisala.
Verujm Zole da ce me pomoci,ako je pomoglo tebi mozda ce i meni.
To da trebam menjati misli,e moja Zole u tome je mozda"tajna"ozdravljenja.
Nisam nikada tome pridavala neku vaznost,super je pa si me podsetila na to.Zole evo pokusaj da mi das savet kako da pocnem.Moja misao je:
NECU MOCU VIDETI MOJU MAJKU DOK JE JOS ZIVA
NECU SE IZLECITI OD KLAUSTOFOBIJE.....
NECE MI PROCI OVO STRAHOVI.....
NECU NIKADA VISE POLETETI AVIONOM.....
Please draga Zola napisi mi kako da pocnem sa pisanjem,i kako da promenim te misli jer mi se cine realnima.
Molim te za savete......
Drage moram jos nesto da vas ispricam:
bila sam u petak u trgovini i uzem da probam neke minjduze(mada ne dozvoljavaju)
Skinem svoji i posto nisu na saraf u brzini stavim pogresno i nisam je mogla izvaditi zato jer je sredina upala u uho i zaglavila se.......
Pocela sam da panicim,trazila pomoc od trgovkinje i pocinjem osecati gusenje,znaci ide napad panike...
Osecam se zarobljena,osecam da nemam slobodu,pocinje mi nesvest.....
Prilazi mi jedna trgovkinja,molim je za pomoc,pokusava ali ne ide i spominje mi da cu morati u bonicu.
Ja rastezem uho,boli me,trpim i trazim pomoc,ali niko ne moze da mi pomogne.To sve traje sat vremena,ona mi dade predlog da probam sa druge strane da provucem minjdusu sa sarafom pa da pokusam tako.Ja se sva tresem,zazvoni telefon i sin me zove mama kada ces doci kuci....
U tom momentu ja okrenuh minjdusu i otkopcah je

skocim i zagrlim i poljubim tu trgovkinju,poljubi i ona mene,sretna je kao ja,mozda se pitala posle cemu sam toliko bila sretna,nema veze,ja se osecam "slobodna"odem kuci i odlucim da sa nikome ne kazem sta je bilo jer me mozda nece shvatiti,a u istom momentu analizairam sebe i kazem sama sebi:
ti si luda!!!!!
Da li sam ja za ludnicu????
Ko ce me razumeti kada se to nikada nikome nije desilo,zbog male minjdusice?
Koga da pitam za pomoc?
Mozda ni moj psihijatar za tolike godine nije nikada cuo tako nesto i mozda ce mi predloziti elektrosokove na koje cu oatici bez reci jer vidim da sam spremna za psihijatriju.
Nije mi mesto nigde vise
Ljubi vas vas Ontario