evo i mene...konacno se sve zavrsilo...juce je bila sahrana i bila sam kod drugarice do kasno sinoc....

a kada sam dosla smogla sam snage za dete i kupanje...sa ogromnom glavoboljom sam "pala" u krevet i zaspala...ova dva dana reagovala sam normalno...plakala,bila tuzna,brinula o VEOMA sokiranoj i zbunjenoj drugarici(bila sam se uplasila za nju jer je pricala svasta nepovezano i besmisleno),ali nista od napada...samo sinoc pred kraj mog boravka kod nje,sva onako gladna(ne razumem ljude koji mogu da jedu TAMO

),poceh malo da se tresem i da mi se vrti.ali nisam se dala...vozila sam ljude kucama,pomagala i sama dosla kod mene kuci...bas sam se izmucila...samo,kao sto i sami znate,ja na stres reagujem kasnije i mnogo sam jaka kada je frka...ali,posle nekog vremena...

sada pricam sebi da moram i to da pobedim i da ne mora bas mene uvek da sve stize...mogu i ja valjda jednom da prodjem bez "posledica"...videcemo...ne mogu unapred da se brinem...sada ne dam sebi da budem mirna i da lezim,bas iz tog razloga da ne proradi sve....PRAVIM SE DA SAM JAKA...
Ja bih tako slatko izlupala nekog i sebe tim sundjerastim predmetima(za nekog bih mozda i prosvercovala nesto teze

),i mislim da sam to vidjala u nekim filmovima kao bracnu terapiju...

Meni je jedini problem dete(gde da ga ostavim) jer mi mama nije kuci...ali,ko zna...mozda nesto i iskombinujem...
doktore,ta ideja o spoju svih panicara me je dovela da se smejem sama u sobi...

to bi bilo,ja mislim,opsti haos!!!Sebe vec vidim:KAO tesim onog do mene a meni se vec koci leva ruka,srce iskace i jurim bensedin po torbi,samo da ga stegnem,da mi "da snagu"...

a kada bi se opustili,ne bi mogao niko da nas otera odatle...bila bi to prica do zore...i,naravno,svi bi dosli kuci srecni...jer nismo sami...jer nam je vec bolje...
doktore,hrabrite nas jos,jer nama toga nikada dosta!!!!
meni uvek treba podstrek da nastavim dalje....
majjo,ignorisi vrtoglavicu i hodaj po kuci,radi neki cucanj da procirkulise krv i kiseonik u mozak...
minja,majjo,mislim da sa ovolikom voljom,ne moze da nam bude dugo lose,vec ako se borimo,mora i uspeh da nam zakuca na vrata!!!
