Isto što i svaki put- da sačekaš da prodje!!astrica.lukic napisao:Ankcioznost..prvi put sam cula za taj ..da ga nazovem poremecaj, pre par meseci..i pitam se zasto je ta tema tabu tema..
Bila sam jaka osoba koja je vecinu detinjstva imala stresno zbog porodicnih problema..noslila sam se sa njima. onda sam sa 19.god dozivela tesku saobracajnu nesrecu i posle silnih operacija, 9 dana provedenih u komi, ja sam uspela da se izvucem. Sledio je dugogodisnji oporavak i sada sa 35.god. imam cerkicu od 9 god. radim i zivim kao vecina ljudi oko mene.
U 21 god.zivota prvi put mi se desilo da osetim sve ono sto ankcioznost podrazumeva...imala sam vrtoglavice, lupanje srca, strah, paniku..posle svih mogucih analiza, magn.rezonance, itd..receno mi je da sam izvanrednog zdravlja i da sam se oporavila fizicki..
Dosla sam u situaciju da vristim na sav glas, jer kako je moguce da sam ok, kada pocinjem da ludim, ne zivim normalno, strahovi..posalju me kod psihijatra, koji ne spominjajuci datu rec, prepise bensedin i kaze da je na nervnoj bazi..
I tako..prepustena sama sebi, dodjem do nekog u to vreme, xanaxa, koji mi jeste pomogao, ali cinjenica da sa 21 pijem antidepresiv ili sta vec, ubilo me je u pojam..borila, pricala sama sa sobom.. problem je taj sto nikada ne znas kada ce nastupiti i sta je okidac zapravo za to..jednom sam na koncertu simf.orkestra opustena i prepustena raznim kompozicijama u jednom trenutku osetila kako mi se vrti, malaksalost i gusenje..izletela sam sa koncerta ne shvatavsi sta se desava..
Od tada do sada sam na bromazepamu..osim devet meseci trudnoce kada ni u jednom trenu, sekundi nisam osetila ni a od ankcioznosti..
Manje-vise, kao da sam naucila da zivim sa tim, ali nisam izlecena.
E sada mi treba savet..pomoc..
Idem na letovanje u C.G. sama sa detetom..muz ne moze, a njoj mislim da ce propasti svet ako ne ode..zato ja kao majka moram i zelim da je odvedem..olaksavajuca okolnost je ta sto tamo imamo prijatelje, ali...pri pomisli da idemo vozom, sama sa njom..osecam da me polako hvata panika...pokusavam da ne mislim na to..ali tu je..osecam..ja to moram da uradim, da dokazem sebi da mogu, ali sta ako krene frka negde kog Kolashina..ne bitno, na pola puta..gde nemas kud..sta da radim???

Jedno vreme sam i sama kulirala te napade, ali su sada počeli neki novi simptomi i skokovi pritiska koji se nisu pojavljivali ranije, pa sam opet na sve što mi se desi, počela dodatno da paničim...
