anksioznost posle virusa!!!

Deo Foruma rezervisan za sva Vaša pitanja iz sfere interne medicine, kardiologije, kardiohirurgije. Postavite pitanja našim stručnim saradnicima i pratite najnovija dešavanja kada su u pitanju prevencija, dijagnostika i lečenje oboljenja kardio-vaskularnog sistema.

Moderatori: vlada99, moderato

Odgovori
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

Mrs_Parker napisao: Majjo, ja mislim da pop ne dolazi ako je kremacija u pitanju... proveri.
Da, tako je bilo ranije, a onda je vremenom kremacija postala finansijski prihvatljivija, a samim tim i "popovski zakoni" su se dali izmeniti u svrhu "zaradi što više para", te se sada i opelo vrši pre kremacije!! :roll:

Uhhh ne bih na tu temu da ne ispadne da bogohulim, mada ja lično mislim da popovi nemaju veze sa bogom, niti da ono šta rade ima veze sa "prosvetljenjem, duhovnim mirom" ili čime već....na žalost, imam nekih loših iskustava tj ne ja, nisu lična, ali su iskustva meni bliskih ljudi gde bih imala svašta reći na temu dotičnih...... Bolje da ćutim. :-?
danka
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1003
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am

Post od danka »

Vecina svestenika dolazi i kada je u pitanju kremacija (ako je u pitanju osoba koja je bila krstena, kao sto je bila Majjina mama).

Majjo, ja sam za svoju majku dovodila popa na sahranu i na 40 dana, a dala sam u jednom zenskom manastiru na Fruskoj gori da se mole za nju u tih 40 dana 10 eu (to nije tarifa, vec sam tako dala - tada sam bila u takvim osecanjima).

Tako da ne vidim zasto bi ti zvala popa na 6 meseci, a nisi zvala na zadnji ispracaj ni na 40 dana. Nekako je logicno da ni sada ne zovez, bar se meni tako cini.

Ovde cak i nije tol`ko bitno sta bi Majja zelela, vec sta bi Majjina mama zelela.
Meni (po Majjinoj prici) uopste ne lici da bi Majjina mama zelela da se na 6 meseci pozove svestetik.
Moje misljenje je da ti Majjo zapalis svecu ili u crkvi, ili da zapalis kandilo u svojoj kuci (moze i ono maleno chanche koje se kupuje u crkvi i koje nije skupo uopste - u njega se sipa voda i ulje i pliva ogozgo ono sto lepo gori - ala sam ovo bezveze napisala, ali sam detaljisala jer to nije skupo, a lepo deluje ta crvenkasta boja, nekako umirujuce deluje - to se zapali u kuci, znaci ako ne osecas nista u crkvi, -ja to cesto zapalim bas za majku, mislim da bi se i njoj to dopalo i nekako mi je ona bliza u kuci nego u crkvi, Boze me `prosti sto pisem tako, ali samo sam iskrena - meni to u kuhinjici gori).
Taj detalji bi bio jedini od tih crkvenh detalja, a ostalo je na tebi kako ces obeleziti
Po meni je lepse kada je to kao neki koktel gde se prijatelji i rodbina podsecaju na majku, a od klope neke sitne grickalice velicine zalogaja.

Tako da je moje misljenje da ne angazujes popa jer time ne prekidas nikakav kontinuitet... Pojednostavi sto vise mozes, tako je najbolje, videces......ali ako sam ja pogresno razumela tvoje textove u vezi ovoga, onda zanemari ovaj moj text.

pozdrav svima, a o Africi naprosto ne mogu da pisem posle ovih silnih negativnih dogadjaja.

Dakonu saljem poseban pozdrav uz zelju da se oporavi sto pre i da bude strpljiv sam sa sobom.

Dakone, neka neko iz tvoje kuce zapali tamijan (moze i u obicnoj kutlaci) i neka prdodje kroz kucu time: kroz sve prostorije i coskove - za svaki slucaj (ovo pssst, da me ne cuje Dr Ivica :), ali to nece stetiti, pa sto da ne).
dr ivica
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3798
Pridružio se: Čet Jul 27, 2006 6:20 pm
Lokacija: Pozarevac
Kontakt:

Post od dr ivica »

ovo pssst, da me ne cuje Dr Ivica , ali to nece stetiti, pa sto da ne
HAHAHAHA, zaista sam pocastvovan ovakvom "reputacijom". Ja sam ogorceni protivnik sujeverja i teizma, mislim da ne postoji ama bas nikakva visa sila koja upravlja nasim zivotima i verujem da je potrebno da se uspravno istrpi svaki zivotni udar, svakja oluja, pa sta bude, bice.

Od klecanja i molitve nema vajde, sest miliona Jevreja tokom drugog svetskog rata je tako izgubilo zivot, a da postoji ista pravedno, neki nebeski zakon, bilo sta sto bi trebalo da unese red, zakon i kompenzaciju za dobra dela, ne bi svet izgledao ni nalik ovome u kome zivimo.

Istom bogu se mole i mudzahedin opsan dinamitom, i njegove zrtve koje ujutru bezgresno polaze na posao, u skolu, u setnju...

Zelim vam svima bezbrizan zivot bez straha od "onostranog" i "nebeskog", jer to ne posotoji. Sloboda misli, dela, ideja, kretanja, zivljena - dolazi tek sa oslobadjanjem od stega STRAHA od sudbine, greha, kazne...

Pritom, ko zeli da veruje, neka veruje, nemam nista protiv, to je licna stvar svakoga, zivimo (navodno) u sekularnom drustvu, mozete verovati i da je Tito ziv i da Elvis nije umro, i da vanzemaljci kontrolisu nase misli - svejedno... Samo da niko nikog ne napada zbog toga i da nikome ne fali ni dlaka sa glave. A falila je, ne samo dlaka, nego i cela glava. Jer ratovi na Balkanu devedesetih su bili verski rtovi, kada to budemo priznali i spoznali, svi, sa svih strana koje su stradale - valjda ce nam doci do mozga da nas je religija samo unazadila i ojadila...

Svima sve najbolje.
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

Danka, apsolutno si u pravu, nego su me opet pomutili "mudri saveti" i opet sam se skroz pogubila.

Iskreno, i sama više osećam mamu ovde, kod kuće, nego bilo gde drugde. I na groblju se često osećam krajnje idiotski, nemam skoro pa nikakve misli, odem tamo, operem ploču, sredim okolo ako ima djubreta i lišća, zapalim cigaru, sveću, stavim buket cveća u vaznu, ali osećam se prazno....uopšte mamu ne doživljavam tamo. Još manji osećaj bliskosti sa njom imam u crkvi.

Mama mi je ovde, svuda oko mene, na svakom milimetru ovog postora i nigde više van stana.

Danka, puno ti hvala na savetu!!! :)



Ljudi, jel vi vidite koliko ja uopšte više ne koristim svoju glavu??!! Kao da mi je moć razmišljanja negde nestala, pogubila se, izgubila se i kao da ni ne traži više put da se "vrati" :roll:

Ništa više ne mogu sama da odlučim, baš me to nervira!!!
Korisnikov avatar
peniko
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 527
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 2:38 am
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Weissenburg am Sava und blauen Donau

Post od peniko »

Majjo, ja ti se divim... Ne mogu da zamislim koja je hrabrost potrebna samo da pises o tome. Drz' se... Ljubim
Cogito ergo doleo....
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

peniko napisao:Majjo, ja ti se divim... Ne mogu da zamislim koja je hrabrost potrebna samo da pises o tome. Drz' se... Ljubim
Ma gde sam hrabra??!! Nisam, ali nemam izbora, ja to sada živim, a ovde samo pišem šta mislim i osećam, čemu se nadam, koje strahove imam, nedoumice.... A da boli - boli. Jako. :cry:
kataklinger
Stalni član
Stalni  član
Postovi: 50
Pridružio se: Čet Feb 22, 2007 12:44 am

Post od kataklinger »

Majjo ne treba robovati ni ljudima, ni obicajima. Ne kaze se dzaba, koliko ljudi toliko obicaja. Ako svestenik nije izlazio za kremaciju, polaganje urne i 40 dana, sada je svejedno da li ces ga pozvati ili ne, osim ukoliko to nije mamina zelja. Kako je razlika izmedju maminog sestomesecnog i tatinog cetrdesetodnevnog pomena par dana, razmisljaj generalno. Svi pomeni osim cetrdesetodnevnog, uglavnom se daju subotu ispred datuma pomena. Samo se cetrdesetodnevni pomen daje tacno na cetrdeseti dan.

Poslusaj svoj unutrasnji glas, postupi kako ti srce kaze, nemoj nikoga slusati, pridavati paznju komentarima rodbine, poznanika .... obicajima i neces se ni ogresiti, ni pogresiti. Ko je bio blizak porodici razumece, a ko nije taj ce se zgranjavati. Drugim recima ako Majja smatra da treba prisustvo svestenika, poslusace svoj unutrasnji glas i svestenik ce biti prisutan.

Ukoliko se odlucis za svestenika, angazuj lokalnog iz crkve sa groblja. Zakazi blagovremeno datum i vreme pomena u kancelariji crkve. Sta u tom slucaju poneti: Za obred malu flasicu 1-2 dl crnog vina, eventualno jos i 1-2 dl zejtina, malu svecu, omanje zito na tanjiricu, i kuglice od zita za posluzenje. Ukoliko zito ne spremas, najbolje uzmi u poslasticarnici. Na groblje izlazi najbliza rodbina i iskreni prijatelji kuce.
Ako ne izvodis svestenika, ti i najblizi izadjite do podneva , obidjite maminu kucu, polozite cvece i upalite svece. Ukoliko bude kijamet (kisa, sneg, jak vetar) dovoljno je da u obliznjoj crkvi zapalis svecu, bez izlaska na groblje.

Posto pomen spada u Bozicni post, kod kuce ukoliko pravis rucak, spremi nesto sto je mama volela da jede. Riba, posan prebranac (podvarak), krompir salata, posna pita od praziluka, krompira, kupusa, posni kolaci (zivela pijaca). Ukoliko je okupljanje popodne, predvece, posluzi posne pite i kolace. Kafa, sokovi, alkohol. Ne treba preterivati, jer pomen je secanje na drage nam osobe, koje vise nisu sa nama, a ne neka svetkovina.

Na kraju ukratko da podsetim. Za mamin pomen, svestenik moze a ne mora. Za tatin pomen ukoliko je tata izrazio zelju, ispuni je, ukoliko se nije izjasnjavao odluka je na tebi. U svakom slucaju to su dva nezavisna pomena, bez obzira sto je razlika svega par dana.

Procitaj Danku i jos jedanput Mrs_Parker: Uto Nov 18, 2008 2:26 am. Dobro pisu. Pomen tvojim roditeljima je tvoj licni cin, i tu nema mesta "mudrim savetima" Ja sam pobornik svakog saslusaj, sam odluci. Jedino ako imas neku osobu u koju imas poverenja ili ako imas osobu koja je bila vrlo bliska sa tvojom mamom (drugarica, rodjaka), mozes ih konsultovati, saslusati, ali ti donesi odluku. Ne smes sebi dozvoliti da te "dusebriznici" razvlace, oduzimaju energiju, da te destabilizuju. To sto ne mozes sama da odlucis, upravo je posledica "mudrih saveta dusebriznika" koji ti oduzimaju energiju. Svi pametuju, niko da zasuce rukave, da se prihvati posla, da ti pomogne. Svi su jaki na recima. Sebe, svoju sudbinu uzmi u svoje rucice, i dokazi sebi da si spremna i sposobna da donosis hrabre odluke. Nema strahova. Nema nedoumica. Veruj u sebe, u svoje jedino ja. Ti to mozes i imas snage.

I zapamti. Nisi sama.

Majjo, glavu gore i

i idemo dalje!!!!
Korisnikov avatar
peniko
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 527
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 2:38 am
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Weissenburg am Sava und blauen Donau

Post od peniko »

:cry: :cry: Drzi se... Ne znam sta vise da ti kazem...
Cogito ergo doleo....
Jasna60
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 248
Pridružio se: Sub Sep 23, 2006 12:07 am

Post od Jasna60 »

Treba mi rame za plakanje!
Moj dragi muz je mene ipak prevario.
I ne samo da me je prevario, nego me je varao kad god je stigao i s kim je stigao.
A ja se cudila odakle meni kondilomi, kad je pored mene covek koji me voli najvise na svetu, ne moze da zivi bez mene. Koji se kleo da sam ja jedina osoba s kojom je ikada pozeleo da bude.
U stvari ja sam zelela da verujem. Ali onaj poznati “crv sumnje” nije mi davao mira, dok nisam otkrila istinu.
I sta sad?
Kada smo poceli nas zajednicki zivot obecali smo jedno drugom da cemo, ako ikad dodjemo u tu situaciju, biti posteni i reci. Bas je nekom stalo do postenja.
A ja stvarno ne znam kako da se postavim (znate mene). Sutra treba da dodje, a ja nisam pametna da li da mu kazem da uopste i ne dolazi, ili da dodje pa da pricamo. A sta da pricamo, ja znam sta sledi – prvo nepriznavanje, pa plakanje, pa pretnje samoubistvom (prosli smo to onda kad sam posumnjala). A ja znam da ce mi i pored svega njega biti zao.
I na kraju, kako reci klincima? Vanja vec nesto I zna, ali sin nema pojma.
Cudno je sto ja nista ne osecam. Nisam ni tuzna, niti mi se place, kao da sam blokirana. Jedino sto ne mogu nista da jedem.
Sve ovo jos niko ne zna, a morala sam nekom da se izjadam.
zola29
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 446
Pridružio se: Čet Dec 20, 2007 4:21 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Canada

Post od zola29 »

Jasna , zao mi je sto je tako kako je . Razumno je da si sokirana sa tim saznanjem (ako je tako) nadam se iskreno da nisi pokupila neka rekla kazala znanja o tvom muzu.
Ja sam uvek za otvoren razgovor, posebno tako vaznih stvari, jer niste u pitanju samo ti i on nego su tu decica . Mislim da i ne treba deci davati informacije , dok vas dvoje licno ne odlucite kako da resite taj problem i kako je najbolje za sve vas da ga prevazidjete.

Nadam se iskreno , da ce te biti oboje uporni da se uradi sto najbolje moze da se uradi. U zivotu se svasta desava, ali ako odrasle osobe nauce nesto iz svojih greska , mogu da budu jaci da se poverenje vrati jace nego sto je bilo. Sigurno da treba rada , vremena , zelje za tim sa oboe strane.
Ti si sada povredjena i daj sebi vremena za sve , a ovde smo da saslusamo jedni druge i ukoliko znamo da pomognemo .

Pozdravljam te i zelim da nadjete najbolje moguce resenje.

Pozzz svima, ja sam se toliko smrzla danas na poslu, ali morala sam da dam iskreno podrsku Jasni , jer znam u svakoj ne zavidnoj situaciji koliko znaci da te bar neko razume .
Za drugarstvo i druzenje!!!
kataklinger
Stalni član
Stalni  član
Postovi: 50
Pridružio se: Čet Feb 22, 2007 12:44 am

Post od kataklinger »

Jasna60 ... Moj dragi muz je mene ipak prevario ... obecali smo jedno drugom da cemo, ako ikad dodjemo u tu situaciju, biti posteni i reci ... Ako ti je za utehu, nije prevario tebe vec sebe. Sta dalje jako nezahvalno komentarisati. Jer zivot ti je kao pandorina kutija. Ako predjes preko toga kajaces se, ako ne predjes kajaces se opet. Mozda ti bude od od pomoci:
Artur Sopenhauer/ Paraneze i Maksime " Ako nam neko s kim smo manje ili više prisno vezani, učini nešto nažao, onda nam ostaje samo da se upitamo da li on za nas toliko vredi da hoćemo da primimo od njega još koji put i češće to isto, i još malo pojačano, ili ne "
Jasna60 ... ja nisam pametna da li da mu kazem...znam da ce mi i pored svega njega biti zao ... Pre bilo kakvog razgovora dobro razmisli kako sagledavas dalji zajednicki zivot i sta ocekujes od sebe. Ako zazmuris na jedno oko, i predjes preko saznanja, nemas prava kasnije da mu prigovaras, a "crv sumnje" uporno radice svoje.
Artur Sopenhauer/ Paraneze i Maksime " ... ako se pomirimo s prijateljem s kojim smo bili prekinuli, onda je to slabost koju ćemo imati da ispaštamo kada ovaj, prvom prilikom, opet učini upravo i baš ono isto što je ranije izazvalo raskid; a on će to činiti sa još više drskosti jer će u duši biti svestan da mi ne možemo da budemo bez njega "
Imaj uvek u vidu, da razgovor i dogadjaji mogu da krenu u pravcu kako nisi zamisljala, a tu rame za plakanje nije od koristi.
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

kataklinger napisao: Drugim recima ako Majja smatra da treba prisustvo svestenika, poslusace svoj unutrasnji glas i svestenik ce biti prisutan.

Na groblje izlazi najbliza rodbina i iskreni prijatelji kuce.
Ako ne izvodis svestenika, ti i najblizi izadjite do podneva , obidjite maminu kucu, polozite cvece i upalite svece. Ukoliko bude kijamet (kisa, sneg, jak vetar) dovoljno je da u obliznjoj crkvi zapalis svecu, bez izlaska na groblje.

Posto pomen spada u Bozicni post, kod kuce ukoliko pravis rucak, spremi nesto sto je mama volela da jede. Riba, posan prebranac (podvarak), krompir salata, posna pita od praziluka, krompira, kupusa, posni kolaci (zivela pijaca). Ukoliko je okupljanje popodne, predvece, posluzi posne pite i kolace. Kafa, sokovi, alkohol. Ne treba preterivati, jer pomen je secanje na drage nam osobe, koje vise nisu sa nama, a ne neka svetkovina.
Odllučila sam i mnogo ti hvala na otrežnjenju, svakom slovu, vraćam se na tvoje postove po više puta, jer mi je mozak skroz zablokiran i već me brine što to stanje traje i ne menja se.
Neću sveštenika, sada nema ni smisla a i ZNAM da mi mama nikada ne bi zamerila sve i da tog dana ne izadjem na groblje, niti odem u crkvu, ma i da u kući ne upalim sveću (druga je stvar što ću ja to uraditi), jer je njen moto uvek bio "kako zaštiti mene (od kiše, vetra, zime, tuge..bilo čega)", a ono što je meni bitno i što me održava kad puknem, je činjenica da sam bila tu kad je trebalo, kada je osećala, znala, videla, mogla......a sada..... :( odlazak na groblje ne smatram pod "činjenje mami", a ja bih, sa druge strane, sve dala samo da mogu nešto da učinim za nju, a više ne mogu ništa.... :(

Da, mogu....da gledam sebe, da ne potonem, to je ono što bi ona želela, a danas jesam potonula........ Ljudi, ja stvarno više nemam moć razmišljanja. Ja sam postala toliko površna i plitka da stvarno više nemam reči. Jedino me održava još činjenica da sam svesna toga.
kataklinger napisao: Na kraju ukratko da podsetim. Za mamin pomen, svestenik moze a ne mora. Za tatin pomen ukoliko je tata izrazio zelju, ispuni je, ukoliko se nije izjasnjavao odluka je na tebi. U svakom slucaju to su dva nezavisna pomena, bez obzira sto je razlika svega par dana.
Tata zasigurno ne bi hteo nikakve pomene niti popove.
kataklinger napisao: Procitaj Danku i jos jedanput Mrs_Parker: Uto Nov 18, 2008 2:26 am. Dobro pisu. Pomen tvojim roditeljima je tvoj licni cin, i tu nema mesta "mudrim savetima" Ja sam pobornik svakog saslusaj, sam odluci. Jedino ako imas neku osobu u koju imas poverenja ili ako imas osobu koja je bila vrlo bliska sa tvojom mamom (drugarica, rodjaka), mozes ih konsultovati, saslusati, ali ti donesi odluku. Ne smes sebi dozvoliti da te "dusebriznici" razvlace, oduzimaju energiju, da te destabilizuju. To sto ne mozes sama da odlucis, upravo je posledica "mudrih saveta dusebriznika" koji ti oduzimaju energiju. Svi pametuju, niko da zasuce rukave, da se prihvati posla, da ti pomogne. Svi su jaki na recima. Sebe, svoju sudbinu uzmi u svoje rucice, i dokazi sebi da si spremna i sposobna da donosis hrabre odluke. Nema strahova. Nema nedoumica. Veruj u sebe, u svoje jedino ja. Ti to mozes i imas snage.

I zapamti. Nisi sama.

Majjo, glavu gore i

i idemo dalje!!!!
Slažem se sa Dankom, Mrs Parker i sa tobom i za sve ovo u poslednjem pasusu naročito, si skroz u pravu. U se i u svoje kljuse. Druge mi nema. :wink:
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

Jasna60 napisao:Treba mi rame za plakanje!
Moj dragi muz je mene ipak prevario.
I ne samo da me je prevario, nego me je varao kad god je stigao i s kim je stigao.
A ja se cudila odakle meni kondilomi, kad je pored mene covek koji me voli najvise na svetu, ne moze da zivi bez mene. Koji se kleo da sam ja jedina osoba s kojom je ikada pozeleo da bude.
U stvari ja sam zelela da verujem. Ali onaj poznati “crv sumnje” nije mi davao mira, dok nisam otkrila istinu.
I sta sad?
Kada smo poceli nas zajednicki zivot obecali smo jedno drugom da cemo, ako ikad dodjemo u tu situaciju, biti posteni i reci. Bas je nekom stalo do postenja.
A ja stvarno ne znam kako da se postavim (znate mene). Sutra treba da dodje, a ja nisam pametna da li da mu kazem da uopste i ne dolazi, ili da dodje pa da pricamo. A sta da pricamo, ja znam sta sledi – prvo nepriznavanje, pa plakanje, pa pretnje samoubistvom (prosli smo to onda kad sam posumnjala). A ja znam da ce mi i pored svega njega biti zao.
I na kraju, kako reci klincima? Vanja vec nesto I zna, ali sin nema pojma.
Cudno je sto ja nista ne osecam. Nisam ni tuzna, niti mi se place, kao da sam blokirana. Jedino sto ne mogu nista da jedem.
Sve ovo jos niko ne zna, a morala sam nekom da se izjadam.
Kao prvo, otkud znaš? Da li si sigurna u svoje "izvore"?
Ovo su situacije kada moraš dobro poznavati sebe (mislim da niko sebe dovoljno ne poznaje i ne može da zna šbbkbb, al ajde) i razlučiti na šta si spremna i kako dalje sa tim.
Ok, imaš činjenice, i?!

Jel možeš nastaviti svoj život bez njega?! (koga nema, bez njega se može)
Ako je odgovor negativan, šta je to bez čega ne možeš?
Onaj tvoj stari muž, koji te voli, poštuje, ceni...? On to više svakako nije (ako je istina to što si otkrila), da li ti treba ovakav.

Česti su primerci gde bi svi oni sve sa strane, ali da zadrže svoju bazu! Da li želiš da budeš i dalje ta baza?

Tri puta meri, jednom seci. Kad i ako presečeš, presekla si za sva vremena. Sve ostalo bi bilo mrcvarenje.

Plači, istresi se, izduvaj se, a onda se otrezni!! (bože kako sam pametna kad treba drugog da posavetujem :-? )

Iskreno, meni je još onda sve bilo sumnjivo, ali ja sam poznati neverni Toma te nisam htela da te silujem puno na tu temu, ali stvarno ne verujem u ppb dobijene od Svetog Duha. :roll:

Šta si uradila? Šta si odlučila? Ima li šta novo? Čuvaj svoje živce i čuvaj svoje zdravlje, NIŠTA na ovom svetu nije vrednije od toga. Ako izgubiš to, neće te niko hteti, nećeš nikome moći da budeš od koristi.

Glupo bi bilo sada da ulazimo u priče šta je do toga dovelo, zbog čega se sve to desilo itd. Svako od nas je imao prliku da iskusi to i da bude sa ove ili one strane priče. Boli i kad varaš i kad si prevaren. Tu nema diskusije.
A zašto se to dešava.......ja nemam pojma, ali da, dešava se.
Kako se boriti protiv toga, takodje ne znam, znam kada ja varam, na vreme prepoznam situacije, apelujem, alarmiram, ako nema pomaka, ja onda "delam". To mi je slabost što ne presečem na vreme.

Razgovaraj sa mužem, budi iskrena (prema sebi) a ja ti želim da kakvu god odluku doneseš, da bude dobra za TEBE.

Šaljem ti jedan ogroman virtuelni zagrljaj i da, možda ja baš i nisam najsjajnije rešenje za davanje saveta. Naročito ne sada. Naročito ne iz ovog ugla.
Pričaj prvo sama sa sobom pre nego što započneš bilo kakvu priču sa njim.
Jasna60
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 248
Pridružio se: Sub Sep 23, 2006 12:07 am

Post od Jasna60 »

Majjo, bas smo iste. A skoro sam negde procitala da intuiciju ne treba zanemarit.
Nazalost, nije vise samo sumnja.
A saznala sam na tako bizaran nacin – greskom je na moj broj stigla poruka od njega upucena drugoj osobi. I to kakva poruka. Da ne pricam sad o osecanjima…
A onda sam sebi rekla – Jasna, sad moras saznati. I odradila sam svoj deo posla.
Tako sam se jadno osecala posle toga, da sam odmah odjurila do prijateljice, koja je inace deciji psiholog, a upravo je zavrsila usavrsavanje za porodicnog terapeuta. Tja, bas mi to treba.
Trebala mi je strucna potvrda da nisam luda. Njen odgovor – a kako si drugacije mogla saznati. Utesno. Popodne opet idem, da mi jos malo prica o tome kako ja ipak mogu da uradim neke stvari koje mislim da ne mogu.
A ono sto znam da ne mogu, to je da ne mogu da zamislim ni da me pogleda, a kamoli da me dodirne.
Kakav je to covek koji je mogao da me gleda svih ovih meseci dok sam se mucila sa onim odvratnim terapijama (kondilomi – konacno su prosli), da me savetuje sta da radim, da me zove sa terena da bi me napomenuo da ne zaboravim da kupim vitamine, sta kosta da kosta. Da mi kaze kako bi on najradije preuzeo sve te muke I bolove na sebe, samo da moze.
A zajedno smo 20 godina. Nazalost ne mogu reci - poznajem ga 20 godina.
Znala sam da ce ono sto kazete pozitivno uticati na mene.
I jos nesto
#majjo, secas li se kakve smo nekad postove pisale? Trebace nam vremena, ali ja sam sigurna da ce jednog dana opet biti tako. Misli na to – smejacemo se opet.
danka
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1003
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am

Post od danka »

jasna, pa to je strashan stres!!!

20 godina ste zajedno!!!
.............. bas teska situacija.....

Prvo pusti da ti se sve 'slegne', tj nemoj raditi nista ishitreno!!!
Svi prvo pominju decu u ovakvim situacija,a ja necu (deca odu svojim putem (misli prvo na sebe!), ali cu pomenuti zajednicku imovinu - na to moras misliti jer su pare itekako vazne (sto si starija, to su ti vaznije).

Znaci, kada dodjes sebi, prvo porazmisli o tome (pravno da znas sta je tacno tvoje).

A posle vidi da li ti se uopste isplati da se zvanicno rastajete. Sa tim ne brzaj, to uvek mozes - pokusaj da gledas racionalno (sto je tesko, ali se mora).

Mozes ti njemu oprostiti, ali nepoverenje ostaje.
Sta god da uradis, uradi tako da ti bude mir u tvojoj dushi (znaci, gledaj iskljucivo sebe!!!) - moja dobra prijateljica je obolela od jako retke, hronicne i teske boljke jer nije mogla 5 godina da se odluci sta da ucini jer joj je muz vodio paralelan zivot... zato, kada prvi shok prodje, radi sve polako, bez velikih rezova, ali sebe stavi na prvo mesto!

Kakvo zaljenje njega, to zaboravi.
Ali se seti i lepih zajednickih dana koje ste imali....

Mogu ti reci da 'trece doba' moze biti divno, ali samo ako partneri nemaju iza sebe "repove"... kojih nema i ako se greh oprosti, ali i za to treba vreme i vreme da prodje....
U svakom slucaju, odluka je tvoja i nece ti biti lako.
pozdrav
Odgovori