Ha, upravo ovih dana moja mama je u bolnici u klinickom centru - na plucnom. Tamo greju ko nenormalni.... Svasta...
Znam kako je u Sv. Savi.... sta da kazem - ta bolnica je sabirni centar za vecna lovista... A to sto ne primaju pre vremena posete to je zato sto su bolesnici uglavnom nepokretni i oni ih sredjuju upravo pre posete (terapije, pranje, presvlacenje itd itd).
JA sam cekala ispred bolnice da otkljucaju vrata i da krene poseta kada su mi od kuce javili da ne ulazim jer su pre 5 minuta zvali iz bolnice da je kraj.
Naravno, to me navodi na misljenje da su oni mog oca zatekli mrtvog kad su dosli da ga srede za posetu... (znaci ko zna kad je umro)...
Ali... mozda i nisam u pravu
Elem, ako tvoj otac uzima redovno svu terapiju i ako se pritisak drzi pod kontrolom on moze lepo da pozivi.
To sto je nervozan - to je takva bolest.
Bilo je faza kad nije hteo da se kupa, presvuce, obrije. Kosa mu je bila dugacka... KAd su ga na kraju primili u Sv. SAvu mislili su da je klosar.
Totalno izmenjen covek.
Stvarno je potrebno mnooooogo strpljenja da u svakom trenutku porodica ima na umu da je on ORGANSKI bolestan i da nije kriv za svoje ponasanje.
Nakon smrti mog oca - moj stric (njegov brat rodjeni) se razboleo od istog - i isto je nemoguc kao i moj tata sto je bio.
Nervoza, nedisciplina, nemir...
Rekli su mi da je to uobicajeno za tu bolest.
Dakle OBAVEZNO REDOVNO TERAPIJA - lekovi i rezim zivota.
I u slucaju bilo kakvih pogorsanja - odmah u Sv. Savu nikako u urgentni centar.
Eto tako bih ja to uradila kada bih mogla da vratim vreme.
Srecno!