Ovako, da se vratimo na pocetak posta. Prvo, u tom periodu deca ne znaju da se bore sa svojim emocijama i najcesce je ispoljavaju ''histerijom''. Dete koje je je bilo bolesno i pri tom imalo veliko bolove, ako se u tom trenutku ''histerijom'' borilo protiv toga, naravno da ce nastaviti i posle toga. Ono sta svaki roditelj mora, je da prati svoje dete zasto i kad se ponasa na ''nedolican'' nacin. Mozda je histerija vaseg deteta povezana , da kad god oseti umor, glad, to poveze i sa trenutkom kad mu nije bilo dobro, pa krene da se bori sa tim stanjem kroz histeriju. A ako ste se i vi u tom trenutku uzbudili, i pokusavali da mu udovolite ( sto svaki roditelj radi da mu dete ne trpi bol), on je nesvesno povezao te situacije, i naravno da pokusava opet da na isti nacin prevazice isto. Ne znam, ja mogu samo iz sopstvenog iskustva, posto moj malac ima tri + 3 meseca. Kad god ima histericne napade ja menjam sebe, jer ti napadi i dolaze od roditelja. Kad histerise pred spavanje,ili je gladan ili jako umoran, pa ja pokusavam da na smiren nacin ''dodjem'' do njega. Moram da priznam da mu cesto pretim batinama kad dodjem umorna sa posla,ali onda uvidim koja je to glupost i nemoc roditelja, pa kad se ja smirim i on se smiri. Moj suprug je odlican u tome,ume da ga zabavi i da mu skrene paznju i kod njega nikad ne histerise (doduse samnom mnogo vise vremena provodi). Isto tako sam primetila da krene placom nesto da trazi ( a nema razloga da place) kad sam ja umorna, tako da on time hoce da privuce moju paznju. Cim pocnem da pricam sa njim sebi ravnom, on se vrati u normalu i kao da nista nije bilo. Sve sto se desava deci potice od roditelja. Pokusajte da nadjete u sebi kako da se smirite, pa ce se i dete smiriti.
Znam, samar je najlaksi. Ja isto neki put ga malko lupim preko usta, ali sam uvidela da pre uspeva tako sto mu kazem da ga nista ne razumem + da ga malo zagolicam+ da ja pocnem malo da se kreveljim, i onda ga pitam da li me on sad razume. On pocne da se smeje pa da me imitira...itd. Histerisanje na ulici, u posluzi...malo ga pustim da se izhisterise onda mu pridjem, podignem ga i zagrlim i promenim temu. Da vam ne kazem da i ja neki put histerisem sa njim, i on odmah prestane. Znam delujem kao neka ludaca, i svi me gledaju sa cccc...ali bas me briga, on je moje dete, i zasto bi bio izfrustriran, ne obracam paznju, uvek ima prolaznika koji vole da pametuju, a neki put volim i da pametuju, pa da im odbrusim na ne dolican nacin, zasto se mesaju, gde mi se dete odmah smiri i stekne sigurnost kako ga ja nekako branim i odmah ucuti i sav bude ko bubica(tako da bas volim kad se neko mesa). Cesto mu kazem ajde da se trkamo ko ce pre do kase, i to nije los nacin stopiranja histerije...zavisi od deteta. I mi odrasli smo svakojaki, kamoli deca.
Dobro proucite sebe u ophodjenju sa detetom, pa onda primenite nesto na dete.
Srecno!
|