Diskusije o razvoju dece, zdravlju i najčešćim dečijim bolestima, prevenciji i lečenju dečijih oboljenja. Sve na jednom mestu što Vam može zatrebati ukoliko imate pitanje o dečijoj anatomini, fiziologiji ili patologiji.
necete mi verovati da smo potrazili pomoc lekara ali da nista nismo uradili.prvi put smo se obratili psihologu pre oko godinu dana jer su nam kod deteta smetali sitniji deciji nestasluci koji su karakteristicni za taj uzrast pa smo samo hteli da se posavetujemo sta da preduzmemo u slicnim situacijama.naravno,naisli smo na osudu okoline kako preterujemo i da nam dete nije ludo ,da je trenutno u nekoj svojoj fazi i da ce to vremenom proci tako da smo od psihologa odustali.kod istog psihologa smo se javili i ovih dana a ona nam je fino i kulturno odgovorila da se ne vraca na stare slucajeve pogotovo ako je dete otislo DALEKO.obratili smo se drugoj doktorki koja ima 20 i kusur godina i sa kojom smo razgovarali vise o postovima koje smo citali po forumima nego o necemu konkretnom.odustali smo,naravno i od te druge i okrenuli se internetu i sebi samima.klinac nam cirkus pravi skoro svaki dan.ima dana kad se to ponasanje vidi samo u tragovima a ima dana kad je to strasno.to traje vec desetak dana.u kuci je vanredno stanje,i kad je dobar nismo mirni jer svakog momenta moze da eksplodira.izbacio je popodnevno spavanje,ppisao sam vec da je preboleo afte,da pati od treceg krajnika koji uskoro treba da operise,sinoc smo mu jako pritisli oba uveta da proverimo da li ga bole nasta je jauknuo pa se sad sve nesto tesimo time da ce operacija krajnika sve resiti.ne znam da li sam u pravu ali nam je to slamka za koju smo se uhvatili i koja nas drzi da definitivno ne potonemo.....hvala svima koji su na nase postove odgovarali i koji nas razumeju.to nam puno znaci i daje nam snagu da guramo dalje i da pobedimo zlo koje nas je snaslo....
klinac nam ima 3 godine i 4 meseca,normalno je i napredno dete i fizicki i mentalno,vrlo cesto nas nekim svojim postupcima i komentarima iznenadi i to jako prijatno da smo na njega jako ponosni.strasno ga volimo i do sada je uvek obasipan ljubavlju i paznjom maximalno.gde smo pogresili......
sasais kolko mi se čini imamo identične probleme sa vršnjacima i mi se pitamo svaki dan u zadnje vreme šta se to dešava sa njim.Mi nismo od onih koji se stide da pitaju ali ponekad ljudi kao što i sami kažete tj lekari ne žele da pomognu mi smo tažili u jaslicama da se posavetujemo sa psihologom više puta jer mislim da bi možda mogao da pomogne ali su nas odbijali jer misle da nema potrebe.Evo danas smo opet imali bum a ne znam šta je bio okidač.Šoping divan sam je izabrao meso i masline za ruča posle jaslica, pa put kući i u jednom momenmtu ispred kuće počinje sa negodovanjem i vrištanjem da neće kući "i neću čujem reč" ovo mu je nova fraza.Beži od mene po ulici jedva ga hvatam i bukvalno odvlačim do stana.Puštam ga oko 10 min vrišti na sav glas kao da ga neko dere.Pokušam sa umivanjem dobijem šamar.Stavim ga u ćošak udara vrata koja su pored imam osećaj da će ih odvaliti.Nakon pola sata i njegovog vrištanja i objašnjavanja padne i šamar u nadi da će doći sebi ali ništa vrištanje je dočekalo i tatu koji stiže nakon 15 min.Tata pokušava lepo rečima dok mali se ceni od plakanja i vrištanja na kraju je promukao i nekako stao seo da ruča sa nam naj normalnije i havali mamino kuvanje kao da ništa nije bilo?????????????
imamo dve devojcice od 5,5 god. i 7.god. starija krenula u skolu uz sve obaveze ponekada nemozemo da je vodimo sa sobom! Kao danas kada smo imali zakazano na pola 8 ujutro u gradu a ona ide u skolu na osam sati! Trebala je da od 7h ostane sa mladjom sestrom i sprema se za skolu do pola osam kada je trebao doci striko da je odvede do skole! Celu noc je plakala i govorila da se boji da ostane sama sa sestrom boji se da striko nece doci i da ce zakasniti u skolu, pritom se seka ne boji i kaze joj da se smiri i da ce brzo doci, ali mi odlazimo zurnu da ne bi zakasnili dok odlazimo nasred ulice cujemo kako u kuci vristi mama, tata! Vrisak kao da je neko zlostavlja dolazimo svi kuci zelim je odvesti ranije u skolu da ceka tih pola sata u dvoristu ali dolazi buraz i on kaze da ce je odvesti u skolu! Da usput zbog svoje histerije dobije i po guzi! I nezna objasniti cega se plasi, dok dan dva pre toga odlazimo preko dana u prodavnicu na sat vremena i ona i seka mirno crtaju i gledaju crtice bez ikakvih problema! Neznam kako da joj pomognem sta da ucinim ali nemogu uvek biti kraj nje a i ne razumem njenu reakciju! Jednom ostaje bez problema a drugi put dreka histerija, neprospavana noc! Kao da blokira mozdane vijuge i nikakvo objasnjenje joj ne ulazi u glavu, ne vredi joj reci da dok se spremi buraz je tu, samo vice da ce zakasniti i da se boji napad panike! Ako imate bilo kakav savet rado cemo saslusati, inace je dete koje cesto vice necu i radi suprotno od onog sto joj se kaze, a desava se i da poslusa! Hvala unapred!
Poštovani roditelji ja sam dečiji psiholog i radim privatno sa decom u Beogradu,pa ukoliko neko ima slične probleme moze slobodno da se javi na tel.063460782 Jelena K. Andjelkovic.