Ne bih da ovo predje u off al da krenem od kraja, tj prvo se zahvalim na savetima. Jednostavno nemas koga da pitas.
Evelina, malo sam upratila tvoju zivotnu pricu citajuci tvoje postove na drugim temama i zelim da ti pruzim punu podrsku jer se moja najbolja skolska drugarica borila i izborila sa karcinomom na grlicu i evo sada deset godina posle - izgleda, zivi i radi bolje nego ikada. Posle je i ona sama bila podrska nekim drugim nasim poznanicama koje je zadecio karcinom dojke, drugu jajnika, treca isto ima problem sa grlicem. Prosto ne mogu da ne mislim na to da je ludi tempo zivota i stres sve ovo doneo. Koliko sam se mladih devojaka od 20-25 godina, pa i mladjih cak, nagledala u bolnici za ovih godinu dana sa slicnim problemima to je uzas. Na kraju je nekoliko nas "starijih" bilo podrska toj deci koja tek zapocinju zivot.
Moj "muz" i ja nismo bili vencani, ziveli smo s kracim prekidima skoro 7 godina nevencano i ostavio me je dosta pre ovoga. Imala sam 36 ali on je nasao neku od 23 i otisao. Nije me ostavio zbog ovoga a i da jeste daleko mu lepa kuca bila. Shvatila bih definitivno da nije neko vredan paznje. Ali, ostavio me je zbog mladje i lepse. To im vec spada u opis licnosti generalno pa i ne mogu da zamerim. Ali, nastupio je dug period depresije posle toga. zavukla sam se u kucu, provodila dane i noci uz moje knjige, pocela da pusim i ugojila se skoro trideset kilograma. Izvukla sam se nekoliko godina kasnije uz pomoc jednog divnog i nesebicnog stvorenja bez cije podrske ne bih sada uspela kroz ovo sve normalno da prodjem. Seksa medju nama jos uvek nema jer se vec godinu dana ravno patim sa bolnicama i eksplorativnim kiretazama posle kojih ti naravno savetuju da malo pauziras. U mom slucaju - da sa bilo cime i krenem. Ali mene je najvise mesec-dva posle kiretaze hvatalo opet krvarenje, opet kiretaze i tako u krug. Sada me je malo uplasila ta suvoca vagine, bol o kome svi pricaju da se desava tokom odnosa. Prosto se plasim i sama sebe da pipnem a kako ce tek on da se uplasi jer su oni poznati ko vece kukavice i panicari od nas zena. Cinjenica.
Meni je moj ginekolog u Domu zdravlja preporucio da uzimam neke estrogene, vitamin E, rekao da bez obzira na to sto mi je ostao jedan jajnik da sam ja u menopauzi i da ovaj drugi nema funkciju kao pre tj da je ostavljen samo da ublazi tegobe menopauze. Nije pominjao vaginalete. Ja sam na svoju ruku htela da pocnem da koristim te na bazi kantariona. Jer su one na bazi fitoestrogena ili ne? Koliko znam nisu. Ma, htela sam da se samo malo "podmazem" zlu ne trebalo.
Hvala ti puno na savetima. Ovih dana imam zakazano i kod kardiologa zbog tih tahikardija sam se toliko uplasila da sam vec sutradan otisla po uput. Uvek sam imala izrazito mali krvni pritisak, u proseku 100/60, cesto i nizi, a sada je uglavnom 130/90, puls mi je redovno preko 100, nocu dugo ne mogu da zaspim od lupanja srca, ne bih da posezem za bensedinima. To je poslednje sta mi treba. U pocetku mi je bilo lako. Ustanem, umijem se, popijem casu vode, uzmem da citam dok me umor ne savlada. Zaspim pred zoru jer posle mogu da spavam duze ali od kad sam se vratila na posao, moram u krevet bar do ponoci pa nemam vremena za "luksuz" zvani knjiga. Jer lupanje srca osecam samo kad lezim u pokusaju da zaspim. Citam da se drugima javlja i u nekim drugim situacijama - dok leze gledajuci film, na primer. Meni ne, samo tada kad legnem da spavam i kad se sve umiri ali je to toliko intenzivno da sam pre neku noc osecala kako krevet podamnom vibrira. Ne znam da li je to posledica mog stanja sada ili jos uvek strah da ce mi se nesto desiti. Ja jos uvek ne mogu da verujem da su ona uzasna krvarenja za koja nikad nisam znala kad ce da krenu, prestala i verujem da zato sada i mislim da je svako ziganje i probadanje znak da se nesto lose desava i ne mogu da se opustim.
Meni creva normalno funkcionisu. Cesto imam stolicu i dva puta dnevno. Mokrenje normalno zadrzavam. Tj. mogu da trpim ali ako mi je WC blizu ne radim to. Opomenuta sam i za priraslice da se cesto javljaju. Koliko su one opasne? Treba li da se brinem ako mi se pojave? Da li moze da ih izazove dugotrajno sedenje u jednom istom polozaju? Moj posao je takav (daktilo-biro) da nekad i satima sedim u istom polozaju kucajuci. Pre sam se "razmrdavala" kod kuce jer sam stalno bila aktivna (briskaj, peri, kuvaj, spremaj...) svaka dva meseca bih pravila generalna spremanja, sada najteze sto sam podigla je stolica a usisivaca jos uvek ne smem da se latim. Sreca je da moja sestricina cesto svrati s posla pa mi nesto pomogne ili je zamolim da mi kupi nesto teze usput kad dolazi. Osecam se ko bolesnik/invalid kad udjem u prodavnicu proteklih desetak dana i uzmem par stvari jer vise ne smem da nosim od 2-3 kg. Nekad sam vukla ko konj i pomerala krevete i regale po kuci sama. Ne bih opstala u glavi da znam da bi ovo stanje potrajalo duze, kao da mi zivot ne bi imao smisla. Jednostavno nisam navikla da u svemu sto nije namestanje kreveta ili kuvanje rucka zavisim od nekog. Dosadno mi je. Nemam slobodnog vremena i para da putujem. Citanje me ispunjava na nekoliko sati a posle me uspava. Izlasci mi nisu zanimljivi kao pre ako ih cesto upraznjavam a i cene po kafanama su uzasne.
Ne bih da se preforsiram sa setnjom previse i tako ubijem vreme. Taj sat setnje dnevno od posla/do posla smatram dovoljnim (bar u pocetku), ali ne znam kako sebi da ispunim dan sada kada sam ogranicena poslovima koje smem da radim. Uzasno je kada uzmem da presadim cvece pa cekam da neko dodje da bi mi premestio saksiju
Treba se saziveti sa tim a tesko je kad si do pre nekog vremena bio vrlo aktivna osoba. Tako da i kod kuce (opet) ili sedim za kompjuterom ili lezim i citam, gledam televiziju. Ili ako mi neko dodje opet se sedi. Da li to dugotrajno sedenje moze da dovede do priraslica ili one nastaju iz nekog drugog razloga?