Psihijatar
Moderatori: moderato, admin, vlada99, mr ph. Silvio, ModeratA
-
- Stalni član
- Postovi: 1224
- Pridružio se: Sub Maj 05, 2007 12:41 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Vlado: pa iskreno - ne, ne shvatam zasto je zakljucan p[odforum psihijatrija, mislim da za njim ima puno potrebe i da je neophodan neko ko bi ga uredjivao (dakle, psihijatar) i to je sve. Ovde na ovom forumu ima ocito puno zategnutih odnosa od ranije i ja ne bih da se nadjem izmedju njih. A o TA i psihodrami mogo si brate i u 5 recenica, mene je mrzelo da iscitam sve ono a mogu zamisliti ostale psihoterapijske laike koji su zeleli verovatno samo informativno naznake o cemu se radi....
Na druga pitanja sa prethodne strane (izvinjavam se sto se necu vratiti da pogledam nickove): za nekoga ko je to pitao na prosloj strani ja sam psihijatar psihodinamske orijentacje, moja vrsta psihoterapije zove se integrativna psihoterapija, i kao pravac edukacije ne postoji u Srbiji (meni najblizi centri su u Sloveniji i Hrvatskoj pa mi je to malo otezavalo zivot). Detalji o ovoj vrsti psihoterapije mogu se dobiti preko Googla.
Sto se tice pitanja o psihoterapeutima: mislim da dobar psihoterapeut mora da bude sposoban da prepozna kapacitete klijenta i da se prema tome i odnosi, odnosno da psihoterapeut mora da bude takoreci - uritmljen s aklijentom. Ako previse zuri a klijent ne moze tako brzo, promasice klijenta; ako je previse 'kilav' a klijentu nesto drugo treba, promasice klijenta; ako se odnosi prema klijentu kao prema odrasloj osobi a klijenty je regredirao na nivo deteta, promasice klijenta; ako se odnosi prema detetu a klijent je u odraslom - uvredice klijenta. Dakle, osecaj za ritam samog klijenta je neophodna kod dobrog terapeuta bilo koje orijentacije. Istinska zainteresovanost, uvremenjenost intervencija, kontakt u odnosu sa klijentom (otvorenost za klijenta i njegova osecanja i potrebe ali i za svoja osecanja i potrebe do nivoa dokle je to adekvatno), i sposobnost da se prepozna kad klijenta treba gurnuti, a kada ga zastititi - takodje je po meni neophodna kvalitet svakog dobrog terapeuta, bilo koje orijentacije. Naravno, svaka orijentacija ima svoj nacin rada koji ce manje ili vise dozvoljavati gore navedeno, ali ideja vodilja je biti posten u onome sto terapeut moze ili ne moze, ako se ne moze proslediti klijenta onome ko zna i moze, biti otvoren i iskren i autentican, i biti uvek tu u svrhu i za korist klijenta a ne u svrhu zadovoljenja svojih potreba, zudnji i zelja na racun klijenta: eto to je po meni neophodnost u bazi svakog dobrog terapeuta.
Dalje: ne slazem se da postoji podela na 'bolesne' (pa njima trebaju lekovi) i 'zdrave' (pa oni iz hira idu na terapiju). Mislim da je ta podela i pregruba i prevestacka. Istina je da neki ljudi idu na terapiju jer je to 'fancy' i modni trend; ali nije istina da im ona nije potrebna - oni samo ne znaju koliko im je zaista potrebna. Psihoterapija je potrebna SVIMA. To je ne samo TERAPIJSKI METOD, vec i PUT ka zasrevanju, odrastanju, individuaciji kako bi Jungisti rekli, to je put ka trazenju i integrisanju svih svojih delova bica u jednu aktivnu, adekvatnu i fuinkcionalnu celinu, to je 'krpljenje' poderotina na dusi koje smo poneli kroz detinjstvo, mladost i zivot, i svakako t oje put ka usvajanju jednog novijeg, svrsishodnijeg nacina odbrana koje nisu destruktivne i remetece nego stoje u funkciji zdrave zastite svog integriteta pri cemu omogucavaju da covek bude u zrelom kontaktu kako sa sobom samim tako i sa drugima u spoljnjem okruzenju.
Lekovi su pak ponekad neophodni, ali oni predstavljaju (za najveci broj neuroticnih stanja) samo shtaku: dok je coveku slomljena noga ne teramo ga da na njoj hoda, damo mu shtaku. Isto vazi i kada je dusa u lomu. No kao sto povreda noge podrazumeva fizikalne terapije, tako i povreda duse podrazumeva psihoterapijski rad, a pomagala samo sluze da dodatno ne produbimo povredu vec da klijenta oslobodimo bolova i simptoma dovoljno da bi mogao da podnese (neophodni!) bol rada na svojim unutrasnjim povredama i lomovima. Nisam protiv lekova, kada su indikovani i adekvatno dati, kada lekar koji daje terapiju zna sta radi i ponasa se profesionalno i odgovorno. LAi jesam protiv nekriticnog davanja neadekvatnih lekova iz lenjosti, neobavestenosti i neukosti lekara. Bioloska terapija i njeno vodjenje takodje je umetnost, nista manja nego umetnost dobre psihoterapije. a u svemu tome postoji lekar (terapeut) koji u svakom trenu mora da zna da je on taj koji je u sluzbi pacijenta i da sve sto radi mora da bude u sluzbi pacijenta i za njegovu korist. Postovanje prvog pravila medicine "Prvenstveno ne nashkoditi!" je od vitralnog znacaja u svim granama medicine a u psihijatriji posebno. POzdrav svima
Na druga pitanja sa prethodne strane (izvinjavam se sto se necu vratiti da pogledam nickove): za nekoga ko je to pitao na prosloj strani ja sam psihijatar psihodinamske orijentacje, moja vrsta psihoterapije zove se integrativna psihoterapija, i kao pravac edukacije ne postoji u Srbiji (meni najblizi centri su u Sloveniji i Hrvatskoj pa mi je to malo otezavalo zivot). Detalji o ovoj vrsti psihoterapije mogu se dobiti preko Googla.
Sto se tice pitanja o psihoterapeutima: mislim da dobar psihoterapeut mora da bude sposoban da prepozna kapacitete klijenta i da se prema tome i odnosi, odnosno da psihoterapeut mora da bude takoreci - uritmljen s aklijentom. Ako previse zuri a klijent ne moze tako brzo, promasice klijenta; ako je previse 'kilav' a klijentu nesto drugo treba, promasice klijenta; ako se odnosi prema klijentu kao prema odrasloj osobi a klijenty je regredirao na nivo deteta, promasice klijenta; ako se odnosi prema detetu a klijent je u odraslom - uvredice klijenta. Dakle, osecaj za ritam samog klijenta je neophodna kod dobrog terapeuta bilo koje orijentacije. Istinska zainteresovanost, uvremenjenost intervencija, kontakt u odnosu sa klijentom (otvorenost za klijenta i njegova osecanja i potrebe ali i za svoja osecanja i potrebe do nivoa dokle je to adekvatno), i sposobnost da se prepozna kad klijenta treba gurnuti, a kada ga zastititi - takodje je po meni neophodna kvalitet svakog dobrog terapeuta, bilo koje orijentacije. Naravno, svaka orijentacija ima svoj nacin rada koji ce manje ili vise dozvoljavati gore navedeno, ali ideja vodilja je biti posten u onome sto terapeut moze ili ne moze, ako se ne moze proslediti klijenta onome ko zna i moze, biti otvoren i iskren i autentican, i biti uvek tu u svrhu i za korist klijenta a ne u svrhu zadovoljenja svojih potreba, zudnji i zelja na racun klijenta: eto to je po meni neophodnost u bazi svakog dobrog terapeuta.
Dalje: ne slazem se da postoji podela na 'bolesne' (pa njima trebaju lekovi) i 'zdrave' (pa oni iz hira idu na terapiju). Mislim da je ta podela i pregruba i prevestacka. Istina je da neki ljudi idu na terapiju jer je to 'fancy' i modni trend; ali nije istina da im ona nije potrebna - oni samo ne znaju koliko im je zaista potrebna. Psihoterapija je potrebna SVIMA. To je ne samo TERAPIJSKI METOD, vec i PUT ka zasrevanju, odrastanju, individuaciji kako bi Jungisti rekli, to je put ka trazenju i integrisanju svih svojih delova bica u jednu aktivnu, adekvatnu i fuinkcionalnu celinu, to je 'krpljenje' poderotina na dusi koje smo poneli kroz detinjstvo, mladost i zivot, i svakako t oje put ka usvajanju jednog novijeg, svrsishodnijeg nacina odbrana koje nisu destruktivne i remetece nego stoje u funkciji zdrave zastite svog integriteta pri cemu omogucavaju da covek bude u zrelom kontaktu kako sa sobom samim tako i sa drugima u spoljnjem okruzenju.
Lekovi su pak ponekad neophodni, ali oni predstavljaju (za najveci broj neuroticnih stanja) samo shtaku: dok je coveku slomljena noga ne teramo ga da na njoj hoda, damo mu shtaku. Isto vazi i kada je dusa u lomu. No kao sto povreda noge podrazumeva fizikalne terapije, tako i povreda duse podrazumeva psihoterapijski rad, a pomagala samo sluze da dodatno ne produbimo povredu vec da klijenta oslobodimo bolova i simptoma dovoljno da bi mogao da podnese (neophodni!) bol rada na svojim unutrasnjim povredama i lomovima. Nisam protiv lekova, kada su indikovani i adekvatno dati, kada lekar koji daje terapiju zna sta radi i ponasa se profesionalno i odgovorno. LAi jesam protiv nekriticnog davanja neadekvatnih lekova iz lenjosti, neobavestenosti i neukosti lekara. Bioloska terapija i njeno vodjenje takodje je umetnost, nista manja nego umetnost dobre psihoterapije. a u svemu tome postoji lekar (terapeut) koji u svakom trenu mora da zna da je on taj koji je u sluzbi pacijenta i da sve sto radi mora da bude u sluzbi pacijenta i za njegovu korist. Postovanje prvog pravila medicine "Prvenstveno ne nashkoditi!" je od vitralnog znacaja u svim granama medicine a u psihijatriji posebno. POzdrav svima
-
- Stalni član
- Postovi: 1224
- Pridružio se: Sub Maj 05, 2007 12:41 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
P.s. I u dodatku, samo da jos nesto prokomentarisem: prelistavajuci ovaj sajt i podforume na njemu, vidim da se ovde lekovi dele sakom i kapom; i onaj ko zna i onaj ko ne zna, i laici i doktori, svi potezu za lekovima ko da se radi o Pez bombonama u najmanju ruku. Nalazim to krajnje neprofesionalnim od strane lekara koji to cine u virtuelnoj mrezi, a vise nego neodgovornim i neozbiljnim od strane administratora i moderatora koji takvu virtuelnu medikaciju dozvoljavaju. Naravno da stoji cinjenica da je svako odgovoran za sebe samog i da svako na svoj rizik dolazi ovamo i primenjuje ono sto mu se ovde sugerise. Ali neke osnovne norme ponasanja (u medicinskom smislu) ipak bi morale da postoje, i neka elementarna odgovornost od sajta koji se zove doktor.rs te njegovog vlasnika i glavnog urednika takodje bi morala da bude ustanovljena. Javna rec, makar izrecena i u virtualnom prostoru, ima svoju tezinu i mora da postoji i odgovornost z aono sto se iskaze: niko se ne moze leciti virtuelno, mogu se dati objasnjenja, uputstva i sugestije kom lekaru i kojoj ustanovi covek da se javi, mogu se dati cak i pojedinacne interpretacije ili naznake o kom stanju ili grupi poremecaja se radi, ali po mom misljenju 'ordinirati' terapiju preko neta, pa jos ako to radi lekar - dozivljavam kao krajnje neprofesionalnu, neozbiljnu i u krajnjem slucaju - ugrozavajucu i opasnu po zdravlje samih korisnika. Mi ne znamo ko sve ovo cita i ovde dolazi i kome ce pasti na pamet da uzima neki napomenuti lek koji mozda za jednog pojedinca jeste resenje ali za drugog svakako nije i moze mu dodatno iskomplikovati stanje i ugroziti zdravlje i zivot. Zato apelujem na urednistvo sajta da ZABRANI ordiniranje lekova on-line. NIko ne moze i ne sme voditi biolosku terapiju pacijenta (uvoditi niti prekidati niti dozirati!) sem onoga ko pacijenta PREGLEDA u ordinaciji, ko zna njegovu kompletnu istoriju bolesti i celu klinicku sliku, dijagnosticke rezultate i celokupan status pacijenta. Mi, doktori a i ne-doktori, u virtuelnom prostoru to ne znamo, i stoga nema nikakve potrebe da studentima koji su nervozni pred ispit 'ordiniramo' na primer potentne neuroleptike (?!?!?!) ili sugerisemo pacijentima koji imaju otvorene povrede da ih trljaju jodom (?!) ili vec slicno. To treba da odluci lekar koji postavi dijagnozu i koji prati pacijenta. A to svakako ne moze biti niko od nas na ovom sajtu, niti kom drugom u virtuelnoj mrezi!
-
- Stalni član
- Postovi: 1224
- Pridružio se: Sub Maj 05, 2007 12:41 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Neka hvala, ne svidja mi se kako funkcionise ovaj sajt pa mislim da bi kao moderator koji bi pokusao da bar na svoj podforum uvede malko kriticnosti i reda dosla vrlo brzo u konflikt sto sa korisnicima sto sa kolegama doktorima a sto sa administracijom sajta. Ako pak neko od administratora smatra da bi mu bilo korisno da otvori psihijatriju i angazuje me, moze mi to slobodno ponuditi a ja cu razmisliti pod kojim uslovima eventualno, i da li, da ponudu prihvatim.
Ljudi, stvarno vas ne razumem !!! Najpre ne razumem zasto ste spopali Vladu99 ? Drugo, zasto uopste, cemu uopste rasprave koje su potpuno nebitne za ovu temu ? Tema je za ljude koji IMAJU PROBLEM. I to ozbiljan problem-psihicki problem. Zdravstveni problem! Ljudi koji nemaju pametnija posla sem da se "raspravljaju" po forumima .... ma i ako su to najpametnija posla postoje neozbiljni, opusteni, zabavni ....forumi i tamo je to ok.
Jos jednom, ovde ljudi imaju zdravstvene probleme pa pokusajte da ne podilazite svom egu na ovaj nacin, ne provocirate jedni druge. Uostalom i ja sa socijalnom fobijom znam da pokusajima da se ponizi, unizi druga osoba ili njeno znanje nece doprineti tome da se toje znanje ili vrednost lisnosti uveca. Srpski-ako komsiji crkne krava, tvoja nece ozdraviti.
p.s. Nisam zelela da uvredim ljude koji se zaista sve vreme trude da rade ono sto treba, a ne moraju da rade na cemu sam im jako zahvalna.
Jos jednom, ovde ljudi imaju zdravstvene probleme pa pokusajte da ne podilazite svom egu na ovaj nacin, ne provocirate jedni druge. Uostalom i ja sa socijalnom fobijom znam da pokusajima da se ponizi, unizi druga osoba ili njeno znanje nece doprineti tome da se toje znanje ili vrednost lisnosti uveca. Srpski-ako komsiji crkne krava, tvoja nece ozdraviti.
p.s. Nisam zelela da uvredim ljude koji se zaista sve vreme trude da rade ono sto treba, a ne moraju da rade na cemu sam im jako zahvalna.
Sve u vezi psihe je vrlo delikatno i moze biti velikih zloupotreba (a ovde je toga u nekom obliku i bilo - neke zlice su rovarile po psihijatriji!).
Ovde vidim bolesti i poremecaje raznih vrsta, ali ima dosta i obicnih sitnih problema, narocito onih vezanih za sazrevanje i za nedostatak samopozudanja (sto se kod mnogih ljudi javlja u ranoj mladosti, a sto sazrevanjem prolazi) - tu ljubav (bilo partnera, bilo uze porodice, bilo iskrenih prijatelja) itekako pomaze i te osobe su, u takvim slucajevima, mogo vaznije od psihijatra!
Jednostavno, cesto mnoge nelagode i nemaju nikakvu dijagnozu i ne zahtevaju lecenje vec razumevanje i potrebu prisustva iskrenog prijatelja.
pozdrav
Ovde vidim bolesti i poremecaje raznih vrsta, ali ima dosta i obicnih sitnih problema, narocito onih vezanih za sazrevanje i za nedostatak samopozudanja (sto se kod mnogih ljudi javlja u ranoj mladosti, a sto sazrevanjem prolazi) - tu ljubav (bilo partnera, bilo uze porodice, bilo iskrenih prijatelja) itekako pomaze i te osobe su, u takvim slucajevima, mogo vaznije od psihijatra!
Jednostavno, cesto mnoge nelagode i nemaju nikakvu dijagnozu i ne zahtevaju lecenje vec razumevanje i potrebu prisustva iskrenog prijatelja.
pozdrav
Ok, ako su samozivi ljudi shvatili -mozemo da nastavimo.... Ja vise nemam sta da pitam, sem da li neko moze da preporuci bilo koju knjigu vezano za anksioznosti... Citala sam "Bez straha o strahu, panici i fobiji" ... nije losa-moze da pomogne...meni ne toliko, koliko ljudima sa hm...agorafobijom (nadam se da sam ispravno napisala).
Re: Psihijatar
Cao drustvo. Imam 23 godine i vec 2 godine sam na raznim terapijama. Lece me od poremecaja licnosti i poremecaja prilagodjavanja. Koristim rivotril, leponeks i flunirin/flunisan. I nije mi bolje... nzm sta da radim ?
Smatram da mi je potrebna i psohoterapija ali ona se placa, nemam kes za to a zeludac mi slabi od lekova...

-
- Novi član
- Postovi: 1
- Pridružio se: Uto Nov 08, 2011 7:29 am
Post Reply
Many thanks for spending some time to go over this, Personally i think strongly over it along with enjoy understanding more about this particular topic. king size bed