Postovani B4Blue,
ja se izvinjavam ako je moja izjava "vase dete-vasa stvar" zvucala grubo ili okrutno, ali u biti to jeste tako. Mozda se slozite sa mnom da dete, u jednom duuugom vremenskom periodu, nije u stanju da odlucuje za sebe, i to cini roditelj, i zakonski, i eticki, i moralno, i kako god.
Ako sam dobro razumela vase razmisljanje (molim vas da me ispravite, jer nisam imala vremena da citam vase prethodne postove) vi ste jedan od roditelja koji se zalazu za to da imaju pravo izbora na temu vakcinacije.
Kako ste mozda videli, ja sam nacelno protiv toga, i sad nas dvoje mozemo da obelimo oci ovde svadjajuci se i kuckajuci ceo dan, ali svi problemi se mogu svesti na to da ni vi, ni ja, nismo ni u sta 100% sigurni, iz 1001 razloga:
- Srbija je zemlja u kojoj se nista ne zna, malo sta se prati, a i pitanje je kako i na koji nacin, korupcija leti visoko, znanje i cast nisu na ceni, i da dalje ne gnjavim - ovo je tamni vilajet ako krenemo na stranu koja se zove "odgovornost drzave prema pojedincu i drustvu", i "kako-drzava-regulise-epidemioloske-mere", ako krenemo linijom "drzava treba da se brine",
- stanovnistvo Srbije, mi - roditelji - ma koliko o sebi mislili bajno, nismo u stanju realno da procenimo za ma sta - da li, ili ne.
- podaci iz ozbiljne literature nisu dostupni. Da bi se neko registrovao na ozbiljnu literaturu, treba zadosta novaca (osim ukucavanja broja licence/resenja), dakle - opet se vracamo na temu "ne znamo",
- podaci iz USA, posebno, su garnirani takvom dozom pravnih i svih drugih marifetluka, da ih verujte, u mom rodjenom poslu ne uzimamo ozbiljno u obzir decenijama, a ima neobicno mnogo stavova koje Evropljani cak smatraju strucnom greskom (kako sam vec pokusala da objasnim u prethonom postu). Itd., itd....
Drugim recima, moje glediste je da smo i mi, kao roditelji, i pedijatri - neobavesteni, a lekari cesto i nezainteresovani sa svim nevoljama koje ovo prate, a drzava ocito radi sve sto treba da nacija izumre, da ne gnjavim sad sa tom pricom, jer ne zelim jos da dodajem pesimizma mom stavu.
Nadam se da smo se sada bolje razumeli, i molim jos jednom da ne zamerite zbog citirane recenice, jer ceo profesionalni zivot govorim ljudima sta i kako treba i sta mislim, i na ulici i u samoposluzi, a njihovo je da li ce me poslusati ili ne, to je bio jednostavno vise profesionalni refleks

. I danas mi je neverovatno kad kazem roditelju da detetu nesto uradi, a on ucini direktno suprotno (cak dovodeci dete u zivotnu opasnost), i iako se borim jednakim elanom i voljom, uvek kazem - njihovo je da odluce. Ne mogu ja biti ta koja ce detetu stavljati hladne obloge kad ga dovedu kuci, ne mogu ga ja voditi kod ORL ako nadilazi moju specijalnost, ne mogu ga JA, zaboga miloga, leciti od psorijaze (jucerasnja situacija

).... Ako me razumete.
Htedoh reci - ne presudjujem vam, znate, to ne moze niko, vec sam pisala par reci na tu temu, nego jednostavno bas tako kako pise: vi imate pravo da odlucite, i odlucili ste, vasa stvar.
Jos jednom, pozdrav

.