Dragi prijatelji pozdrav,
samo da vam javim da su malom nalazi negativni,nisu im hteli reci pa sam ja sa posla nazvala bolnicu.Javila mi se zena koju sam srdacno zamolila za nalaze jer je sestra insistirala zbog inekcije koju je mali trebao dobiti.
Zamisite,ona je nasa i rekla je da ce probati sve da uradi da bi se saznali rezultati i ko ce da nam javi posto ona nesme ni u kom slucaju.Ona se setila da zove doktora od malog i da nas oni obaveste.Svaka joj cast!Ko ce kome ako ne svoj svome!Jao.......sto sam bila sretna kada sam nazvala sa posla kuci i kada mi je muz rekao da su zvali i rekli nalazi su negativni.Inace bila sam jako ljuta na ljude sa kojima radim jer me niko nije hteo menjati za smenu.Nikoga nije briga,kakav narod......
Nisam imala dobar dan na poslu ali ko ih sve sisa najbitnija je moja porodica,nista drugo nije vazno.Sutra idemo kod specijaliste pa cemo videti sta ce reci.Jos uvek ga boli noga,popijo je jutros morfijum ali bitno je da nema vise tromba.
Jesensky,zelim ti svu srecu ovoga sveta da se brzo oporavis i da sve prode kako treba.Mislicu na tebe.....saljem ti puno poljubaca odavde daleko....
Dragi moji prijatelji Iva,Andelija,Doktore,Neshar,Ana danas sam na poslu pored drugih problema dobila napad panike i to pred sefom video je.Poceo je alarm za pozar pa kada se to desi sva se vrata automatski zakljucaju.Ja sam provirila na hodnik i videla da nemam gde,tada sam se vratila medu radne 'drugove"prosetala do kupatila i kada me upitala jedna od sefica kako sam:ja sam pocela osecati da ne mogu disati,napad je pocinjao,osetila sam da cu u nesvest pasti.Klaustofobija......

znala sam da nemam gde pobeci.Ona je rekla glavnom sefu da ja hocu napolje na zrak,on je ne dobronamerno krenuo samnom da mi otvara vrata.Izasli smo napolje,ja sam mu rekla da on moze ici a ja cu ostati ispred ulaza unutar bolnice do samih vrata da sedom i cekam da sve to prode.ON ME pogleda zacudeno i rece pa rekla si da hoces na zrak.Videla sam da ne razume,nisam imala snage da se prepirem sa njim,on je otisao a ja sam ostala pored ulaznih vrata jos pola sata dok nisu javili da je sve uredu i da se mozemo vratiti na posao.Osecala sam se kao idiot i provm prilikom ako budem mogla oticu da radim negde drugo.Sit gladnom ne veruje to je nasa strara poslovica.
Dobila sam pismo iz klinike za anxiety--ankcioznost da sam primljena samo sto cu morati cekati par meseci da me neko nazove i da prvi puta odem nekog videti.Nema veze-ko ceka taj i doceka.....
Sve vas grli i ljubi Ontario
