OK, prvi put je uvek najteze...
Nova sam na ovom forumu ali ne mogu vam opisati ushicenje kada sam videla koliko ljudi se zlopati u slicnim g**** kao i ja.. ne,to zaista ne znaci da sam ja losa osoba niti da se radujem tudjoj nesreci, samo kad zivite u svetu "zdravih" imate utiask (bar ja) da vecinu vremena smarate
Elem, ukratko o meni..imam 28, (skoro29) godina, udata sam, imam klinca-bubicu od 3 i po godine. inace sam magistar molekularne biologije i fiziologije i radim na onom Torlaku za koji vas muci sva ona birokratija, no o tom posle.
Prelezala sam miokarditis izazvan koksakijem 2006 god. i to tako sto nisam ni znala, mislim imala sam aritmije, malo se zamarala, ali kao to je zbog ritma zivota, dete, posao i sl...Slucajno me je koleginica naterala da odem na pregled (privatno) kod kardiologa koji je konstatovao postojanje fibroze karakteristicne za virusnu infekciju, uradila sam titar At na Coxaki koji je bio pozitivan (nesto 1:524, opadao je u tom trenutku). I tako, uzela sam bolovanje tri nedelje kao kulirala kuci i sve se vratilo na staro..
Malo sutra, prosle godine u septembru sam bila u inostranstvu na nekom kongresu i poslednje vece sam dobila napad panike, toliko jak i nepoznat osecaj da sam mislila da definitivno umirem. Celu noc sam drzala muza na telefonu u fazonu da ne umrem sama (necu ni spominjati telefonski racun), cak je i hitna dolazila, ceo fazon...
I tako vratim se ja kuci, jos ziva i pocinje agonija, redom dva-tri kardiologa da se ja uverim da nije srce (i dalje nisam uverena), endokrinolog (stitna zlezda),gastroenterolog (ernia hijatus..), itd, itd..
MESEC DANA AGONIJE, SVAKO VECE URGENTNI CENTAR, NE SMEM DA SPAVAM, KAD STAVLJAM DETE U KREVET IZLJUBIM GA JER MISLIM DA CU DA UMREM, oplakujem sebe, vise ni ne mastam o nasoj kuci koju hocemo da kupimo...potpuni horor
i onda jedna dr.kardiolog mi lepo kaze idite vi malo do psihijatra i ja odoh..
I eto i dalje se lecim i medikamentima (pijem seroxat i rivotril) i idem na psihoterapiju. Daleko od toga da sam izlecena ali borim se ,uspevam da se opustim ponekad i citave dana, meni koja nije smela da odvede dete u vrtic se desilo da smo otisli na more i to u neku selendru u Boki gde nema ni lekara nicega..i bilo mi SUPER...
Ne znam sta da vam kazem, za mene terapija ovakva radi, bude dana kad samo mislim sta mi je, kakva li mi se podla bolestina nastanila u telu, (cak tripujem da uradim i HIV analizu iako zaista ne vidim realno sto..

), ali guram ide...
Jedino sto mi je tesko jeste cinjenica da zelim jos jedno dete, ali se plasim prestanka terapije, onog ludila u trudnoci, porodjaja i svega posle toga, plasim se da mi se sve ne vrati...
Mislim da cu morati da iskuliram neko vreme...
eto ...pitajte ako nekako mogu da pomognem
Pozdrav svima i samo hrabro, to je najbitnije i naravno
