Hvala na odg o zenicama, a ja sam.......hmmmm.....teško. Jako teško. Svakim danom mi mama sve više nedostaje, a ja se trudim, kako mi drugi kažu, da "naučim da živim sa tim bolom i prazninom".dakon napisao: Majjo kako si ti izgleda najveći čovjek ovdje(mislim na sebe i na svoj na fizički izgled) je najslabiji kao neka curica ali ebiga.
Slušaj za zjenice samo znam iz iskustva ne svog nego svoje prijateljice da je zeznuto kad jedno oko ima proširenu zjenicu a drugo vidno manju zjenicu.
Izgleda da sam jako loš učenik!!

Sada mi je žao što ono vreme nisam bolje iskoristila, žao mi je što sam i sekund gubila na plakanje u sobi, sedenje uz komp

A znam da je tako i bilo, da bi mi opet bilo "malo mame". Ne mogu da se pomirim sa činjenicom da je nema, da život stvarno prolazi, da je došlo doba kada sam i sama ostala bez nje. Sa druge strane, ona je celog svog života bila katalizator svih problema i svega što je loše i ružno, ako je nešto do mene i stizalo, bilo je podosta isfiltrirano, a sada sam potpuno sama u ovoj (da izvinete) **** od života. Ne sama u fizičkom smislu, snadjem se i za kintu ja (to sam mislila da će mi biti veliki problem, srećom pa nije), raduckam ponešto i pomalo (koliko mi moje fizičko i psihičko stanje dozvoljava), neću ostati gladna i imaću za račune, ali se jako slabo snalazim u psihičkom smislu, jer nema više one sigurnosti "mama je tu", pa sve i da mogu sama, ta sigurnost mi je puno značila, a sada toga više nema........ to me izbacuje iz koloseka potpuno.
Hiljadu puta u toku dana pomislim na nju i isto toliko puta se i rasplačem i ne znam da li sam sposobna da naučim tu lekciju, da živim sa tim bolom. Na momente pomislim da ću da poludim od bola i tuge.

Kako si ti izuzev što te čuka zeza??!!