Dimaggio, drago mi je da ti je boravak ovde bar malo olaksao tvoje muke!
Ja sam cula za Zoloft i to jos pre sigurno nekih 7 god kada mi je iz Amerike poslala jedno 5 kutija prijateljica (za razlicite vrste napada i tegoba, razlicitih boja), ali nisam se usudila da me leci "na daljinu" (posto je ona tamo neuropsihijatar u jednoj bolnici), tako da je to stajalo kod mene, ja sam to proucavala, ali nisam probala, i na kraju sam bacila sve to!
Dr Ivice, sto se mene tice, kako god Vi da kazete i kako Vam je jednostavnije. Moja zamisao susreta nije bila da se pojavite u Skupstini sa EKG-om ispod miske i obavite analizu svih nas

, vec cisto da se upoznamo i konacno i vidimo, a jos kada se pri tom ukaze prilika da se popune rupe u znanju oko nekog oboljenja..........i haaaa, mojoj radosti nikada kraja.
Nemojte sada svi da pomislite da sam ludak koji juri bolesti

, samo volim da se informisem o svemu sto mi se nudi, jer kao sto znate, medEcina mi je "tiha patnja", a pogotovo sto je dijabetes tako sveprisutan u nasoj okolini.............pa cisto, spojiti lepo i korisno.
No dobro, nije strasno i ako to propustim, bice toga jos..........pa eto, kako svi Vi odlucite - tako ce i biti. I ako se ne vidimo sada - necu umreti, nije kraj sveta, bice jos prilika...........nadam se!!!
Vesna, samo lagano...........bebac je na putu, odmaraj sto vise, radi stvari koje volis, pricinjavaj sebi sitna zadovoljstva koja te ispunjavaju i bice sve ok!!
Jasna, mislim da je najmanji problem sto se ne zakljucavamo u kupatilu - to smatram kao normalnu pojavu, jer svakome (ne samo nama panicarima) moze da se desi, lupam, da se oklizne u kadi.........i tada je bolje da su vrata otkljucana, zar ne??!!
Tarcika, kako si danas??!! I mene je juce bolela glava i bila sam nervozna............mozda zbog vremena, a mozda je (kod mene) to bilo podsvesno..............danas sam se "setila" - na jucerasnji dan je bilo tacno 9 godina

od kada su moje tegobe pocele nakon penicilinskog shoka i zato sam malo ubedacena danas, jer ne mogu da verujem da sam ja 9 godina svog zivota bacila na gluposti, strahove i sl stvari, i misim da je red da konacno skinem sa sebe tu balast i preuzmem zivot pod svoju kontrolu, da batalim strahove (mada ja ih vise stvarno nemam kao ranije, nemam taj problem da stalno mislim o tome, ja se samo uspanicim kada se desi "situacija", i da pustim da zivot tece svojim tokom, pa i ako se desi da umrem - sta cu??!! Ako mi je doslo vreme - to je to!! Tu pomoci nema.

I bolje da me iznenadi, ako vec mora, nego da mi zivot prodje u iscekivanju i strahu od toga!!!!
Kaze meni MM: "Umreces, to je sigurno, ali ne danas.............sacekaj jos jedno 50 godina, pa cemo onda pricati o tome!"
Minjab, sta ima kod tebe??!! Kada putujes?!! Kako si??!!
Pozdrav svima, Majja
