tarcika napisao:cao,drustvo!
ma,minja,javice se majja...mozda nas iznenadi u ranim jutarnjim casovima...

majjce,jel to "nesto" nije "nesto strasno"?ajd'pomozi nam!a,ja zapela kao "mutav na telefon"!
........po svom dobrom starom obicaju!!
Nista nije spektakularno, vise je sopstveni blam, nego se mislim da li da pisem (a bilo je jace od mene da nagovestim bar

), da ne prepadam Ontario, ipak nam je nova u drustvu, a jos nije sve ni iscitala, ali resih se sada, cisto da vidi, da se desava svima nama to, i da je za ljude (poput nas

). Iznervirala sam se jako, mnogo sam na sebe ljuta i ne znam uopste sa kojom emocijom da vam ispricam sta mi se desilo. I ljuta sam, i bila sam uplasena, a sada mi je sve smesno!!

Stvarno sam baksuz!!
Pre neko vece, odlucim ja da sa nekim drustvom skoknem malo do Novog Sada, isplanirali smo da odemo do Petrovaradina na pice (kao u stara dobra vremena

) i bas sam se radovala tome. Sve je bilo lepo organizovano, ugovoreno, dogovoreno.....mojoj sreci nikada kraja.

Taman da se malo odmorim od svega, pa makar i popila sok u Novom Sadu i vratila se nazad. Bas sam zeljna tih akcija!!
I umesto da sve bude kako treba, ja sam vam dragi moji uz provod od par sati na kraju zavrsila u Novosadskoj dezurnoj bolnici!!

Kako? Zasto? Nemam pojma! Iz cista mira sam dobila takav nekakav sugav napad, nisam mogla da se pomerim. NIsam mogla da udahnem vazduh. Uzasan bol sam osetila u grudnom kosu koji se reflektovao i u gornji deo ledja, oblio me hladan znoj, mucnina, nakon toga drhtavica, celo telo mi se opet kao prut treslo........

Prvo sam pokusala da iskuliram-kao, nije mi nista, medjutim kad sam videla da ja ne mogu da mrdnem koliko me je to peklo (ajde tako da kazem) u grudima, da mi je disanje postalo uzasno plitko, preznojila sam se, e tad je vec pocela da me hvata panika. Ne ona klasicna o kojoj Ontario govori, samo sam se umirila, sela i cekala da prodje. Naravno, iz moje sport Billy tasne sam uzela moj aparatic

- 115/80 puls 83 - nista strasno. Za moj ukus, malo poviseno, ali ok. Mislila sam da ce brzo da prodje, ali to je trajalo dobrih pola sata.

I na kraju, sta cemo - odosmo do bolnice.......
Klasika........kao i do sada nebrojeno puta-sve je ok, pritisak, EKG, crvena (4.4), bela krvna zrnca (7.8 ), trombociti (255), hemoglobin (134), secer (5.4).........Ma sva sam u granicama, prosto IDEALNA, a ja se i dalje tresem kao prut. Valjda od straha. Adrenalin kola venama........
Htedose da mi daju Bensedin-ja nisam htela, a da, inace, imala sam anegdotu.....

prikacili oni mene na EKG, on poce da radi (cuju se otkucaji srca) kad odjednom stade......ova dr gleda, pa nesto klikce tamo, ono opet proradi, pa opet stade. A ja lezim na onom krevetu i ladno je pitam: "Izvinite, jel sam ja ziva uopste, ili mi je upravo srce stalo, te sam i zivi svedok toga, a ja sada trosim zadnje sekunde zivota??!!"
Eto, malo se i nasmejasmo tamo.
Zasto i kako, ja nemam pojma, jos manje znam sta mi se zapravo desilo, tek eto, od tako zeljenog provoda, ja sam otisla u Novi Sad i provela se u bolnici. Odradila sam rutinski sistematski pregled

, onako, neocekivano, i sad sam valjda neko vreme mirna??!
Na kraju se ispostavilo da sam tog dana zaboravila da jedem, te me je IZUZETNO ljubazna doktorka priupitala da li vise volim giros ili rostilj

, te me je na moj odgovor uputila na najbolje mesto u gradu i prosto sam po milioniti put bila ocarana Novosadjanima i njihovom predusretljivoscu, ljubaznosti, osmehu, mirnoci............ma SVEMU!!
I tako.........neko donese suvenir iz drugog grada, a ja sam donela hrpu nalaza

, prezivela cak i vadjenje krvi iz vene

i nakon sistematskog se lepo opustila i onda smo svi (posto sam i pratnju istraumirala

) otisli prvo dobro da se najedemo, pa smo do zore nastavili da se sprdamo na moj racun

, a u Beograd smo se vratili.......pa vec je bio debeli dan!!

Sve je dobro sto se dobro zavrsi, pa tako sad i ja sa hrpom novih nalaza kojima mogu da se "hranim" kad mi nesto zafali

, ali sam jako ljuta na sebe, jer sam opet odradila stari "stos" - odradila sam atak na bolnicu

, ali stvarno sam se prepala, jer nikada do sada nije bilo tako intenzivno i tako dugo trajalo. Cak sam u jednom momentu pomislila.....gotova sam!!

(ono na EKG-u je bilo zezanje, ali sa primesom istine......

mislim, znala sam da je to nemoguce, ali ovaj moj ludi 13. ili 22. hromozom je odradio svoje

pa se verovatno pomesalo i napravilo koktel sa mojim uvrnutim delom mozga zasluznim za SF........i tako se izrodilo ono moje pitanje-da li sam ja uopste ziva!!!??
Eto, tako sam se provela........sve u svemu, NEZABORAVNO!!
@Ontario, samo ti kukaj, svi mi to radimo, a ja sam sve vise ubedjena da tebi "fali" ono sto sam navela u prvom postu......puno stresova, emocija, strahova.........i to ti sada psihosomatski izbija. Probaj sto vise da se opustis, uci iz nasih primera (veruj mi, ovo ti dodje kao grupna terapija) i pokusaj svaki put kad se desi da iskuliras sto vise mozes. Vidis da to traje, ja ne pamtim kada sam poslednji put izvrsila upad u bolnicu, pa mi se eto desilo, ni sama ne znam sada zasto, nisam nista lose ni negativno mislila (kao ti pred voznju), pa mi se opet desilo.

Dozivela sam to u prvom momentu kao sopstveni poraz, pocela sam da tonem sa mislima "Ijao, zar opet na start", ali ne dam se, vidis kako odmah prebacim na humor

.
Tebi se sve skupilo, i taj zivot tu i sve, definitivno patis sto si tu, i ako mozes, ikako, pokusaj i vrati se....kazes da si tu zbog dece, a opet, kazes da su i oni zatvoreni u 4 zida zbog tebe........ne znam. Ne znam ti celu pricu, ali definitivno si jako nostalgicna. Ili se pomiri sa tim, ili se vracaj, jer definitivno tu svoju bol moras da kanalises nekako i da se usrecis malo.

Stavi na papir zelje i mogucnosti i teraj po tom planu. Sve je to za ljude........ti si dozivela klasican "posttraumatski stres" kako ja to volim da kazem, zakasnelu reakciju na sve stresove, i tek ti sada izbija tako.........
Drzi se!!!
@Tarci, Minja, vi se bas provodite.........Ako,ako samo koristite ove lepe dane, dok jos moze da se dise. Nadam se da sam adekvatno zadovoljila vasu radoznalost

i da ste se bar na momenat nasmejale mojim dogodovstinama!!

I ja se sada smejem, mada mi onda nije uopste bilo do smeha....... Piita me ona dr: "A zasto se vi tako tresete??!!" A ja joj odgovaram: "Ma izgleda da mi je nadbubrezna zlezda bas podivljala, pa ne zna kud ce sa tolikim adrenalinom, pa je resila malo da se izivljava!!"

Pitala me je i da li koristim intravenozno neke supstance!!!

Rekoh joj da za tim nema potrebe, pa zar mi nije i ovako "savrseno"!!??

Sta li bih tek tripovala da se svetski nadrogiram??!! Ne daj Boze! Ne smem ni da pomislim!!
Idem sada malo da spavam!!
