društvo, hvala na dobrodošlici.
Pa ovako, kod mene to traje nekih 6-7 godina, s tim da je u poslednjih godinu i po haos. Pre toga su se napadi panike dešavali recimo jednom do dvaput mesečno. Doduše, to sam ja sam okarakterisao kao "preosetljiv si" i to je to...ali definitivno nije samo to.
Što se tiče škole tj. studija, sramota me....

konkretno već nekih 3 godine ja nikako da položim još dva ispita koja su mi ostala - frka...mada nikako ni da ih spremim, sve nešto krenem pa stanem, ma ni sam ne znam....najgori student svih vremena....

klasična varijanta, položiš najteže ispite, ostanu dva onako ni previše laka ni previše teška i sve ono ima vremena, kad ono, ovaj problem se baš baš intenzivirao, tako da na faksu nisam bio dobre dve godine...
Izlasci, hmmm, šta to beše...

tačnije, odem jednom mesečno sa društvom na pićence i to je to....ali uglavnom na mesta gde meni odgovara, gde je manja gužva, manje dima, gde mi odgovara muzika,,.... ima takvih mesta, nego jednostavno, problem je što mi se par puta dešavala sledeća situacija, a to je da mi posle određenog broja izlazaka, neki iz društva prebace zašto uvek idemo samo tamo gde se meni ide, a meni bzv da im svaki put objašnjavam da je to zbog tog problema, .... ma kontam ja njih naravno, oni bi da se lepo provedu i idu na mesta na koja oni hoće.... s druge strane ja onda sve ređe (može li ređe od jednom mesečno

) pristajem da izlazim da njima ne bih kvario....
Desi se ponekada, da ja zablistam kao ranije

, pa se onda oni čude u fazonu, jel ti dobro, šta ti se dešava, pa se ja u tim situacijama dodatno iznerviram i počnem da se "ispipkujem" da li mi je dobro !?

i onda kreću ubrzano lupanje, znojenje, da li me neko gleda ili ne, hoće li mi se desiti nešto, da li da popijem lek ili ne..... ma znate i sami...
Ajd' da ne teglim baš odmah...
Pozz