Hm,
evo kako kod mene stoje stvari: ja sam se, usled jednog glupog nesporazuma i svadje sa endokrinologom, odlucila na alternativno lecenje i za sada ide vrlo dobro, mada sporo, no toga sam bila svesna u startu. Ono sto je meni bitno jeste da su se glavni simptomi usporenog rada stitne zlezde u potpunosti povukli i sto se odlicno osecam, barem u poredjenju sa onim raspradom sistema od pre dve godine. TSH, T3 i T4 su se potpuno normalizovali (bez terapije medikamentima) i sve je mirno vec godinu dana, na terapije idem jos uvek. Ono sto i dalje "bode oci" jesu bas moja antitela, nisu vise onako visoka kao sto su bila i polako se vrednosti spustaju, ali uzasno sporo. TGA se sa 150 spustio na 100, pa skocio na 110 (to me buni), TPO se sa 12.500 spustio na 5.000 i sada je na 3.500. Inace, i holesterol se sredio, kao i gvozdje i onaj kardio i atero faktor. Prosli put mi je doktorka iz laboratorije gde sam vadila krv rekla sledece:
"Ma sta se uopste brinete, vazno je da su one prve tri vrednosti dobre, ma TSH je najbitniji i da niste u startu imali TSH od preko 20, niko ziv vam ne bi ni pogledao antitela, ona su manje bitna! TSH vam pravi haos, ako nije dobar!"
Sudeci po svemu sto je napisano ovde, nece biti da je bas tako; odnosno, ja imam povisena antitela i to nema veze ni sa cim, nego su ona, eto, prosto povisena i NECE mi napraviti nikakav kermes u organizmu. Tesko mi je da poverujem u to. Ja sam negde procitala da su lekari misljenja da hipotiroizmu uglavnom prethodi Hashimoto, Hashimoto razori zlezdu, zlezda ne moze vise sama da proizvodi hormone i onda pravac na gutanje pilula do kraja zivota. Volela bih da mi neko od lekara to malo jasnije objasni, jer sve simptome sam "lako" podnela, ali kada se setim kroz sta sam psihicki prolazila, kao i svi oko mene, uf ... nikad vise! I jos uvek sam "naceta" (ljudi sa obolelom stitnom su i inace nervozniji i razdrazljiviji, da se ne lazemo) i kada cujem drugarice koje su zdrave, a imale su pobacaj, kako su se osecale i kroz sta su emotivno i psihicki prosle i koliko im je vremena trebalo da se "vrate u normalu", mislim da bi moja okrnjena zlezda dobrim delom doprinela tome da ja to mnooogo gore podnesem. Znam da stitna remeti rad svih ostalih hormona i mislim da mi ni progesteron ni estrogen nisu u normali, to me strah i da proverim, ali da sada ostanem u drugom stanju i pobacim zato sto lekari nisu sigurni da li pomenuta antitela izazivaju pobacaj ili ne, mislim da bih odlepila, zivota mi. I jos, ovo sa akupunkturom je dobro, meni je zaista dobro, ali meni je isto tako trebalo vise od godinu dana da se koliko toliko sredim, a antitela su i dalje vrlo visoka. Treba li da se lecim jos 10 godina, pa onda tek u 40. da pokusam da pravim decu?
Zato i pitam, nadam se da sam bila razumljiva.
|