Poydrav svima! Pre svega podrska svim zenama koje prolaze sve ono sto sam i ja...vidi se iz ranijih postova. Nisam duze vreme pisala, ali sam pratila desavanja, a u jednom trenutku mi je trebalo da se sklonim od svih prica na tu temu... Prve kontrole su ok, svi nalazi uredni, nikakvih komplikacija, dobila sam invalidsku penziju...samo da sve ostane kako treba i da konacno uradim i tu rekonstrukciju! Radicu na VMA, kod dr. Piscevica...besplatno je sa uputom DZ..znaci fond pokriva troskove. Mozda zvuci snobovski, ali ja se osecam kao da mi je oduzeta svaka mogucnost da budem zena, iako sam to u svakom smislu. Naravno, glava je na ramenima, sto je najvaznije, ali u mojoj glavi, dusi, ja ne mogu da prevazidjem taj nedostatak niti da pomislim da do kraja zivota zivim bez dojki. Nadam se da me razumete...stoicki sam podnela sve faze lecenja...od operacije, hemio i zracne terapije...kosa mi je porasla, odlicno se osecam, samo jos da zaokruzim celu pricu tim implantima ili cime vec rade, pa da krenem tamo gde sam stala...jer stala jesam, to je cinjenica! Volela bih da cujem jos necije iskustvo vezano za ovu temu...lakse je kada se podeli.Svaka korisna informacija je dobrodosla!
Pozdrav za sve devojke, zene...ne ocajavajte, ne klonite duhom, maramu na glavu, naocare, osmeh na lice...i sve prodje!
|