Zdravo , i ja se patim sa kandidom (već 6 godina). I moje fizičko stanje ovog momenta je toliko slabo, da imam osjećaj da će da me napusti duh uskoro. Promjenio sam se totalno. Nisam depresivan i tužan, ali zaboravio sam se smijati i veseliti. Postao sam ravnodušan za sve, sve rjeđe pričam. Razgovor me umara.
Moj problem je počeo sa nekom infekcijom koju sam pokupio na gradskom bazenu, a manifestirala se jakim proljevima. Kada se to smirilo ja sam već imao probavne tegobe: gađenje na hranu, užasne vjetrove i loše probavljene stolice. Tada sam već primjetio kako mi se nešto širi krvlju (kao da mi krv gori) - kandida je buktala tijelom, mada ja tada još uvijek nisam znao o čemu je riječ. To buktanje kandide, signaliziralo je i srce brzim lupanjem, kao da sam u punom trku dok ležim (kada bi trebalo da spavam). To me je lupanje izluđivalo: znalo me je dizati iz kreveta u 1 ujutro i tjerati da radim sklekove sve dok se zagrijanost tijela ne izjednači sa tim čudnim lupanjem. U roku od mjesec dana nakon infekcije na bazenu - dobio sam gastritis (kandida je iz crijeva pristigla do želuca). Naredni period borio sam se sa stomačnim tegobama, pokušavao sam objasniti da to kod mene nije od stresa, ali doktori jednostavno nisu slušali. Imao sam tada 15 godina, nisam ni znao šta je stres, jebem im majku. I umjesto da nađem uzrok gastritisa (na moje stalno inzistiranje/ vidim da je riječ o nekoj infekciji), doktori su moje stomačne tegobe prigušivali gastalima i controlocom iduće četiri godine. U te četiri godine, dok sam se kljukao controlocom koji je praktički usporavao rad jetre (jer ima ulogu i umanjavanja lučenja žuči) , ja sam u tijelu nakupio toliko toksina ( i keslosti) da je prva reagirala upravo jetra: počela je pretjerano lučiti žuč (a to je znak da se tijelo detoksicira), a ta žuč se zadržavala u želucu (žućni mjehur je bio prazan, želudac je povlačio čitav sadržaj žučnog mjehura). To je bio pakao. Na gastroskopiji su se doktori zaprepastili rekavši mi da sam sam sebe pojeo (kad su vidjeli koliko je želudac izgorio od žuči/ dugo sam trpio bolove). Taj period trajao je godinu i po, a bio je praćen i visokom koncentracijom soli u mokraći. Nakon toga sam dobio zatvor koji je trajao mjesec dana, i pomislio sam da nije možda riječ o zapletu crijeva. Završio sam na endoskopiji, za koje su bile potrebne pripreme. (u dva dana je bilo potrebno popiti 12 litara tečnosti uz portalak sirup). Od te tečnosti sam se jako lijepo detoksicirao. Naravno nije bilo nikakvih problema sa crijevima. Riječ je bila o želucu. Želudac je prestao da radi jedno 35 dana (izgleda da si je uzeo godišnji ). Naravno od lijekova mi je prepisan samo iberogast, reglan, i po kašika portalac sirupa poslije jela nebi liproradio. Želudac je proradio , ali sjetimo se šta je sirup portalac - šećer laktaza (ne laktoza znam šta pišem),dakle šećer kojeg naše tijelo jako slabo apsorbira i na taj način izaziva proljev. Međutim i one infinitezimalno male količine laktaze koje uđu u krvotok veliki su zalogaj za kandidu. I tako ja sam slušajući dokotora 5 mjeseci hranio kandidu u sebi koja je sve više buktala, a ja još nisam znao šta mi je. Imao sam užasne potrebe za slatkom. Želudac je još više propao, uslijedila je ponovo gastroskopija koju sam ovaj put odradio na drugom mjestu, prije nje sam sam se očistio bekunisom tako da želudac ne pliva u žući. Žena koja mi je radila gastroskopiju rekla je da su vidljive bijele kolonije nečega po čitavom želucu, a s obzirom na štetu koju pravi želucu podsjećalo ju je na bakterijsku infekciju. I opet taj prokleti doktor. Prepisala mi je trojnu terapiju 15 dana. Antibiotici su bili toliko jaki da su me satrali, napravio sam stravičnu grešku pustio sam kandidu sa ionako tankog lanca. Već sedmog dana terapije ostao sam bez imuniteta, kandida me preplavila. Tek se tada pokazala na jeziku, na očima (zalijepile su mi se oči), osjetio sam je u bubrezima (nisam mogao mokriti) , dobio sam užasnu glavobolju i tek sam je tada otkrio - brisom jezika. Idućih 9 mjeseci imunitet je bio toliko slab da se nisam mogao ustati iz kreveta, kao da me je kamion pregazio... Sada kada znam od čega treba da se liječim, vidim koliko je đubre izdržljivo i otporno ... jako se sporo povlači ... Ovo sam napisao da ne napravite istu grešku kao ja, ne slušajte doktore kada je riječ o kandidi, oni nisu u vašoj koži i ne osjećaju vaše simptome, a o sistemskoj kandidijazi znaju jako malo. Ako i sumnjate, Liječite se na svoju ruku (inače ćete potrošiti puno lijepih godina dok ne naidje doktor koji će potvrditi da ju imate, A antibiotike nemojte ni pomišljati piti radi neozbiljnih stvari ( tipa bubuljice, ili slično )
|