Pozdrav svima,
Narocito pozdrav mami Radoznaloj jeli, sa cerkom Natalijom i njenim batom
Ja bih rekla, ovako napamet, da je Nata samo zivahno i nemirno dete, a takvu decu treba zaposliti, i stalno im odrzavati paznju. I vaspitacice su imale mesec dana to da shvate, pa pretpostavljam da su nesto uradile po tom pitanju. Slazem se sa svim sto je pisala Rouzi, povodom vasih zajednickih aktivnosti oko bebe, to bi trebalo da pomogne. Posto je moj sin jos mali, mogu samo da napisem iskustva sa posla kada sam imala zivahnu decu. Krenu tako sa 3 godinice, zivi, neustrasivi ( sto bas i nije dobro-jer se NICEGA ne boje ), ali da vidite, kako godine prolaze, oni pronalaze svoje mesto u grupi, i postanu druga deca. Sazrevaju, i uz nase sugestije, kojima ih usmeravamo ka kreativnosti, postaju deca za kojima vaspitaci placu kada krenu u skolu...da, da, oh, koliko je toga bilo. Tako da, bez brige, draga mama
Vi svakako nastavite da pisete, vrlo rado cemo i Rouzi i ja da se "nadjemo" sa nekim savetom
Rouzi,
samo da vam kazem da je i meni padalo na pamet da napisem knjigu na ovu temu, jer ruku na srce, koliko je tih pedagoga, psihologa...itd, provelo vremena u grupi, sa decom? Pa, valjda vaspitac zna kako deca "disu"? Mislim, pravi vaspitac! Onaj koji radi na vrednostima koje nesto znace u zivotu, onaj ko usadjuje mnoge navike u zivote dece, onaj koji je najbolji drug, i ponekad strogi sudija! Tako da...sve je moguce..ja sam za saradnju, mozda neki prirucnik iz ugla vaspitaca
Samo ne znam kada bih jos i to stigla, ali, kazem vam, imala sam takve ideje.
Sto se tice sina...ne znam, mislim da je sada, posto je stariji, svesniji ukusa, a posto nema puno da bira, zasiti se. Sad sam mu ubacila vitamine, 1 gr dnevno, rastvorim u vodi, nemaju nikakav ukus, pa je danas popio, a sta ce biti sutra - cuce se
Sada "samo" kaslje, nos mu jos malo curka, ali zanemarljivo naspram drugarica iz parkica. Moram da ga cuvam, ovo je bio jako stresan mesec, i svaki put sam strepela zbog temperature, jer mu smeta u njegovoj osnovnoj bolesti. Muz mi se smeje kada mu oblacim potkosulju, kaze "Ne preteruj, ja sam se skuvao", a ja njemu na to "Da, ali ti setas, a njega guras u kolicima, sem toga, nije vise leto" Ma, da je samo jednu noc proveo sa njim u bolnici, kao ja dve nedelje, mislim da bi ga vise cuvao od mene, i jos vise oblacio...ne zna, nije doziveo, a nadam se da nikada vise ni necemo to doziveti!
Ono druzenje danas, Rouzi, pa, mislim se posle, ma nek' misle dta hoce, meni je moje dete najvaznije, a socijalizacija moze da saceka i popodne
Nije ni tim majkama lako, ali, znate, kada se razmile bebe po podu, njih troje, a usput pritisak zvani obaveze, da ne spominjem da je prostor mali, beba mora imati mesta za sebe...a gde je onaj deo da sam vaspitac i da mi je trenutno moje cedo najvaznije, najmilije i jedino potrebno?
I ja sam samo iskrena, to je sve. Imace kada da se druzi. Mislim, druzimo se svaki dan, dva puta dnevno, mi smo najpoznatiji, sada vec trojac u parku
Onaj deo za rad u kraju u kome zivis, uh, i to sam prosla
Pa sam morala da vodim racuna sta cu da obucem kada idem u radnju. Hvala lepo!
Au, al' sam se raspisala, ali imam osecaj kao da smo procaskale, jedino sto cu odgovor videti sutra
ali, bas mi prija
Laku noc, drage zene, ili dobar dan!