Volela bih da na ovom mestu podelimo iskustva (i dobra i loša) o privatnim klinikama za lečenje neplodnosti.
Izložiću vam naš slučaj i iskustvo:
Moj suprug se zadnjih godinu dana leči od muškog steriliteta (manji broj spermatozoida i slabija pokretljivost istih). Šta je uzročnik takvoj dijagnozi nismo uspeli da ustanovimo, jer nije imao zauške, nikada nije pušio, pio kafu ili alkohol, ne radi u stresnoj sredini, niti je izložen povećanom zračenju i otrovima.
Poslednjih 5 meseci mog supruga "lečio" je prof. dr Mićić u privatnoj klinici Uromedica u Beogradu (prepisivao mu je Nolvadex, Proxeed, injekcije Puregona, Trental itd.), tačnije eksperimentisao na njemu ne bi li potrefio pravu terapiju, ne misleći o mogućim posledicama i o tome koliki udar čini na naš kućni budžet. Krajem septembra, par dana pre prvog odlaska kod dr Mićića, koncentracija spermatozoida u nalazu mog supruga bila je 6.000.000.000 (30% progresivno pokretnih, 20% slabo pokretnih i 50% nepokretnih). Nakon Mićićevog nazovi lečenja (čitaj - besramne pljačke), rezultat mog supruga je: koncentracija 3.750.000.000 (skoro upola manje), progresivno pokretnih samo 14% (upola manje, slabo pokretnih 19% i 67% nepokretnih).
Šta me je naročito naljutilo i zbog čega noćima ne spavam, a bes me ne prolazi. Naime, kada je Mićić video poslednji rezultat (čitaj kada je video da je zeznuo stvar) i naša snuždena lica, rekao je „Da, pa to je dobro, znači da čovek reaguje na lekove. Da, da, to je dobro.” Poludela sam. Potrošili smo 60.000 dinara i 5 meseci dragocenog vremena da bi on proverio da li moj suprug reaguje na lekove. Za Boga miloga, pa mi smo se obratili lekaru da bi poboljšali rezultat, a ne da ga prepolovimo. Sada se brinem, šta ako rezultat bude i dalje padao pa da na kraju ne ostane dovoljno za vantelesnu. Očajna sam i besna da bih Mićića mogla da zadavim.
Drugi detalj koji sam htela da vam ispričam, a koji ide u prilog mojim tvrdnjama i tvrdnjama ostalih učesnika na zdravstvenim forumima - da su u Uromedici lopovi, to je da nas je Mićić, prilikom jedne od mnogobrojnih skupo plaćenih konsultacija, onako na finjaka, ispitao gde radimo, kakve su nam plate i slično. Šta se to tiče jednog doktora? Tek pošto je dobio te informacije, rekao nam je koliko bi nas koštala stimulisana insemenacija u Uromedici. Za nas je bila cena 700 Eura. Inače, pre tog susreta sa njim medicinske sestre u Uromedici nisu htele da nam kažu cenu insemenacije, ni okvirno, već su naglasile: "Dogovorićete se sa profesorom (tako zovu Mićića), pa i on je čovek." E, taj veliki čovek je kao na buvljoj pijaci, formirao cenu tek kad je ispipao gde radimo. Pošto je čuo da su preduzeće u kojem radimo kupili stranci, sigurno je pomislio da imamo dobre plate i da i dalje može da nas muze. Kamo sreće da je imao pravo (mislim ovo za velike plate).
Moram da napomenem da nam je dotični doktor prepisivao lekove koji se skupo plaćaju u privatnim apotekama (koje smo nalazili samo u apoteci koja saradjuje sa Uromedicom). Primera radi, za mesec dana je potrebno nabaviti 2 kutije Proxeeda, što znači da treba izdvojiti 10.000 dinara mesečno samo za taj lek. Jedna ampula Puregona je 2.000 dinara, a primao ih je 6 mesečno.
Konsultacije u trajanju od 5 do 10 minuta kod Mićića su 2.500 dinara. Recite mi molim vas, koji stručnjak svoje usluge naplaćuje 2.500 dinara za 5 minuta razgovora?
Insistirao je da spermogram radimo kod njih u klinici, a tu je cena naravno duplo veća nego na drugim mestima (2.000 spermogram + 1.200 test na antitela). A da ne pominjem da ni za jednu uslugu ne izdaju račun. Eh, kad bi tu malo zašla finansijska policija ili poreska uprava, da vide kako se pojedinci bogate na našoj muci, a za to još i ne plaćaju porez (ili bar ne za sve usluge).
Sad već sumnjam i u ozbiljnost njegovog lečenja. Čini mi se da je namerno odugovlačio sa lečenjem da bi nam uzeo što više para.
I na kraju, gde smo? Dali smo velike pare (za nas velike, za Mićića pola dnevne zarade), maltretirali smo se nabavljajući inostrane lekove, a na kraju je rezultat gori nego kad smo počinjali, a mi, što je najgore, više nemamo poverenja u lekare i ne znamo kome smemo da verujemo i šta dalje da činimo.
|