Za Aniblu ili BMW...o donaciji jajne celije u Srbiji...i malo o endometrijumu...
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Inače, u Institutu u Višegradskoj, pored klasične vantelesne oplodnje (kada su dobri nalazi i jajne i semene ćelije) i mikromanipulacije (direktnog ubacivanja spermatozoida u jajnu ćeliju, u slučaju kada ima malo semenih ćelija), od skoro se radi nova metoda dozrevanja jajne ćelije.
- Ova metoda se radi kod žena koje ne mogu da izbace jajnu ćeliju i, od četiri pokušaja, u oktobru kod nas je jedna osoba ostala u drugom stanju. Inače, ova metoda još nije počela da se primenjuje u većini evropskih zemalja - navodi dr Radunović. Etički komitet predložio nacrt zakona
Banka ćelija nada za parove bez dece
Autor: Nevena Erac | 10.12.2007 - 06:05
Metoda zamrzavanja genetskog materijala za koju je od pre nekoliko sedmica osposobljen Institut za ginekologiju i akušerstvo u Beogradu formalno može da obezbedi doniranje jajnih ćelija i spematozoida parovima koji ne mogu normalnim načinom da dobiju decu. Jajne ćelije koje se od pre nekoliko sedmica novom danskom metodom zamrzavaju na minus 200 stepeni mogu se očuvati tri do četiri godine.
Banka genetskog materijala, koja u razvijenim zemljama Evrope postoji već dvadesetak godina i koju sada ima i Srbija, dobiće širu primenu tek usvajanjem zakona o ljudskoj reprodukciji, koji bi trebalo da sledeće godine uđe u skupštinsku proceduru. Etički komitet Kliničkog centra uradio je pravilnik o lečenju neplodnosti merama biomedicinski potpomognutog oplođenja i dostavio ovaj dokument Ministarstvu zdravlja kao predlog nacrta zakona o ljudskoj reprodukciji.
Jajne ćelije za žene do 50 godina
- U vantelesnoj oplodnji iskoristimo tri-četiri jajne ćelije, dok smo preostale do sada uz pristanak donatora istovremeno ustupali pacijentkinjama koje nisu mogle da proizvedu jajnu ćeliju. Donatorke su u većini slučajeva pristajale, jer bi materijal u svakom slučaju propao. Uvođenjem postupka zamrzavanja jajnih ćelija na minus 200 stepeni, višak sada ne moramo odmah da iskoristimo, već možemo da sačuvamo za naredni pokušaj ukoliko prvi nije uspeo. Takođe, sada možemo da formiramo banku jajnih ćelija koje bi u naredne tri-četiri godine mogle da koriste i druge žene, a i banku spermatozoida - kaže profesor doktor Ivan Tulić iz Instituta za ginekologiju i akušerstvo u Beogradu.
Prema pravilniku koji je do sada koristio Etički komitet Kliničkog centra i koji je prosleđen Ministarstvu zdravlja kao predlog nacrta zakona o ljudskoj reprodukciji, jajne ćelije moći će da budu donirane ženama, koje nisu starije od 45 do 50 godina, koje nisu u mogućnosti da stvore sopstvenu jajnu ćeliju ili je druga jajna ćelija neophodna radi sprečavanja prenošenja neke nasledne bolesti. Donator ostaje anoniman, a genetski materijal može da daruje samo jednom centru u Srbiji. Jedinstveni registar donatora imaće samo Ministarstvo zdravlja Srbije, a ova medicinska dokumentacija je službena tajna koju su dužni da čuvaju svi zdravstveni radnici koji dođu u kontakt sa podacima. Ime davaoca tajna
Identitet davaoca je tajna, a podatke o zdravstvenom stanju davaoca može da sazna dete začeto na ovakav način ukoliko ima zdravstvene probleme za koje se sumnja da su nasledni i kada napuni 15 godina. Podatke pod istim uslovima može da sazna i zakonski zastupnik deteta sa dozvolom koju izdaje sud u vanparničnom postupku.
- Identitet donatorke jajne ćelije i do sada je bio tajna, a samo jednom su davalac i primalac bile sestre. Donacija spermatozoida do sada uopšte nije rađena, jer nismo imali uslove za neophodnu kontrolu ispravnosti materijala davaoca. Banka jajnih ćelija će zvanično postojati tek sa donošenjem zakona. Donacije su vrlo osetljiva stvar i moraju da budu zakonom regulisane. Sada nisu zabranjene, ali moraju da se ispoštuju svi indikatori koji regulišu odnose sa darodavcima. Mi već godinama primenjujemo ovu metodu vantelesne oplodnje i najstarija beba iz epruvete je dečak koji upravo polazi u prvi razred. Sam postupak uopšte nije problem, ali mora da se čeka zakon - kaže profesor Tulić.
U zemljama Evrope donatori dobijaju i nadoknadu, koja može biti materijalna ili se pacijentkinjama koje su dale jajne ćelije omogući da ih u sledećem postupku koriste i tako se umanje troškovi ili se novi postupak radi besplatno.
Određivanje pola deteta
Donatorke bi trebalo da imaju najviše do 30 godina, a nije dozvoljeno davati ili primati novac za darovane polne ćelije. Namerno određivanje pola dozvoljeno je samo ukoliko je to jedini način da se izbegne neka nasledna bolest. Pri odabiru jajnih ćelija i do sada se vodilo računa o fizičkoj sličnosti sa primaocem, da se ne bi dogodilo da tamnoputi roditelji dobiju plavokoso dete, što će i ubuduće biti pravilo. Broj donora biće ograničen, kao i koliko puta može određena osoba da ustupi genetski materijal ovoj banci.
- Srbija je mala, pa zato nikada ne možete teoretski isključiti određenu situaciju - kaže profesor Ivan Tulić.
Postojeći pravilnik podrazumeva:
- primenu vantelesne oplodnje samo sa dozvolom ministra
- zabranu surogat materinstva
- darivanje polnih ćelija (bez nadoknade)
- za poslove darivanja ćelija zadužen je samo jedan centar
- donor može da bude zdrava, punoletna osoba,
koja ima manje od 40. godina
- donori nemaju pravnih i drugih obaveza prema detetu
- oplodnja embrionom ne starijim od 14 dana
- polne ćelije mogu se čuvati najduže
Etički komitet za vantelesnu oplodnju Kliničkog centra doneo pravilnik koji uređuje ovu oblast, ali niko ne garantuje da se on primenjuje i da se u praksi ne dešava ono što je njim zabranjeno
BEOGRAD - Budući da je Srbija jedna od retkih zemalja u Evropi, pa i svetu, u kojoj vantelesna oplodnja nije zakonski regulisana, javnost, kao ni nadležne organe uopšte ne treba da čudi najava realijanaca da će prva klon beba biti rođena upravo ovde. S obzirom na to da zakon ne postoji, a samim tim ni kazne, Srbija je sasvim plodno tlo za ovakve eksperimente.
Pa tako kod nas, osim kloniranja, kada je reč o vantelesnoj oplodnji, možete slobodno da prodate nekome jajnu ili semenu ćeliju, da budete majka surogat (da jedna osoba iznese trudnoću umesto neke druge) i da posle dete preko usvajanja završi kod biološke majke, kao i da svoje jajne ćelije po povoljnoj ceni ustupite mnoštvu ustanova koje se ovim bave i da vas za to niko ne kazni jer kazni nema.
I čak i da se ovako nešto i ne dešava, niko ne može, ako to hoćete, da vam zabrani niti da vas kazni. Doduše, kod nas je pre nekog vremena Etički komitet za vantelesnu oplodnju Kliničkog centra doneo pravilnik koji uređuje ovu oblast, ali niko ne garantuje da se pravilnik primenjuje i da se u praksi ne dešava ono što je njim zabranjeno. Imajući u vidu da se vantelesna oplodnja kod nas radi još od devedesetih, a zakona nema, Centar za bioetiku ukazao je na neophodnost hitnog donošenja ovog zakona.
- Zakon mora da se donese jer se vantelesna oplodnja kod nas radi, čak i u privatnim ordinacijama i nad tim nema nikakve kontrole. Nema kaznenih odredbi, ne postoji centar koji bi davao dozvole ustanovama da se time bave, pa se u praksi dešava i ono što nije dozvoljeno pravilnikom. Etički komitet je skoro imao pritiske roditelja i lekara da dozvoli surogat materinstvo. Iako ne dajemo saglasnost za tako nešto, ovakvi slučajevi se ipak dešavaju u praksi, a rođeno dete završava kod biološke majke preko usvojenja - komentariše za Glas dr Marija Draškić, profesor Porodičnog prava na Pravnom fakultetu i član Centra za bioetiku.
I prof. dr Nebojša Radunović, direktor Instituta za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije, smatra da bi zakon trebalo pod hitno doneti zbog one grupe ljudi koji su hendikepirani u tom smislu što nemaju svoju jajnu, semenu ćeliju ili matericu pa zbog toga ne mogu da ostvare potomstvo.
- Naš etički komitet ima zadatak da proba da reguliše darovanje jajne ćelije, jer takvih zahteva ima, ali nema zakona. Međutim, u to se moraju uključiti i oni koji se bave etikom jer u slučaju darivanja polnih ćelija, onaj ko je donor, kao i surogat majka, mora da se odrekne bioloških prava na datu ćeliju, odnosno na dete - kaže prof. Radunović.
Dr Tomica Milosavljević, ministar zdravlja, izjavio je u julu ove godine da su stručnjaci već pripremili radnu verziju zakona o potpomognutoj vantelesnoj oplodnji, ali od tada o ovom zakonu nije bilo ni reči. Kako kažu u Ministarstvu zdravlja, pre ovog i ostalih pojedinačnih zakona, biće doneti sistemski zakoni - o zdravstvenoj zaštiti i komorama.
U nedostatku zakona, mnogobrojni parovi koji se leče od steriliteta, a prema nekim procenama, ima ih oko 20 odsto, prinuđeni su na već utemeljene metode vantelesne oplodnje, takođe zakonski nepokrivene. I da za jedan pokušaj plate od 1.000 do 3.000 evra.
- U našem institutu vantelesna oplodnja se uspešno obavlja još od devedesetih, zahvaljujući skupoj opremi koju smo dobili od Danske. Do sada je, zahvaljujući vantelesnoj oplodnji, u našoj ustanovi rođeno gotovo 500 beba - navodi prof. Radunović.
Inače, u Institutu u Višegradskoj, pored klasične vantelesne oplodnje (kada su dobri nalazi i jajne i semene ćelije) i mikromanipulacije (direktnog ubacivanja spermatozoida u jajnu ćeliju, u slučaju kada ima malo semenih ćelija), od skoro se radi nova metoda dozrevanja jajne ćelije.
- Ova metoda se radi kod žena koje ne mogu da izbace jajnu ćeliju i, od četiri pokušaja, u oktobru kod nas je jedna osoba ostala u drugom stanju. Inače, ova metoda još nije počela da se primenjuje u većini evropskih zemalja - navodi dr Radunović.
Do deteta za 3.000 evra
Jedan pokušaj vantelesne oplodnje kod nas košta od 1.000 do 1.300 evra (75.000 do 100.000 dinara u Institutu u Višegradskoj) do 2.000 evra u privatnim klinikama u Beogradu. Efikasnost kod nas, bar u državnim ustanovama, prema rečima prof. Radunovića, jeste od 20 do 30 odsto koliko i u svetu. Što se tiče plaćanja ovog metoda, to, nažalost, kao i u većini drugih zemalja, plaćaju građani i ne postoji mogućnost da država refundira.
- U Francuskoj, doduše, 80 odsto troškova u prva tri pokušaja finansira država, u Sloveniji jedan broj postupaka i Mađarskoj, ali u Italiji, na primer, ne - kaže prof. Radunović.
Na zahteve roditelja da im ovakve troškove pokriva država, nadležni organi u zdravstvu odgovarali su da nema sredstava za tako nešto "jer je naše zdravstvo siromašno i izdvajanja svakog od nas od oko 120 evra godišnje za zdravstvo su veoma skromna".
ENDOMETRIJUM-debljina, u postupku potpomognute oplodnje
Debljina endometrijuma u IVF postupku
I dok između debljine endometrijuma i nastupanja trudnoće u postupku vestacke oplodnje i embrijskog transfera postoji jasna povezanost, ovaj odnos je više linearnog nego stupnjevitog karaktera, navodi se u naucnom časopisu Fertility and Sterility.
O ENDOMETRIJIMU...DEBLJINI...
Debljina endometrijuma - sluznice koja oblaže materničnu šupljinu predstavlja pokazatelj prijemčivosti maternice za embrijon, i u tipičnom postupku će se mjeriti neposredno prije embrijskog transfera u okviru postupka umjetne oplodnje IVF (in vitro fertilizacija), navode američki znanstvenici, "no međutim interpretacija i klinička uporaba ovog mjerenja ostaje kontroverzna."
Američki znanstvenici iz Shady Grove Fertility Reproductive Science Center, Rockville, Maryland, suprotno dosadašnjim rezultatima, našli su u retrospektivnom ispitivanju 1.294 IVF ciklusa s prijenosom jednog ili dva visoko kvalitetna embrija u stadiju blastociste, kako ne postoji pad učestalosti nastupanja trudnoća ukoliko se embrijski transfer obavlja kod endometrija debljine manje od preporučenih 8 - 10 mm.
"Unatoč ranijim shvatanjima, našli smo vrlo blagi pad učestalosti u nastupanju trudnoće kod manje debljine endometrija," navode autori.
"Stopa trudnoća je bila najviša (oko 75%) u skupini pacijentica kod kojih je endometrij bio najdeblji (14 mm ili više), dok je još uvijek bila odlična (više od 50%) u skupini pacijentica kod kojih je endometrij bio tanji od 8 mm," pojašnjavaju znanstvenici.
"Neki kliničari će se odlučiti za prekid postupka embrijskog transfera ukoliko je endometrij ispod graničnih vrijednosti od 8-10 mm, te će pristupiti zaleđivanju embrija u nadi da će prijenos embrija biti moguć kasnije, kada će prijemčivost maternice biti daleko veća," naglasili su autori.
"Naši rezultati ukazuju da zbog tankog endometrija nije nužno prekidati postupak embrijskog transfera, jer se visoka stopa trudnoća može ostvariti unatoč vrlo tankom endometriju ukoliko se radi o visoko kvalitetnim embrijima," zaključak je američkih istraživača.
|