Eh, evo mene
.
Vidite, kolega, meni je jako simpaticno vase razmisljanje, pa da pokusam da vam kazem nekoliko reci, za koje se nadam da ce biti primenljive i u vasem buducem poslu, iako nas deli razlicost profesije.
Sto se tice konkretne situacije sa pacijentom koji mucka usta kojecime, a ranice ne prolaze, ako niste u situaciji da ga posaljete odgovarajucem specijalisti (ovde dodjosmo do toga da treba jako dobro da znate kojih ima specijalnosti i cime se bave
), onda treba da idete na ono sto je - jednostavno - najfrekventnije.
Da vas ne zamaram sa diferencijalnom dijagnostikom lezija u ustima, to za vas nije bitno, krenete prosto od toga da ce u vecini slucajeva (bez opste simptomatologije, i sa duzim trajanjem) biti u pitanju dekubitalne lezije, ne dao bog Ca, a sa opstom simptomatologijom razliciti gingiviti i stomatiti, i verujte da ce ti doci odmah, a ne posle mesec dana (recimo herpeticni stomatit ide bas zestoko). Mislim, ja sam pemfigus sa izolovanim samo intraoralnim promenama od 1983. do danas videla na JEDNOM pacijentu, a i taj je bio hospitalizovan zbog pada sa skele...
U ovoj prici, ocito je sledece: uverena sam da je i u vasem poslu slicno - ne mozete ocekivati da naidjete na kala-azar, bez obzira sto je u Vojvodini dokazan jedan slucaj, importovan pre desetak godina
. Krenete od necega sto je uobicajena patologija, pa polako nadalje.
Sto se tice stomatologije, mislim da je za vas daleko bitnije da imate samo neke osnove: ja sam bilion puta u zivotu videla pacijenta kod kojeg zestoka ubrzana parodontopatija i gubljenje (zdravih) zuba znace jasno da ima dijabetes ili da ce ga dobiti za godinu-dve, da ne nabrajam ostala opsta oboljenja koja mogu da se ovako manifestuju... Rekla bih da je daleko veca sansa da vas "nadje" manifestacija u ustima koja ukazuje na dijabetes nego na pemfigus
. Mislim, najvise volim one patke tipa - "miris daha na amonijak ukazuje na renalnu insuficijenciju": takav pacijent sumnjam da moze da ustane i da dodje kod zubara, na zalost, to je terminalna faza. Dakle, ako vam pacijent doskakuce sa njive cio, budan i veseo, a ima uremic foetor, bar kako vam deluje, onda mu bolje dajte da mucka usta zalfijom i skine kamenac....
.
E, sad, za "polako nadalje" su meni (posto ja jesam svojevremeno bila na selu
), jako pomagali "algoritmi", koje sam tada sama sebi pravila (jer nije bilo knjiga tipa "brza dijagnostika" i slicno).
Dakle, ako pacijent ima uvecanu limfnu zlezdu u donjoj trecini vrata jednostrano, bez jasne opste simptomatologije, bez intraoralnih promena za koje mozete da se uhvatite, pa trazite laboratoriju (na selu ogranicenih mogucnosti), pa dobijete ihahaj limfocita, onda znate gde ste. Algoritam ide: ako imate to-i-to, onda to moze biti pod 1., 2., 3., te vam treba ovo i ono, i konacan zakljucak je - to. Znate i sami na sta mislim. To jeste vrlo uprosceno za mladog doktora koji je nakrcan teorijskim znanjem, ali verujte da pomaze itekako.
E, sad, sve to jako lepo zvuci, i islo mi je odlicno, sve do jednom - i to zato sto nisam uzela u obzir psiholoski faktor.
U maloj zajednici moze da vam bude jako znacajno da poznajete pacijenta, porodicu i okolnosti, jer samo tako mozete znati sta mu (ni)je. Mislim, na selu cete dolaziti u situaciju i da vas zovu jer krava ne moze da dise dobro, a da ne govorim o ostalom, a ima stvari koje vam ne bi pale na um, te nije lose da znate background.
Jednom su me zvali zbog pacijenta koji je "poludeo" (koleginica lekar je lezala posle porodjaja), ja naisla (prestravljena, blago receno:) ) na maltene deliricnog coveka, gde sam sasvim slucajno ukopcala da se otrovao nekim insekticidom, em ga je rukom (do ramena) mesao u kaci, em je verovatno malko i usmrknuo.... Dakle, broj kombinacija je neverovatan.
Sledece zbog cega je dobro znati pacijenta, razgovarati s njim malo vise i slicno je - da je lako moguce da mu "udara na zube", sto bi rekla jedna moja kolegnica, tj. da neke svoje unutrasnje velike probleme reflektuje simptomatologijom za koju nema objektivne podrske.
Pazite, ja govorim o psihicki (i fizicki) savrseno zdravim ljudima, koji jednostavno - recimo (posle jednog zdravog deteta, i sledeceg sa Down-om) imaju zenu u drugom stanju jos jednom, ili koji saznaju da im muz ima jos dvoje dece u dva razlicita susedna mesta i slicno.
Verujte meni da nije ni cudno ni retko da odjednom dobiju tegobe koje bi vas jako lako povele ka neuralgiji facijalisa, pa jos u paketu sa palpitacijama recimo, a da ni Bog ne moze ni za sta objektivno da se uhvati. Ljudi NISU simulanti, oni ocigledno pate, i tegobe prolaze kao rukom odnete sa smirenjem ostalih problema.
Takodje, svi leceni psihijatrijski bolesnici koje sam videla, su odreda bili inteligentni, cesto obrazovani i vrlo fini ljudi, i jako korektni kao pacijenti....ali: kod njih simptomi bez objektivne podloge mogu biti uvod u shub osnovnog oboljenja, jos jedan razlog da pokusate da obratite paznju na osobu kao takvu.
Sad, svakako ce naici neko od lekara da vam kaze nesto pametnije nego ja
, bar se nadam, ali sustina moje price je: moracete da znate zaista mnogo, da poznajete coveka pojedinacno i ljude sveukupno, i - najbitnije - da vam mozak radi sve vreme....
. Sto bi rekao jedan moj kolega - ma, spavacu kad umrem....
.
Sve najbolje, Bumbare
.