Diferencijalna krvna slika (DKS)
DKS podrazumeva brojanje i brojčani prikaz pojedinih loza belih krvnih celija.
Neke vrste belih krvnih celija, njihov normalan broj u perifernoj krvi te stanja kod kojih su povećane ili snižene.
To su najchesce: neutrofili, limfociti, eozinofili, monociti, bazofili.
Neutrofili
Normalan broj: 2-7.5 x 109/l (40-75%)
Povećani su kod: bakterijskih infekcija, traume, opekotina, krvarenja, upale, infarkta, polimialgije, mijeloproliferativnih poremećaja i uzimanja pojedinih lijekova (npr. kortikosteroida).
Značajno su povišeni kod leukemija, proširenih malignih bolesti i teških infekcija u detinjstvu.
Naziv za povećan broj neutrofila je neutrofilija.
Smanjeni su kod: virusnih infekcija, bruceloze, tifusa, kala-azar, tuberkuloze, septikemije, hipersplenizma, lupus eritematodesa, reumatoidnog artritisa, manjka vitamina B12 i poremećaja koštane srži.
Lekovi kao što su karbamazol i sulfonamidi takođe ih snižavaju.
Naziv za smanjen broj neutrofila je neutropenija.
Limfociti
Normalan broj: 1.3-3.5 x 109/l (20-45%).
Povećani su kod: virusnih infekcija (EBV-Epstein barr virus, CMV-citomegalovirus, rubeola), toksoplazmoze, hripavca, bruceloze, hronične limfatične leukemije.
Visok nivo abnormalnih (atipičnih) limfocita karakteristično se viđa kod EBV infekcija.
Naziv za povećan broj limfocita je limfocitoza.
Smanjeni su kod: lečenja koritkosteroidima, lupus eritematodesa, u uremiji, kod legionarske bolesti, AIDS, infiltracija koštane srži, nakon kemoterapija, nakon radioterapije.
Naziv za smanjenje broja limfocita jest limfopenija.
Vrednosti podvrsta T-limfocita:
CD4: 537-1571/mm3 (vrednosti su niže kod HIV infekcije)
CD8: 235-753/mm3
CD4/CD8 omer: 1.2-3.8.
Eozinofili
Normalan broj: 0.04-0.44 x 109/l (1-6%).
Povećani su kod: astme i alergijskih bolesti, parazitskih infestacija, bolesti kože, osobito pemfigusa, urtikarije, ekcema, malignih bolesti (uključujući eozinofilnu leukemiju), zračenja, Lofflerova sindroma, sindroma ozračenja, tokom oporavka od infekcije.
Naziv za povećan broj eozinofila je eozinofilija.
Hipereozinofilni sindrom se viđa kod razvoja završnog oštećenja organa (restriktivna kardiomiopatija, neuropatija, hepatosplenomegalija) povezanim s povećanim brojem eozinofila (>1.5 x 109/l) duže od 6 nedelja.
Eozinofilija-mialgija sindrom sastoji se od bolova u mišićima (myalgia), u zglobovima (arthralgia), povišene telesne temperature, osipa po koži, oticanja ruku i intenzivne eozinofilije.
Monociti
Normalan broj: 0.2-0.8 x 109/l (2-10%).
Povećani su kod: akutnih i hroničnih infekcija (tuberkuloza, bruceloza, protozoe), malignih bolesti (uključujući M4 i M5 akutnu mijeloičnu leukemiju i Hodgkinovu bolest), mijelodisplazija.
Povišen broj monocita naziva se monocitoza.
Bazofili
Normalan broj: 0.01 x 109/l (0-1%).
Povećani su kod: virusnih infekcija, urtikarije, miksedema, nakon splenektomije (odstranjenja slezene), hronične mijeloične leukemije, malignih bolesti, sistemske mastocitoze (urticaria pigmentosa), hemolize, policitemija rubra vera.
Povećanje broja bazofila naziva se bazofilija.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|