ALOPECIJA
Anatomija
Sama kosa, odnosno vlasi, sastoje se od bjelančevine keratina, i predstavljaju, u biti, nakupinu mrtvih stanica koji nastaju kao proizvod korijena, odnosno folikula dlake. Folikul dlake se opisuje kao uleknuće epidermisa (tj. površinskog sloja kože) u dermis, koji se normalno nalazi ispod epidermisa. Proksimalni dio folikula ima proširenje u obliku luka, koji se naziva bulba, koji je šupalj na svojoj bazi i obuhvaća dermalnu papilu. Sam folikul ima dva sloja, dermalni sloj (fibrozno tkivo) i epitelni sloj. U svaki folikul, na dermalnom sloju umeću se mišići podizači dlaka (mm. arrectores pilorum). Ovi sitni mišići imaju funkciju podizanja dlaka, a uz to pomažu izlučivanju loja iz žlijezda lojnica.
Životni ciklus vlasi počinje s anagenom fazom, što predstavlja period rasta kada se folikularne stanice umnažaju i keratiniziraju. To traje otprilike 2-6 godina. Involutivna faza počinje kada folikul dlake involuira i migrira bliže površini kože. Telogena faza opisuje period mirovanja koji traje približno 100 dana. Prosječno, kosa raste brzinom od 0.33 mm/dan. Nove dlake nastaju formiranjem novih folikula, a nova dlaka koja raste izgurat će staru vlas.
Linja kose
Muška linija kose je karakterizirana konveksnom srednjom linijom koji se prema vrhovima reducira da bi se spojio sa sljepoočnom linijom kose u vertikalnoj liniji. Opadanje kose u području korone (kruna) i verteksa (odmah iza krune) može se odvijati neovisno o frontalnom, i smatra se manje kozmetski važno od frontalnog ćelavljenja.
Tjeme (kapilicij)
Slojevi tjemena uključuju kožu, potkožno tkivo, epikranijum i galea aponeurotica, subaponeurosis i perikranijum. Potkožno tkivo se sastoji od masnog i vezivnog tkiva koji sadrži male žlijezde lojnice, znojnice, zatim živce, krvne žile i limfne vodove. Epikranijum je, u biti, kontinuirani sloj sljepoočnih i čeonih mišića. Subaponeuroza je sloj labavog vezivnog tkiva, koji daje određenu mobilnost tjemenu.
Opskrba krvlju tjemena dolazi iz slijedećih krvnih žila: površinska temporalna arterija, okcipitalna arterija, unutarnja maksilarna arterija, stražnja aurikularna arterija (sve grane vanjske karotidne arterije), supra-trohlearna arterija, supra-orbitalna arterija (grane oftalmičke arterije koja je grana unutarnje karotidne arterije). Drenaža krvi sa tjemena odvija se putem pridruženih vena koje se prazne u vanjsku jugularnu venu. Čeoni dio tjemena prima živčane signale putem supra-trohlearnog i supra-orbitalnog živca. Sljepoočna regija je inervirana putem zigomatičnog živca koji je grana maksilarnog živca. Parijetalni dio tjemena dolazi od velikog aurikulanog živca. Ovaj živac pokriva i područje tjemena iza uške u suradnji s manjim okcipitalnim živcem. Veliki okcipitalni živac pokriva područje korone i zatiljka.
Etiologija ćelavosti
Ćelavost može biti posljedica ozljede živog korijena dlake ili ozljede keratinizirane vlasi. Ako je ozljeda ograničena na vlas, gubitak dlake ili kose bit će privremen. Ako je došlo do oštećenja korijena, rezultirajuća ćelavost može biti privremena ili stalna.
Kongenitalna (prirođena) ćelavost može zahvatiti cijelo vlasište ili se javlja u obliku "krpica"-područja tjemena bez kose, i može biti povezana s nekim drugim poremećajima adneksa kose (npr. žlijezda lojnica ili znojnica).
Stečena ćelavost može nastati iz nekoliko uzroka uključujući autoimune bolesti, opekotine, nedostatna prehrana, kemoterapija, kožne bolesti poput psorijaze, gljivične infekcije, izlaganja radijaciji, čupanje kose, tumori. Rastuće mase na kapiliciju svojim rastom mogu izazvati ispadanje kose, tako što svojim pritiskom i stezanjem tjemena uzrokuju odumiranje folikula dlake.
Traumatska alopecija nastaje kao posljedica akutne ozljede, pretrpljenog straha, svjesnog ili nesvjesnog trljanja, čupanja kose, ili zbog kroničnog stresa kojem je izložena osoba.
Nekoliko hormonskih poremećaja može uzrokovati ćelavost uključujući hiper-pituitarizam, hipo-pituitarizam, hipo-paratiroidizam, hiper-tiroidizam, androgen-lučeći tumori, trudnoća, menopauza, dijabetes.
Alopecija areata je poremećaj kojem se ne zna jasan uzrok. Ovaj poremećaj ima mnoge varijante u kojima se javlja. To uključuje iznenadni gubitak kose bez prisutnosti kore navedenih uzročnika gubljenja kose. Tijek alopecije areate je nepredvidiv; nekim pacijentima kosa naraste u tijeku slijedećih nekoliko mjeseci, dok drugi bolesnici pretrpe potpuni gubitak kose, koja više ne raste. Biopsija je pokazala pojačano nakupljanje limfocita oko folikula dlake.
Androgena alopecija (muška ćelavost)
Genetika
Najčešća vrsta gubljenja kose (98% svih alopecija) kod muškaraca i kod žena je androgena alopecija (AA). AA nije jednako rasno raspodijeljena. Kod bijelaca, 96% muškaraca ima neki stupanj muške ćelavosti do dobi od 60 godina. Prije se mislilo da se AA nasljeđuje kao autosomno dominantna osobina kod muškaraca, i kao autosomno recesivna osobina kod žena. Danas prevladava mišljenje da se AA nasljeđuje poli-genetski, što znači da u tom procesu sudjeluje više gena, tj. što više gena neko posjeduje to će vjerojatnije biti ćelav.
Patofiziologija
Pojam androgena alopecija jezgrovito opisuje patofiziologiju fenomena koji je rasvijetljen 1942 godine. Mnogima je poznat fenomen eunuha (kastriranih muškaraca) koji su imali genetske sklonosti ka AA, ali ipak nisu razvijali ćelavost, osim ako im nije davan testosteron (muški spolni hormon koji normalno nastaje u testisima). Ovaj androgeni efekt je lokalno određen individualnim odgovorom pojedinačnih folikula dlake. Učinak se može demonstrirati presađivanjem ne-predisponiranih folikula sa zdravih na ćelave dijelove tjemena. Takvi folikuli nastavljaju rasti tijekom daljnjeg života domaćina.
Androgen (muški spolni hormon) odgovoran za AA je metabolit testosterona, dihidrotestosteron (DHT). Ovo saznanje se bazira na činjenici da osobe koje nemaju ili imaju manjak enzima potrebnih da konvertiraju testosteron u DHT (enzim je 5-alfa-reduktaza), nemaju AA. Cijeli mehanizam počinje pretvaranjem testosterona u DHT posredovanjem enzima 5-alfa-reduktaze u koži. Nakon toga, DHT difundira u ciljane stanice da bi se vezao na posebne receptore za androgene hormone (AR). Ovaj kompleks ulazi u jezgru da bi izmijenio ritam kojim se sintetiziraju proteini u stanici.
Vjeruje se da se ovaj proces odvija na dvije razine. Prvi nivo uključuje stvaranje DHT-AR kompleksa. Proučavano je nekoliko tvari koje bi mogle zaustaviti vezanje hormona na taj receptor (AR). Prisutnost takvih inhibitora može objasniti genetski utjecaj na AA. Drugi stupanj cijelog mehanizma, pretpostavka je, vjerojatno je pretvaranje testosterona u DHT. Ovaj zaključak proizlazi iz nalaza koji upućuju na to da je aktivnost 5-alfa-reduktaze pojačana na čeonom dijelu tjemena kod ćelavih muškaraca i žena, uspoređenih s kontrolnom skupinom. Nije utvrđena razlika u koncentraciji testosterona u ćelavih i ne-ćelavih osoba.
Patologija
Histološki pregled AA otkriva postupno zamjenjivanje terminalnih folikula, malim folikulima. Omjer anagenih i telogenih folikula je povećan. Kasniji stadiji uključuju limfo-histiocitnu infiltraciju oko folikula, s konačnom fibrozom folikula. Terapija postaje sve manje učinkovita s napredovanjem procesa propadanja korijena dlake.
Klasifikacija
Juri sustav
Stupanj I - gubitak u čeonoj regiji
Stupanj II - uključuje fronto-parijetalno područje
Stupanj III - uključuje fronto-parijeto-okcipitalnu regiju.
Hamiltonova skala
1 - nema gubitka kose
2 - slabije sljepoočno povlačenje linije kose
2A - čeono povlačenje kose - slabije izraženo
3 - osrednje sljepoočno povlačenje
3A čeono povlačenje - osrednje izraženo
3V - osrednji gubitak na verteksu (vrh lubanje)
4-6 progresivno uključivanje verteksa i sljepoočnih područja
7 potpuni gubitak kose na čeonom predjelu i verteksu.
Medicinsko liječenje
Medicinsko liječenje ćelavosti je uvijek usmjereno na uzrok nastanka, što nije slučaj sa AA. Hormonska terapija, i povremeno kirurška korekcija, mogu poslužiti kao pomoć u prije spomenutim endokrinopatijama (tj. hormonalnim poremećajima). Rast kose može kasniti i nekoliko mjeseci nakon početka terapije. U nekom slučajevima, terapija ne uspostavlja ponovi rast kose, nego sprječava daljnje ispadanje vlasi.
Liječenje gljivičnih infekcija najbolje se postiže oralnom primjeno anti-mikotika (tj. lijekova protiv gljivica) sve dok nalazi kulture gljivica, nalaz pod Wood-ovim svijetlom, i mikroskopom ne postanu negativni.
Odgovor na steroidne lijekove pruža dijagnostičku informaciju kao i terapijsku vrijednost kod alopecije areate. Terapija izbora je lokalna primjena kortikosteroida u kožu. Rast kose na mjestu injekcije trebao bi biti prisutan u roku od 4-6 tjedana. Kod djece, od pomoći može biti topička primjena steroida ispod čvrsto pripijenog zavoja. Operacijski zahvat nije koristan kod alopecije areate.
Šestomjesečni period, nakon kojega nastupa medikamentozno ili operacijsko liječenje je više preporučljivo od kirurškog zahvata nadomještanja kose kod ne-AA. Razlog je taj što su folikuli "gurnuti" u telofazu gdje njihov rast prestaje. Da bi procijenili konačne rezultate terapije ponekad je potreban period od 6 mjeseci.
Postoje dvije bitno različite skupine lijekova za liječenje AA, anti-androgeni, i minoksidil. Večina anti-androgena uzrokuje feminiziraju kod muškaraca, i zbog toga su ograničeni za upotrebu kod žena. Spironolakton, antagonist aldosterona, koji se koristi u terapiji visokog tlaka, pokazao je visoko afinitet za AR, što može utjecati na smanjivanje utjecaja testosterona na tkiva. Ciproteron acetat također ima afinitet za AR, i pokazao je učinkovitost u usporavanju AA. Estrogen, cimetidin i progesteron imaju ograničeni afinitet za AR, i mali efekt u usporavanju napredovanja AA. Finasterid, koji se koristiti kod benigne hipertrofije prostate, inhibira 5-alfa-reduktazu, i slabo se veže na AR. Ovaj je lijek postigao uspjeh u smanjivanju i ublažavanju AA, a uz to sinergički djeluje s minoksidilom.
Minoksidil, agonist kalijevih kanala, originalno je razvijen kao lijek protiv visokog tlaka, zbog svojih osobitosti perifernog vazo-dilatatora. Danas, je ovaj lijek u SAD-u odobren za lokalnu primjenu kod AA. Minoksidil 2%, dvaput na dan, pokazao se kao učinkovit kod nekih pacijenata koji odnedavna ćelave, s područjima <10 cm u promjeru; s boljim rezultatima na područjima koja nisu u cijelosti izgubila svu kosu. Grubo rečeno, 32% pacijenata će imati dobre rezultate. Minoksidil također može usporiti gubljenje kose u sklopu AA. Postoji minimalna sistemska apsorpcija, pa su nuspojave ograničene na lokalni dermatitis. Glavni nedostaci terapije Minoksidilom uključuju pogoršanje gubljenja kose nakon prekidanja terapije, odgođeni učinak nakon početka terapije (4-12 mjeseci), i smanjivanje učinka lijeka nakon dugotrajne primjene.