Antipsihotici jesu lekovi za lečenje određenih psihoza.
Pod pojmom psihoza smatraju se teški duševni poremećaji poput shizofrenije, manično-depresivne psihoze i depresije.
Antidepresivima se liječe prije svega depresija i depersivne epizode, ali, takođe, antipsihoticima se mogu lečiti i neki teški oblici depresije.
Shizofrenija jest teška duševna bolest koja je karakterizirana hroničnim poremećajima mišljenja i afekata, pračena je deluzijama (lažnim vjerovanjima), paranojom, slušnim i vidnim halucinacijama (neobjašnjive vizije, prijeteći glasovi).
Osoba često ima nekakvu priču koju samo on razume, uveren je u vlastite sumanute, vidi osobe koje ne postoje, a povezuje stvarne događaje i činjenice sa svojom pričom kako bi sugovornika uverio u svoju "priču". Osobe koje boluju od shizofrenije su obično izvanredno natprosečno inteligentne, njihov mozak pokazuje izvanredno jaku aktivnost, međutim, ne može razlikovati stvarnost od zamišljenih ideja.
Jednostavno, moždana aktivnost je prejaka da bi se misli vodile logikom.
Razlog nastanka shizofrenije je do danas ostao u magli. Činjenica je da postoji genetska predispozicija za tu bolest, mada i vanjski faktori nisu isključeni.
U fiziološkom pogledu, shizofreničarima je jako pojačana aktivnost dopamina u nekim djelovima mozga. Stoga je cilj svih antipsihotika smanjiti prekomernu aktivnost dopamina.
Zanimljivo je da se simptomi shizofrenije mogu inducirati uzimanjem halucinogena kao što su THC (Cannabis), LSD i sl, dok se antipsihotici mogu primjeniti za detoksifikaciju osoba koje su uzimali takve halucinogene.
Manija se očituje euforijom, grandioznim idejama, povećanom tjelesnom aktivnošću i seksualnom željom te smanjenom potrebom za spavanjem. Osoba je bezrazložno jako dobrog raspoloženja i iznimno velikog samopouzdanja - precijenju vlastite sposobnosti i mogućnosti.
Većina maničnih bolesnija doživljava epizode manije koje se smenjuju s epizodama depresije, pa tada govorimo o manično-depresivnoj psihozi. Kod takvih pacijenata period manije traje kratko dok period depresije traje puno duže.
Shizofrenija i manija leče leče se antipsihoticima.
Antipsihotici su se pojavili početkom pedesetih godina XX veka (klorpromazin) i umnogome su poboljšavali stanje bolesnika. Zanimljivo je da su slučajno otkriveni, u toku potrage za novim antialergicima.
Do tada su se pacijenti morali smeštati u pretrpane duševne bolnice koje nisu bile nimalo ugodna mesta.
Metode terapije bile su lobotomija, elektrošokovi, vezivanja "luđačkom košuljom", samice obložene mekanim materijalima i sl. Izlečenja se uglavnom nikada nisu postizala i pacijenti bi veći dio života provodili u njima. U principu to su bili svojevrsni zatvori za takve osobe.
Međutim, pojavom antipsihotika, stanje pacijenata na terapiji antipsihoticima vidno se poboljšavalo, pacijenti više nisu morali biti u duševnim bolnicama, nego su bili na kućnom lečenju. To je dovelo do pada broja pacijenata u bolnicama i resocijalizacijom dobrih dela istih.
Mehanizam delovanja antipsihotika je vezanje i blokiranje dopaminskih serotoninskih, noradrenalinskih i nekih drugih receptora u mozgu (tj. blokada funkcije tih neurotransmitora).
Međutim, iako se efekt blokade receptora brzo postiže, na poboljšanje stanja pacijenta se mora čekati više nedelja, pa čak i 6 meseci. Za sve to vrijeme pacijent uzima antipsihotike. Stoga se vjeruje (nije dokazano) da je ta blokada receptora samo trenutni učinak, dok vremenom dolazi do drugačijih, pa možda i strukturnih i dalekosežnih promena u mozgu pacijenta, nakon čega dolazi do oporavka.
Antipsihotici
Fenotiazini s dimetilaminopropilnom skupinom
evomepromazin - Nozinan
promazin - Prazine
Fenotiazini piperazinske strukture
flufenazin - Moditen
Derivati butirofenona
haloperidol - Haldol
Derivati indola
ziprasidon - Zeldox
Derivati tioksantena
zuklopentiksol - Clopixol
Diazepini, oksazepini i tiazepini
klozapin - Leponex
olanzapin - Zyprexa, Vaira, Zalasta
kvetiapin - Seroquel
Benzamidi
sulpirid - Eglonyl, Sulpirid
Litijum
litijev karbonat - Litij karbonat
Ostali antipsihotici
risperidon - Rispolept, Risset
Promazin
Promazin je antipsihotik iz grupe fenotiazinskih antipsihotika. Smatra se slabim antipsihotikom. Promazin deluje na sinapse blokadom dopaminskih (D1, D2) i noradrenalinskih, a u manjoj meri i muskarinskih receptora. Blokada dopaminskih receptora u dopaminergičnom sastavu je temelj antipsihotičkog učinka, a blokada dopaminergičkog prenosa uzrok je i pojavi simptoma Parkinsonove bolesti (ekstrapiramidni poremećaj). Sedativno djelovanje je posljedica antagonističkog djelovanja na H1-histaminske receptore.
Njegovo delovanje se očituje u psihomotornoj i afektivnoj sferi. Koristi se za lečenje shizofrenije, manično-depresivne psihoze, ali i za smirenje kada uobičajni anksiolitici ne mogu pomoći.
Flufenazin
Flufenazin je fenotiazinski derivat koji spada u skupinu najjačih neuroleptika. Mehanizam delovanja je sličan kao u promazina. U velikim je dozama indiciran za lečenje akutnih i hroničnih simptoma psihičkih bolesti, uključujući shizofreniju i maničnu psihozu, pokazuje snažan antihalucinatorni učinak i uspešno otklanja sumanute ideje. U malim dozama otklanja anksioznost, nemir i nepsihotičnu napetost koji ne reagiraju na druge lekove.
U uspotredbi s drugim fenotiazinskim derivatima, flufenazin deluje jače (približno 40 puta jače od promazina). Učinak mu je manje sedativan i manje blokira osećajno doživljavanje, što je posebno važno za psihičke bolesnike koji se leče ambulantno.
Haloperidol
Haloperidol je butirofenonski derivat koji spada među najjače antipsihotike i 100 puta je jači od promazina.
Haloperidol se veže uglavnom na dopaminske receptore i uspešno ih blokira. On deluje snažno antipsihotički, dobro regulishe delovanje psihomotoričkoga i neurovegetativnoga sustava, dobro sprečava nekoordinirane pokrete, a deluje i snažno antiemetički (sprečava povraćanje).
Kao i kod drugih antipsihotika mogu se nuspojave u obliku tikova i simptoma Parkinsonove bolesti.
Dolazi u obliku tableta, kapi, injekcija i depo pripravaka.
Olanzapin
Olanzapin je noviji antipsihotik. Spada u skupinu oksazepina i hemijski je drugačiji od promazina i flufenazina, a takođe i drugačiji je haloperiddola. Njegova iznimna učinkovitost dovodi do toga da polagano postaje najvažniji antipsihotik za lečenje shizofrenije. Rezultati ispitivanja na životinjama pokazali su da olanzapin antagonistički deluje na serotoninske, dopaminske i kolinergičke receptore, ali selektivno!
Naime, Olanzapin je selektivan i veže se uglavnom na receptore koje se nalaze na neuronima čije izbijanje izaziva shizofreniju, dok se slabo veže na one dopaminske receptore koji su odgovorni uza nastanak simptoma Parkinsonove bolesti.
To dovodi do toga da olanzapin ublažava siptome shizofrenije ne izazivajući siptome Parkinsonove bolesti (za razliku od većine ostalih antipsihotika).
Ziprasidon
Ziprasidon je antipsihotik, kojim se ublažavaju simptomi psihičkih poremećaja, kao kod shizofrenije što uključuje vizualne i akustične halucinacije, pogrešnu percepciju stvarnosti. Mehanizam djelovanja ovog leka, kao i drugih s učinkom na shizofreniju, nije razjašnjen.
Pretpostavlja se da je delovanje posredovano dopaminergički i serotoninski. Ziprasidon je antagonist dopaminskih D2 i serotoninskih 5HT2 receptora.
Antagonist je i histaminskih H1 receptora, što može objasniti pospanost primijećenu kod uporabe ovog lijeka. Antagonizam prema alfa-1-adrenergičkim receptorima može objasniti ortostatsku hipotenziju koja se javlja kod uporabe ovog leka. Naglašava se potreban oprez pri vožnji, u radu sa strojevima, izbegavanje alkohola, izlaganja vrućini. Rizik je uzimati ovaj lek ako postoje neki problemi sa srcem.
Moguće nuspojave uključuju poremećaje srčanog ritma, vrtoglavicu, znakove hipoglikemije, mučninu, alergijske reakcije. Kod pojave nekontroliranih pokreta usta, ruku nogu, mišićne rigidnosti, valja obavijestiti liječnika, jer to mogu biti simptomi neuroleptičnog zloćudnog sindroma. Zeldox (PFIZER)
Sulpirid
Sulpirid je derivat benzamida. Sulpirid je selektivni antagonist dopaminskih D2 receptora, te se njegov antipsihotički učinak temelji na blokadi funkcije dopamina u mozgu. Do znatnih poboljšanja tokom lečenja psihotičnih stanja sulpiridom dolazi nakon višetjedne terapije, kada se povlače simptomi shizofrenije, a bolesnici postaju smireniji i komunikativniji. U nižim dozama sulpirid pokazuje antidepresivno delovanje. Osim toga sulpirid pokazuje i antiemetičko delovanje. Sulpirid takođe deluje protektivno na želučanu sluznicu, te stoga ima određenu ulogu u terapiji želučanog i duodenalnog ulkusa. Eglonyl (ALKALOID), Sulpirid (BELUPO)
Litijev karbonat
Litijev karbonat lek je izražena antimanična učinka. Smanjuje učestalost maničnih epizoda, a ako do njih dođe, smanjuje njihovu jačinu. Stabilizira i sprečava povratne smetnje, ne izazivajući umirenje, amneziju ili blokadu mentalnog procesa. Terapijski se učinak litij karbonata povezuje s njegovim uticajem na ravnotežu elektrolita u središnjem živčanom sustavu i na metabolizam neurotransmitera.
Litijevi ioni interferiraju s ionima natrija izvanstanične technosti. Za vrieme depolarizacije membrane ioni litija ulaze umesto iona natrijuma u celiju iz koje mehanizmom natrijumove pumpe ne mogu jednako uspešno izlaziti.
Osim toga ioni litija unutar celija središnjeg živčanog sustava stabiliziraju enzimske sisteme koji kontroliraju sintezu neurotransmitera noradrenalina i drugih neurotransmitora.
Litij karbonat primjenjuje se u terapiji maničnih epizoda u okviru manično-depresivne psihoze i drugih maničnih stanja.
U bolesnika s manijom i nekih sličnih poremećaja za vrieme se psihoze primenjuje i preventivno.
Terapijske nedoumice
Bilo kako bilo, antipsihotici su dosta toksični lekovi, a njihova delotvornost često dvojbena.
Kod nekih pacijanata mogu pomoći (1/3 svih pacijenata), dok kod nekih i ne. Čak jednoj trećini pacijenata se ne može pomoći nikakvim lekovima!
Osim toga, do punog efekta pacijent mora uzimati lek dosta dugo, ponekad čak 6 meseci. Za sve to vrijeme pacijetnu strada jetra, a mora podnostiti i brojne nuspojave.
Postavlja se pitanje opravdanosti takve terapije.
Međutim, razne "interesne skupine" izravno ili neizravno potiču upotrebu ovih lijekova - obitelj želi da se nešto poduzme, psihijatri žele pomoći pacijantu na bilo koji način, a i farmaceutske kompanije imaju svoje nemale interese i nisu nimalo neutralne.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|