Irena je napisao:
"...ponekad prija,ponekad plasi",
navikavaj se...covek se radja i umire SAM!
sve ostalo je laganje sebe!!!
Irena
Nista novo, Irena, ali, takodje, covek je socijalno bice i cak je i osobenjacima potreban drugi covek i ziva rec.
Ne slazem se da ne treba da veruje nikome - treba biti obazriv i dobar poznavalac ljudi, a poverenje pazljivo poklanjati, uvek uz dozu opreza.
Ne razumem sta znaci da si htela da se menjas ali nisi? Da si htela i zelela, to bi i uradila, pod uslovom da mozes da se promenis. Izvini, ali to jeste tako. Kategorija "menjanja" je vrlo retka i prilicno limitirana kod najveceg broja ljudi. Razlicite su nam mogucnosti i potrebe za promenom sebe. Covek se menja tek kada je doveden u situaciju da mu stari modeli ponasanja ili sopstvene licnosti vise ne donose dobrobit (sta god ona u pojedinacnom slucaju znacila). Pitanje pravca u kojem se neko menja je sasvim drugo pitanje.
Otkrice da su "ljudi takvi" je samo jedna od stepenica u sazrevanju (kad kazem "sazrevanje", mislim na proces koji traje citav zivot). Ljudi nisu
takvi, oni su jos mnogo gori, ali, takodje, ponekad znaju da budu i zapanjujuce dobri. Covek je nesavrsen, zivot nije sladak i zivot je nepravedan - to su floskule, ali tacne, a stare su otkako je coveka. Ono sto naucis sazrevajuci jeste da se prilagodis, ali i da budes tolerantniji prema ljudima, jer u tom sazrevanju i raznim iskustvima koje dozivis, otkrijes da si i sam prilicno daleko od savrsenog. A kad spoznas nesto lose kod sebe, lakse ga prastas kod drugih. To su neke zivotne "mudrosti" do kojih svi dodju, kad-tad.
Samoca zna da bude dobra ako je stvar licnog izbora, a ne bekstva. Ako je stvar prvog, onda njeni - nazovimo to - efekti umeju da budu produktivni i znacajni po samu licnost, po njen razvoj, samospoznaju. Ako je, pak, stvar prinude, nesnalazenja, straha... tesko da ce se iz nje izroditi bilo sta dobro po licnost, osim nezadovoljstva, depresije, anksioznosti. I u tome se slazem sa tobom - tu covek ne sme sebe da laze. Parafraziracu jednog istocnog pesnika-mislioca, koji je otprilike rekao: "Covek sa svacim moze da zivi, samo ako ne laze sebe".
A sto se Soldata tice - promenila sam desetak poslova do sada, od njih je mozda jedan bio u mojoj struci (i radila sam ga 7 godina), ostali uglavnom nisu imali dodirnih tacaka sa onim sto volim, znam, umem i za sta sam se skolovala. Ali, postoje "mirnodopski" poslovi koji su izuzetno dinamicni, ako hoces i stresni, koji traze stalno povisen adrenalin i stalnu akciju, ali su oni najcesce vezani za rad sa drugim ljudima, tipa: agenti nekretnina, prodavci osiguranja, organizatori i promoteri raznih stvari... Sve su to poslovi koje moze da radi i neko iz tvoje struke, jer za njih nije preduslov odredjena vrsta skole ili diploma odredjenog fakulteta.
I svaki put, promena posla mi je u pocetku bila strasno teska - to ne mozes da izbegnes. Ali vrlo brzo pocne da prija, naravno, ako je ispunjen taj preduslov da su te stari posao i okruzenje gusili, stvarali ti ozbiljne smetnje (i to sam dozivela, u vidu ozbiljnih psihosomatskih problema - sto je takodje apsolvirano u psihologiji i medicini kao posledica). Ako je licnost spremna za promenu, jer ju je, narodski receno, na to muka naterala, promena tog tipa itekako prija. Naravno, brojne stvari uticu na to da li ce i na duze staze imati pozitivne efekte.