Poshto dosta ljudi ima pitanaj vezana za anesteziju ajd da sve ovde stavimo...
Anestezija znači gubitak osecaja, pri čemu se može podrazumevati samo gubitak svesti ili samo gubitak oscaja boli, ili istovremeni gubitak i oscajaa boli i svesti.
Anestetici su lekovi koji svojim delovanjem na nervni sastav izazivaju anesteziju. Za anestetike je značajno da imaju minimalno štetno delovanje na ostale organe, a nakon prestanka delovanja, funkcija nervnog sustava se vraća u normalu.
OPSHTA ANESTEZIJA:
* inhalaciona
* intravenska
* rektalna
LOKALNA ANESTEZIJA:
* površinska
* infiltracijska
* regionalna
o centralni blok
o periferni blok
OPSHTA ANESTEZIJA
Opshta anestezija je postupno, povratno smanjivanje funkcija središnjeg nervnognog sastava koje uzrokuje najprije gubitak svesti, zatim neosetljivost na bol (analgezija), gubitak sećanja na operaciju (amnezija), i na kraju mišićnu relaksaciju.
Opshta anestezija se postiže davanjem jednog ili, puno češće, istovremenim davanjem različitih anestetika.
Prema načinu unosa anestetika u telo opshtu anesteziju delimo na inhalacijsku, intravensku i rektalnu.
Opshta inhalacijska anestezija: je tehnika u kojoj anesteziju postižemo i održavamo anesteticima u plinovitom obliku, koji u organizam ulaze preko pluća. Najčešće se koristi mešavina anestetičkih plinova (kisik, dušični oksidul, izofluran ili sevofluran) koja u organizam dolazi kroz anesteziološki aparat, sistemom cievi, u strogo kontrolisanim uslovima i pod budnim nadzorom anesteziološkog tima.
Neposredni kontakt anestetičkih plinova i pluća postižemo postavljanjem plastične cevi (endotrahealni tubus) u dušnik, ili putem maske koju držimo na pacijentovom licu.
Kako bi postigli idealne uslove za operaciju često uz anestetičke plinove dodajemo lekove koji izazivaju mišićnu relaksaciju te lekove koji izazivaju neosetljivost na bol.
Opshta inhalacijska anestezija je najčešće primenjivani oblik anestezije. Njene prednosti su brzo postizanje željene dubine anestezije, lagano održavanje i kontrola, te brzo buđenje iz anestezije.
Nedostaci i moguće komplikacije: blagi nadrazaj disajnih puteva, prolazna bol u grlu i podražaj na kašljanje, te povrede zuba, usana i jezika (kao posledica postavljanja cevi u dušnik), povraćanje i udisanje želučanog sadržaja što rezultira teškom upalom pluća (važnost strogog pridržavanja uputstva o ne uzimanju hrane i technosti pre anestezije !), mogućnost prisustva svesti tokom operacije, mučnina i povraćanje nakon anestezije.
Opshta intravenska anestezija: je tehnika u kojoj anesteziju postižemo injiciranjem anestetika u venu.
Prednost ove vrste anestezije je jednostavan i elegantan način primene, te brzo uspavljivanje.
Najčešće se koristi za uspavljivanje pacijenta prije inhalacijske anestezije, kako bi na taj način izbegli moguće neugodnosti udisanja anestetičkih plinova. Kao samostalna anesteziološka tehnika često se koristi kod kratkotrajnih zahvata nakon kojih pacijenti brzo mogu ići kući (manje operacije, dijagnostičke pretrage, nameštanje kostiju prije gipsanja i sl.).
Glavni nedostatak ove metode je slaba mogućnost kontrole anestetika, jer jednom kad se anestetik da u venu njegova sudbina zavisi o sposobnosti organizma da ga razgradi i izbaci van.
Moguće komplikacije: prolazno peckanje i bolnost duž vene u koju se injicira lek, alergijska reakcija na anestetik koja može ići od blagog osipa do teške po život opasne reakcije (važnost upozoravanja Vašeg anesteziologa na svaku alergijsku reakciju koju ste do sad imali, posebno na alergijsku reakciju koju ste imali tokom prethodne anestezije), prisustvo svesti za vrijeme operacije, zbunjenost, euforija, poremećaj kordinacije, pospanost, mučnina nakon anestezije.
Rektalna anestezija: je tehnika u kojoj anesteziju postižemo primenom anestetika u debelo crevo. Koristi se retko, i to najčešće kod male dece.
LOKALNA ANESTEZIJA
Lokalna anestezija je postupak kojim izazivamo neosetljivost na bol određenog dela tela, pri čemu je pacijent budan ili lagano uspavan.
Prema mestu i načinu primene anestetika lokalnu anesteziju možemo podeliti na: površinsku, infiltracijsku i regionalnu.
Površinska anestezija: je tehnika u kojoj anestetik primenjujemo na površinu tela koja će biti operisana. Anestetik se nalazi u obliku kapi, spreja ili masti, a njegova primena je gotovo uvek u nadležnosti hirurga.
Najčešće se koristi za male zahvate u ustima, nosu ili na oku.
Infiltracijska anestezija: je tehnika u kojoj se anestetik primenjuje na mestu i oko mesta operacijskog zahvata, tako da će to područje biti bezbolno (utrnulo). Anestetik se primenjuje injiciranjem na željeno mesto i na željenu dubinu, te je također gotovo uvek u nadležnosti hirurga.
Primenjuje se za manje operativne zahvate kao što su ušivanje rane, odstranjivanje manjih kožnih i podkožnih promena, operacija manjih preponskih kila, i sl.
U nekim slučajevima, ako je to potrebno, uz lokalnu anesteziju može se dati neki lek za smirenje ili uspavljivanje. U tom slučaju se pacijent nalazi pod anesteziološkim nadzorom (monitorirana anesteziološka skrb ili potencirana lokalna anestezija)
REGIONALNA ANESTEZIJA
* tehnika u kojoj injiciranjem anestetika u blizinu živca ili leđne moždine izazivamo neosetljivost na bol (blokadu) jedne veće regije na telu. Ovisno o mestu primene anestetika možemo je podeliti na centralnu ili perifernu.
Centralni blok
Anestetik uštrcavamo oko leđne moždine, te tako blokiramo prenos bolnih podražaja do mozga. Ovisno o mestu uštrcavanja centralni blok delimo na spinalni i epiduralni.
Nakon davanja anestetika, u roku nekoliko minuta, pacijent počinje osećati trnjenje ili toplinu u anesteziranom delu tela, nakon čega slijedi gubitak osjeta boli i mogućnost pokretanja anesteziranog dela tela. Delovanje anestetika traje 2 – 4 sata, nakon čega se postepeno počinje vraćati osjećaj i sposobnost pokretanja.
Ako se slučajno dogodi da izvođenje ove vrste anestezije ne uspije, prelazi se na opshtu anesteziju.
Spinalna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u technost koja okružuje leđnu moždinu.
Mesto gde dajemo anestetik se nalazi na donjem delu leđa gde je mogućnost ozlede leđne moždine minimalna. Ovisno o mestu davanja i količini injiciranog anestetika određujemo visinu anestezirane regije.
Spinalna anestezija se može primeniti na gotovo sve zahvate na nogama, kukovima, karlici, donjem delu trbuha (uključujući i carski rez).
Komplikacije ove vrste anestezije su veoma retke i prolazne.
U oko 2-4% slučajeva nakon spinalne anestezije dolazi do pojave jake glavobolje. Da bi se to izbeglo pacijenti moraju, nakon spinalne anestezije, ostati 24 sata ležati na ravnom i piti puno technosti.
Epiduralna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u prostor između same kichmene mozdine i ovojnice moždine (epiduralni prostor).
Ovom vrstom anestezije možemo anestezirati određenu regiju na trupu i tako je učiniti neosetljivu na bol, dok je u ostataku trupa osecaj očuvan. Takođe primenom nižih koncentracija anestetika možemo blokirati samo osecaj boli dok je mišićna snaga očuvana (što je iskorišteno kod bezbolnog poroda).
Ako se u epiduralni prostor postavi tanka plastična cevčica (epiduralni kateter) postoji mogućnost trajnog davanja anestetika te na taj način osiguravanje dugotrajne anestezije.
Epiduralna anestezija se primjenjuje za zahvate na nogama, karlici, donjem delu trbuha, grudnom košu i plućima. Također se primenjuje kao metoda trajnog uklanjanja boli kod pacijenata s malignom bolesti.
Periferni blok
Anestetik uštrcavamo u blizinu živca ili živčanog snopa koji inervira određeni dio tela. Ovom tehnikom možemo anestezirati puno manje telesne regije, npr. anestezija šake, ruke , ramena, stopala, noge.
Regionalna intravenska anestezija (RIVA) je tehnika koja se koristi za anesteziju ekstremiteta (ruku ili nogu). RIVA se izvodi tako da se prvo zaustavi cirkulacija krvi u željenom ekstremitetu, zatim se u venu tog ekstremiteta injicira anestetik koji izlazi u tkivo i dolazi do živaca.
Nakon što Vaš hirurg postavi indikaciju za operativni zahvat, te nakon što obavite sve potrebne pre anesteziološke pretrage dolazite na operaciju.
U sobi za premedikaciju se prvi put susrećete s Vašim anesteziologom, te nakon kraćeg razgovora s njim, on će Vam reći kojom ćete vrstom anestezije biti anestezirani. Ako postoji mogućnost više vrsta anestezije, najčešće Vam se ostavlja mogućnost da i Vi uchestvujete u izboru anestezije.
Glavne smernice pomoću kojih se anesteziolog odlučuje o vrsti anestezije jesu: bolest, lokalizacija, vrsta i trajanje operacijskog zahvata, Vaše prethodno zdravstveno stanje, lekovi koje trošite, te na kraju Vaš izbor anestezije.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|