Od tog ispita mi BUKVALNO zavisi celokupna buducnost. Ceo zivot prakticno. Ako ga polozim, ceo svet je moj. Smesi mi se jako lepa buducnost. Imam milion planova.
Poslednjih par godina trpim velike pritiske sto se tice fakulteta, sa svih strana. Najvise od sebe samog ali i od roditelja kao i od okruzenja, generalno. Uz sve to, vremenom sam postao veliki pesimista sto se tice fakulteta. Imam jako malo samopouzdanja. Ili nemam uopste. Pesimista sam u stvari u zivotu ali tacno znam koji je uzrok tome i trudim se da ne razmisljam na taj nacin. Jedan od uzroka je svakako i fakultet. ZNAM da bih se preporodio po polaganju ovog ispita. Na primer, za polaganje ovog jednog jedinog ispita imam rok do 30. Septembra 2007. Ako ga do tada ne polozim, nece biti dobro. To bi prakticno znacilo kraj. Naravno, svaki normalan student bi pokidao ispit i dao ga za mesec, dva, ali verujte da sam ja u strahu da li cu ga poloziti do Septembra.


Oduvek sam mrzeo da ucim. Svaki ispit za mene je svojevrsno mucenje. Zbog svega toga, vremenom sam razvio animozitet prema ucenju, fakultetu, pritiscima koje trpim sa strane... imam velikih problema u svojoj glavi sto se tice fakulteta i ucenja... nekako, znam koliko mi znaci da polozim taj ispit, milion stvari me ceka kada ga zavrsim, zelim da kupim gomilu stvari, da idem na gomilu mesta, ceka me devojka koja vec dugo radi i zivot sa njom, konacno osamostaljenje, svadba, deca, znaci SVE... ali ipak imam utisak da nisam dovoljno motivisan, odnosno da ja jednostavno fizicki i psihicki ne mogu da izdrzim da ucim... ne vise...
Moram jos da napomenem da smo svi u porodici jako impulsivni, nervozni, svadjamo se i deremo. Da neko ne pomisli da imam problema u porodici, nemam, jednostavno smo takvi ali tu je sve u redu. Ja sam isto jako nervozan tip (sve ovo je dodatno uticali na to), impulsivan, emotivan... to su neki od vas mogli i da primete ovde na forumu...
Ucim u citaonici. Evo sta mi se desava u poslednjih par dana. Dodjem, stalozen sam, miran. Kako sednem, istog momenta krece mi neka uzasna nervoza u celom telu. Nekakav nemir. Ne sedi mi se. Ne mogu da izdrzim da 3 minuta sedim u jednoj pozi. Stalno se pomeran, mlatim nogama, menjam poze. Uz sve to, koncentracija mi ja jako losa, citam a mislim na sto drugih stvari, jednostavno misli naviru i ja ne mogu protiv toga. Cak mi se poslednja dva, tri dana desilo da srce pocne brze da mi kuca i da ga osecam kako lupa!

Da li postoji neki lek ili preparat koji bi mi pomogao da mi se poveca koncentracija i najvaznije da me smiri fizicki, da mi smiri nervozu i nemir ali da me ujedno ne uspava?
P.S. je***a, bas sam smorio ali hteo sam da sto je moguce bolje objasnim problem koji imam.
Inace sam potpuno normalan i zdrav muskarac, znaci nemam ama bas nikakvih problema. Imam puno prijatelja, devojku, sportista sam, imam milion interesovanja, normalnu porodicu... znaci ono, bas covek na mestu.