Bobo,sta se deres,vidis bre da smo ovde...samo imamo stvaralacku pauzu...
Mesto desavanja - groblje. Vreme - juce. U susret mi prilazi mamina "koleginica" iz onkoloskog dispanzera. Zena,mozda u polovini pedesetih,izgubila muza pre 2 meseca. Znam da "boluje" najmanje 10 godina,znam da su joj odstranili pola organa,znam da je bila na bezbroj hemioterapija. Primetili ste da sam u prethodnoj recenici rec bolesnik stavio pod znacima navoda. Zasto? Ta gospodja izgleda kao devojka od 25 godina,zategnuta,bez ijedne bore,nasminkana,lpuna energije (peske dosla do gradskog groblja udaljenog 6 km od centra grada) "Mali,sta cmizdris tu,ajde idemo u grad na hladnog "jelenka"...Zavrsismo u gradskom lokalu...O snazi njenog duha ovde zaista nema prostora da se napise bilo sta,o filozofiji zivota takodje...To je prica za udzbenike..."Znas,mali,cetiri puta do sada su me sahranjivali...Zarekla sam se da cu umreti od starosti...Pozitivno zgranuti posle svake kontrole te sitne duse u belim mantilima u neverici vrte glavom i vidim da pocinju da mi veruju da cu ostvariti ono sto sam naumila..." Kad vidim da sam decu izvela na put,prepusticu se Nebu pa neka proceni sta sam i kako sam zasluzila. Do tada,rekla sam i gospodu da me ne dira". Popi moja poznanica hladnog "jelenka" i ode na aerobik...................
Dodjoh kuci,u ogledalu ne vidim sebe,vidim jednog malog misha koji se zabio u 4 zida,misli da ce antidepresivima zaustaviti svoju bol. Mali mish ima dobar posao,familiju i prijatelje koje svakog momenta pruzaju ruku da ga izvuku iz rupe na svetlost dana i objasne da zivot ide dalje. taj nejaki mishic je i predmet obozavanja zenske populacije

i celog svog okruzenja. Medjutim on sa svojim sitnim mozgom dane provodi na groblju a veceri u 4 zida prevrcuci po uspomenama.
Sto kaze Evelina,u glavi su mi samo ruzne slike. Nema onih slika vedre,explozivne,pozitivne zene olicene u liku moje majke koja je ceo svoj zivot od 22.03.1973, do 11.10.2008 posvetila jednoj teskoj borbi u nemogucim uslovima - da od svog sina napravi pravog coveka.
Kod mene vreme ne cini nista osim sto pogorsava...Valjda smo svi razliciti...
Narode moj,obratite vi paznju na ovaj prvi deo mog posta. Probajte da se poistovetite sa ovom mojom poznanicom i pobedicete...Malog misha pustite...Njemu,po svoj prilici,nema pomoci...
Zivi bili!