prijatelji
-
smalijana
- Novi član

- Postovi: 36
- Pridružio se: Sre Avg 30, 2006 8:10 am
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
pomoc
Molim vas, ako iko moze da mi pomogne
.......mom ocu je za posle praznika zakazana nekakva hemoterapija koja se prima 5 dana u "mracnoj" sobi, kao to je eksperimentalna terapija kojom ce pokusati da zaustave dalje sirenje tumora,kako nam je ukratko objasnio dr.Popov...inace on je operisan u avgustu....karcinom debelog creva,slepog creva sa metastazama na jetri...pre dve nedelje su pokusali jos jednu operaciju na I hirurskoj ali nisu smeli "kazu" nista da diraju,sada postoje i metastaze na tankom crevu.....da li je iko imao iskustva sa ovakvom terapijom....... 
-
milicicljiljana
- Novi član

- Postovi: 28
- Pridružio se: Uto Maj 22, 2007 2:26 pm
pozdrav
Ne mogu otici sa foruma nikako. A imala sam namjeru.
Natasha2, hvala. Sjecam se dobro tvog posta, kad si javila, duboko me potresao-i mama je bolovala od istog Ca. U svemu ovom ponosna sam na jednu cinjenicu-nismo dozvolili da mama umre sama. Sjetim se Bobinog maila gdje pise da ne moze prezaliti sto joj je muz umro sam- to je bio tren odluke-u kakvom god stanju da bude, u bolnicu nece, neka je sa nama. Bili smo uz nju kad je odlazila.
Eveli, mila, i sama sam na antidepresivima do juce bila, sa njima ili bez njih, javljaj se. Misli na sebe koliko god mozes, sve ostalo pokusaj ostaviti za kasnije. Energiju skupljaj za sebe, radi iskljucivo stvari koje volis.
Mami je 15.12. bio 50. rodjendan. Nije ga docekala. Lezali smo u kuci, brat i ja, i zajedno plakali. Nova Godina, Bozic???? Kako bez nje? Kako sa tom ogromnom prazninom?
Ljubim Vas sve i puno zdravlja zelim. Pozdrav iz Banja Luke.
Natasha2, hvala. Sjecam se dobro tvog posta, kad si javila, duboko me potresao-i mama je bolovala od istog Ca. U svemu ovom ponosna sam na jednu cinjenicu-nismo dozvolili da mama umre sama. Sjetim se Bobinog maila gdje pise da ne moze prezaliti sto joj je muz umro sam- to je bio tren odluke-u kakvom god stanju da bude, u bolnicu nece, neka je sa nama. Bili smo uz nju kad je odlazila.
Eveli, mila, i sama sam na antidepresivima do juce bila, sa njima ili bez njih, javljaj se. Misli na sebe koliko god mozes, sve ostalo pokusaj ostaviti za kasnije. Energiju skupljaj za sebe, radi iskljucivo stvari koje volis.
Mami je 15.12. bio 50. rodjendan. Nije ga docekala. Lezali smo u kuci, brat i ja, i zajedno plakali. Nova Godina, Bozic???? Kako bez nje? Kako sa tom ogromnom prazninom?
Ljubim Vas sve i puno zdravlja zelim. Pozdrav iz Banja Luke.
-
evo mene
- Aktivan član

- Postovi: 269
- Pridružio se: Sre Jul 23, 2008 7:17 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: tivat
Prijatelji moji,praznina ostaje iza naših dragih,jer ,u našim srcima svako ima posebno mjesto,kad neko ode,to mjesto ostaje,a mi bismo ga trebali sačuvati lijepim sjećanjem.Ne kažem da tuge biti neće,ali,lakše je tako.
Eveli,samo naprijed,drugarice naša.
Ljiljo,moji roditelji žive u Banja Luci,a ja rado dolazim,kad god mogu.Divan grad,divni ljudi.
Svima koji slave Božić,želim da ga provedu u miru,sa što manje briga,a što više zdravlja i sreće.
Voli vas vaša S.
Eveli,samo naprijed,drugarice naša.
Ljiljo,moji roditelji žive u Banja Luci,a ja rado dolazim,kad god mogu.Divan grad,divni ljudi.
Svima koji slave Božić,želim da ga provedu u miru,sa što manje briga,a što više zdravlja i sreće.
Voli vas vaša S.
oper.obje dojke,maternicu i jajnike,sumnjaju da je nesto na desnom rebru...molim za razgovor.
-
bobans1983
- Aktivan član

- Postovi: 628
- Pridružio se: Sre Dec 20, 2006 9:02 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: in the middle of nowhere
-
bobans1983
- Aktivan član

- Postovi: 628
- Pridružio se: Sre Dec 20, 2006 9:02 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: in the middle of nowhere
-
bobans1983
- Aktivan član

- Postovi: 628
- Pridružio se: Sre Dec 20, 2006 9:02 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: in the middle of nowhere
i dalje imam osecaj kao da tata nije umro. kao da je u bolnici i eto, treba da se vrati na vikend.
U toku dana spopadnu me secanja i dusa me boli i svesno teram iz glave slike njegovih poslednjih dana zivota. Njegovog nestajanja.
Ne mogu da se setim kako je izgledao kada je bio zdrav.
Nocas sam ga prvi puta sanjala. Zdravog i veselog.
Imam osecaj kao da je umro pre mnogo, mnogo godina.
Moja hemoterapija zakazana je za 18.januar.
covek zaista nikada ne moze da se pripremi za smrt voljenih bica.
U toku dana spopadnu me secanja i dusa me boli i svesno teram iz glave slike njegovih poslednjih dana zivota. Njegovog nestajanja.
Ne mogu da se setim kako je izgledao kada je bio zdrav.
Nocas sam ga prvi puta sanjala. Zdravog i veselog.
Imam osecaj kao da je umro pre mnogo, mnogo godina.
Moja hemoterapija zakazana je za 18.januar.
covek zaista nikada ne moze da se pripremi za smrt voljenih bica.
-
bobans1983
- Aktivan član

- Postovi: 628
- Pridružio se: Sre Dec 20, 2006 9:02 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: in the middle of nowhere
Bol ce biti vremenom manji.Secaces se svog oca samo po dobru.
Slike uzasa ce isceznuti. Sve sam to prosla. Cak i period nespavanja. Slike se menjaju u glavi kao na filmskoj traci (pisala sam o tome, da bi drugi znali kroz sta sam prolazila).Ipak proroda je sve to regulisala i vreme sve leci. Period od godinu dana zalosti, nije pusta fraza.Treba proci sve dane u godini bez voljenih.Slavu,decije rodjendane,Bozic, novu godinu ,materice,oce. Onda se taj krug zatvara.
Imam more fotografija. Pomogle su mi da vratim slike, kad je moj muz bio zdrav.Kad nas je nosio,vozio, darivao za rodjendane i godisnjice,kad se radovao svojoj deci iznetoj iz porodilista. Verovatno smo se svi cudili bakama, koje stalno preturaju po slikama. Eto, mene je sa 44 godine, snasla sudbina tih nasih baka. Dala sam svoj deci pare za materice,sestricima i mojoj deci (dala sam im namerno malo vise) i rekla to vam je....i za materice i za oce,kao salu, da bih ih spasila bola sto tata nece biti tu da ih daruje.
Sve se to nekako pregura, veruj mi.Rado bih sahranila i oca i majku i svekra i svekrvu, samo da mi je muz ziv. Lakse bi mi bilo. ovako....oni svako sa svojim "drugom" a ja sama. Zao mi je sto ovako tuznu temu potezem na forumu, pred praznik ali i to je zivot.
Okitila sam kucu kao uvek. Jelke; lampioni, sijalice,mozda i previse, pravim vestacku radost,deca nisu kriva,raduju se praznicima.Slike bola i zgrcenog lica i tela su sada bledje. Samo vreme da prodje....
Zelim ti svu srecu i puno zdravlja i drzim ti pesnice za hemo. Jaka si ti a i nije ti prvi put.Preguraces.
Pozdrav svima i srecni praznici.
Gica
Slike uzasa ce isceznuti. Sve sam to prosla. Cak i period nespavanja. Slike se menjaju u glavi kao na filmskoj traci (pisala sam o tome, da bi drugi znali kroz sta sam prolazila).Ipak proroda je sve to regulisala i vreme sve leci. Period od godinu dana zalosti, nije pusta fraza.Treba proci sve dane u godini bez voljenih.Slavu,decije rodjendane,Bozic, novu godinu ,materice,oce. Onda se taj krug zatvara.
Imam more fotografija. Pomogle su mi da vratim slike, kad je moj muz bio zdrav.Kad nas je nosio,vozio, darivao za rodjendane i godisnjice,kad se radovao svojoj deci iznetoj iz porodilista. Verovatno smo se svi cudili bakama, koje stalno preturaju po slikama. Eto, mene je sa 44 godine, snasla sudbina tih nasih baka. Dala sam svoj deci pare za materice,sestricima i mojoj deci (dala sam im namerno malo vise) i rekla to vam je....i za materice i za oce,kao salu, da bih ih spasila bola sto tata nece biti tu da ih daruje.
Sve se to nekako pregura, veruj mi.Rado bih sahranila i oca i majku i svekra i svekrvu, samo da mi je muz ziv. Lakse bi mi bilo. ovako....oni svako sa svojim "drugom" a ja sama. Zao mi je sto ovako tuznu temu potezem na forumu, pred praznik ali i to je zivot.
Okitila sam kucu kao uvek. Jelke; lampioni, sijalice,mozda i previse, pravim vestacku radost,deca nisu kriva,raduju se praznicima.Slike bola i zgrcenog lica i tela su sada bledje. Samo vreme da prodje....
Zelim ti svu srecu i puno zdravlja i drzim ti pesnice za hemo. Jaka si ti a i nije ti prvi put.Preguraces.
Pozdrav svima i srecni praznici.
Gica
-
zlatiborac
- Aktivan član

- Postovi: 138
- Pridružio se: Sub Jul 12, 2008 8:54 pm
Bobo,sta se deres,vidis bre da smo ovde...samo imamo stvaralacku pauzu...
Mesto desavanja - groblje. Vreme - juce. U susret mi prilazi mamina "koleginica" iz onkoloskog dispanzera. Zena,mozda u polovini pedesetih,izgubila muza pre 2 meseca. Znam da "boluje" najmanje 10 godina,znam da su joj odstranili pola organa,znam da je bila na bezbroj hemioterapija. Primetili ste da sam u prethodnoj recenici rec bolesnik stavio pod znacima navoda. Zasto? Ta gospodja izgleda kao devojka od 25 godina,zategnuta,bez ijedne bore,nasminkana,lpuna energije (peske dosla do gradskog groblja udaljenog 6 km od centra grada) "Mali,sta cmizdris tu,ajde idemo u grad na hladnog "jelenka"...Zavrsismo u gradskom lokalu...O snazi njenog duha ovde zaista nema prostora da se napise bilo sta,o filozofiji zivota takodje...To je prica za udzbenike..."Znas,mali,cetiri puta do sada su me sahranjivali...Zarekla sam se da cu umreti od starosti...Pozitivno zgranuti posle svake kontrole te sitne duse u belim mantilima u neverici vrte glavom i vidim da pocinju da mi veruju da cu ostvariti ono sto sam naumila..." Kad vidim da sam decu izvela na put,prepusticu se Nebu pa neka proceni sta sam i kako sam zasluzila. Do tada,rekla sam i gospodu da me ne dira". Popi moja poznanica hladnog "jelenka" i ode na aerobik...................
Dodjoh kuci,u ogledalu ne vidim sebe,vidim jednog malog misha koji se zabio u 4 zida,misli da ce antidepresivima zaustaviti svoju bol. Mali mish ima dobar posao,familiju i prijatelje koje svakog momenta pruzaju ruku da ga izvuku iz rupe na svetlost dana i objasne da zivot ide dalje. taj nejaki mishic je i predmet obozavanja zenske populacije
i celog svog okruzenja. Medjutim on sa svojim sitnim mozgom dane provodi na groblju a veceri u 4 zida prevrcuci po uspomenama.
Sto kaze Evelina,u glavi su mi samo ruzne slike. Nema onih slika vedre,explozivne,pozitivne zene olicene u liku moje majke koja je ceo svoj zivot od 22.03.1973, do 11.10.2008 posvetila jednoj teskoj borbi u nemogucim uslovima - da od svog sina napravi pravog coveka.
Kod mene vreme ne cini nista osim sto pogorsava...Valjda smo svi razliciti...
Narode moj,obratite vi paznju na ovaj prvi deo mog posta. Probajte da se poistovetite sa ovom mojom poznanicom i pobedicete...Malog misha pustite...Njemu,po svoj prilici,nema pomoci...
Zivi bili!
Mesto desavanja - groblje. Vreme - juce. U susret mi prilazi mamina "koleginica" iz onkoloskog dispanzera. Zena,mozda u polovini pedesetih,izgubila muza pre 2 meseca. Znam da "boluje" najmanje 10 godina,znam da su joj odstranili pola organa,znam da je bila na bezbroj hemioterapija. Primetili ste da sam u prethodnoj recenici rec bolesnik stavio pod znacima navoda. Zasto? Ta gospodja izgleda kao devojka od 25 godina,zategnuta,bez ijedne bore,nasminkana,lpuna energije (peske dosla do gradskog groblja udaljenog 6 km od centra grada) "Mali,sta cmizdris tu,ajde idemo u grad na hladnog "jelenka"...Zavrsismo u gradskom lokalu...O snazi njenog duha ovde zaista nema prostora da se napise bilo sta,o filozofiji zivota takodje...To je prica za udzbenike..."Znas,mali,cetiri puta do sada su me sahranjivali...Zarekla sam se da cu umreti od starosti...Pozitivno zgranuti posle svake kontrole te sitne duse u belim mantilima u neverici vrte glavom i vidim da pocinju da mi veruju da cu ostvariti ono sto sam naumila..." Kad vidim da sam decu izvela na put,prepusticu se Nebu pa neka proceni sta sam i kako sam zasluzila. Do tada,rekla sam i gospodu da me ne dira". Popi moja poznanica hladnog "jelenka" i ode na aerobik...................
Dodjoh kuci,u ogledalu ne vidim sebe,vidim jednog malog misha koji se zabio u 4 zida,misli da ce antidepresivima zaustaviti svoju bol. Mali mish ima dobar posao,familiju i prijatelje koje svakog momenta pruzaju ruku da ga izvuku iz rupe na svetlost dana i objasne da zivot ide dalje. taj nejaki mishic je i predmet obozavanja zenske populacije
Sto kaze Evelina,u glavi su mi samo ruzne slike. Nema onih slika vedre,explozivne,pozitivne zene olicene u liku moje majke koja je ceo svoj zivot od 22.03.1973, do 11.10.2008 posvetila jednoj teskoj borbi u nemogucim uslovima - da od svog sina napravi pravog coveka.
Kod mene vreme ne cini nista osim sto pogorsava...Valjda smo svi razliciti...
Narode moj,obratite vi paznju na ovaj prvi deo mog posta. Probajte da se poistovetite sa ovom mojom poznanicom i pobedicete...Malog misha pustite...Njemu,po svoj prilici,nema pomoci...
Zivi bili!
-
bobans1983
- Aktivan član

- Postovi: 628
- Pridružio se: Sre Dec 20, 2006 9:02 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: in the middle of nowhere
-
zlatiborac
- Aktivan član

- Postovi: 138
- Pridružio se: Sub Jul 12, 2008 8:54 pm
-
iskrica2104
- Novi član

- Postovi: 5
- Pridružio se: Čet Dec 11, 2008 2:29 pm


