aritmija

Deo Foruma rezervisan za sva Vaša pitanja iz sfere interne medicine, kardiologije, kardiohirurgije. Postavite pitanja našim stručnim saradnicima i pratite najnovija dešavanja kada su u pitanju prevencija, dijagnostika i lečenje oboljenja kardio-vaskularnog sistema.

Moderatori: moderato, vlada99

Odgovori
Betsy
Novi član
Novi član
Postovi: 7
Pridružio se: Sub Dec 13, 2008 10:50 pm

Post od Betsy »

Cao svima!
Borim se sa panikom i strahovima vec 4.5godine.Ne mogu da kazem da mi nije bolje ali posledice su ostale.Sve sto ste prosli,prosla sam i ja,apsolutno.Hiljadu lekara,uzasa...Pila sam kratko vreme dijazepam pa bromazepam inace sam se borila sama.I rukama i nogama.Prvo sam bila agorafobicna skoro godinu dana,svaki put kad bih izasla na ulicu gusila bih se(navodno,je l).To je proslo.Ali kao sto je neko ovde napisao,strahovi su se razvili u 100 vrsta i podvrsta.Ali dobro.Sada zivim normalno(relativno),milion puta bolje nego pre dve ili tri godine,sigurno.Autosugestija je najbitnija.I rad! Cim dodje frka,radite nesto-pustite muziku,skacite,doterujte se ako ste devojka,smislite nesto,bilo sta! Jako je tesko ali jedini nacin je stalno se terati da se ponasate normalno.Na kraju prosto prodju tripovi.
Ali jbg,posledice ostaju-pojacana nervoza nekad,crne misli.. mene ovih dana hvata neko cudno igranje misica po telu..Sta da se radi..Bar vise nema panike,ostala je povremena anksioznost.
Tako da-leka ima! Ne predajte se,nikada,proci ce! Ako imamo neki trip u svojoj lepoj glavici,samo mi ga mozemo izbaciti odatle! Stalno pricajte sebi da sa vama nije nista! Ako bas hocete,to sam ja radila,ubedjujte se da ste psihicki bolesni(iako to nije nikakva teska i strasna psihoza,neuroza i sl)-i to je napredak,poverovati konacno da vam je telo zdravo i da ono sto osecate sami uzrokujete.Budite ostri prema sebi.
Znam da sve ovo sad zvuci lako reci.Ali tako je.Borba je grozna i strasna ali uspeh je garantovan:)
I naravno,psihijatar je od pomoci,samo nemojte postati zavisni od njega ili od bilo koga.Verujte u sebe i ljude koji vas vole.
Ok,necu vise da filozofiram,idem da se bavim svojim uzdrhtalim misicima:)) Kad sve prodje,tako neke stvari ostanu,ali onda je mnooogo lakse kontrolisati ih.
Ljubim vas sve........
p.s.i naravno taj strah u meni da je ovo podrhtavanje prstiju ko-zna-od-cega ostaje..ali na sat,dva samo...
Korisnikov avatar
andjelija81
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 546
Pridružio se: Sub Apr 05, 2008 1:44 pm

Post od andjelija81 »

Ontario :( Bas mi je zao sto prolazis kroz sve to, na raznim poljima ti je zakazalo .. .Ali moras biti jaka zbog dece, izdrzi! Bice sa malom sve ok, videces. Javi nam kada se operise. Mi smo tu, pisi kad god mozes. :wink:

Majo, znam tacno kako se osecas. I sama sam bila cesto u takvom stanju. Ali veruj mi da nista ne traje vecito. . . Popij sta imas za umirenje, opusti se, prosetaj, umiri misli .. . pokusaj da se ne sekiras mnogo. :wink:

Ja sam vam ok ovih dana zdravstveno, ali nesto sam emotivno rastrzana. Nervozna sam uzasno, svako vece se samo svadjam. . .posle zaglavim na netu i lezem ponovo u pola noci. Jutros mi je mama skuvala tursku kafu, ali PREJAKU, kao sto kuva sebi sto znaci da mi je pola solje bio talog, a pola kafa!! :x Popila sam nekako, ali posle toga. . .. Jao majko Bozija! Srce mi je lupalo kao ludo, nemir, tremor ruku. . .jedva se umirih nekako. .. uffff :roll:
Korisnikov avatar
andjelija81
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 546
Pridružio se: Sub Apr 05, 2008 1:44 pm

Post od andjelija81 »

Betsy,
Najpre - dobrodosla u nasu malu druzinu!! :D Neverovatno koliko nas je sa slicnim simptomima .. . .
Svaka cast na tvojoj borbi. :D :D :D
Korisnikov avatar
drbgd
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3083
Pridružio se: Sub Dec 01, 2007 11:38 am

Post od drbgd »

dugo se nisam ovde oglasavao...
dobrodosla u nasu malu druzinu!!
NE!
ostali dobrodosli u drustvo nekoga ko se izlecio!!!!!
ovaj post treba da vam bude podsticaj za dalje!!! izlecenje ili drasticno smanjenje simptoma nije nesto o cemu pisemo mi koji smo o tome citali po raznim knjigama, nego nesto sto se realno desava VECINI obicnog sveta koji se sa tim problemom susretne!
Betsy
Novi član
Novi član
Postovi: 7
Pridružio se: Sub Dec 13, 2008 10:50 pm

Post od Betsy »

I ja sam nekad mislila da sam sama,jedina na svetu koja prolazi kroz tako nesto...Ali ima nas...
Moji simptomi su bili sledeci,da napisem,pa da vidite kako je skoro sve isto..
Pocelo je sa lupanjem srca,puls oko 160-180,naravno uz takvu tahikardiju i od straha tesko se dise pa sam utripovala i da se gusim.Onda sam,umesto da potrazim pomoh srinka,sebi napravila cudo.Merila puls non-stop,pritisak..sizila ako mi je puls preko 80,bila u hitnoj par puta u izbezumljenom stanju,pa kod raznih lekara..na kraju tek kod psihijatra,gde mi je dao antidepresiv,odbila sam da ga pijem i dijazepam-to sam pila.Ali sam stalno zivela u ubedjenju da bolujem od neceg drugog,teskog i strasnog.
Onda su poceli tripovi sa gusenjem,trncima,niskim pritiskom,vrtoglavicom,pa sam jedno vreme tripovala kako sam alergicna na sve zivo,agorafobija..
Vremenom,uz stalnu i neprekidnu borbu sa samom sobom,smirilo se,prestala sam da budem zarobljenik sopstvenog doma.
Ostali su trnci,posebno pozivcanim od kafe,to mi je i lekarka rekla da ne pijem zbog toga sto povecava anksioznost,al sta cu kad volim:)
I lice mi je trnulo,preznojavala sam se,knedla u grlu,probadanje u stomaku,horor.
Onda su se panicni napadi proredili pa konacno prestali.Ostala je nervoza i povremena anksioznost.Zivci su popustili,pojavili su mi se floatersi-to su tamne mrlje u vidnom polju-potpuno bezazleneu mom slucau,nastaju uglavnom usred stresa-ali zbog njih sam mesec dana prezivljavala horor dok nisam otisla oftamologu da me smiri.Utrnute ruke,drhtanje i sada,kao slag na torti ovo treperenje misica po telu.
Eto.haos.Svi simptomi mogu biti pokazatelj milijardu bolesti ali NISU.I to je jedino vazno.
Ne dajte se,ljudi.
Ne dam se ni ja.:)
Betsy
Novi član
Novi član
Postovi: 7
Pridružio se: Sub Dec 13, 2008 10:50 pm

Post od Betsy »

I,da,da napomenem,imam potpuno normalan zivot sada i obicno kada mi je dosadno i nemam sta da radim,ja imam te neke ispade.Zato,druzite se,izlazite,ucite,radite...
Naravno da treba vremena da se stvari vrate u normalu ali vratice se! I na kraju cete cak mozda izvuci i nesto poucno iz ovog sra.a.Promeni nas to sasvim,ali ne samo negativno.Sazrimo,shvatimo razne stvari,cenimo vise svaki trenutak u zivotu,sitnice...
Videcete i sami.
Ljubim vas sve........
Korisnikov avatar
ontario
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1809
Pridružio se: Sub Nov 25, 2006 5:53 am
Lokacija: canada

Post od ontario »

Drugari moji pozdrav svima!
Doktore sve je lepo receno,nadam se da ce sve postati proslost jednom i da cemo se nerado secati svega.
Ja.........licno ja gubim nadu!
Betsy dobro dosla u nase drustvo!
Ja ti se zaista divim jer ja i posle dve godine ne mogu prevazici ove probleme.Postali su deo moga svakodnevnog zivota,nemam vise snage da se borim.Nemam morala jer ne vidim napretka!
Andelija draga hvala ti na podrsci jako mi je potrebna sada.Lakse mi je kada znam da imam vas za prijatelje.........jer sem moje dece i muza ovde nemam nikoga.
Danas sam dobila nalaze ultrazvuka dojke i imam na desnoj dojci fibroidni adenom.Videcu da li ce me moja doktorica hteti slati specijalisti.
Ne znam sta da radim od razmisljanja,naravno pesimistickog samo zato jer me jako boli i jer nemam kome da se obratim.
Doktore,ja ne znam kada cete mi se moci javiti ali ako ovo procitate recite mi molim vas sta treba da radim u vezi toga?
Rekli su mi da je pola centimetra velicine.
Trebaju li jos nekakve pretrage?Sta se radi u vezi toga kod nas u nasoj zemlji?
Maja draga,drago mi je pa ste uz mene.........hvala ti puno,puno!
Javicu se drugari sutra.......
Ljubim vas sve puno,puno,puno,puno :P :P :P
Korisnikov avatar
drbgd
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3083
Pridružio se: Sub Dec 01, 2007 11:38 am

Post od drbgd »

ontario,
vidim na forumu da ste svuda bili osim gde treba-niste preduzeli korake da stignete na kliniku za anksioznost!
adenom je benigni tumor porekla zlezdanog tkiva (epitelnih celija) koji kada se nadje treba da se redovno prati! on moze dati smetnje u smislu pritiskanja okolnih struktura, ali bol koji vi opisujete nije bas karakteristican (za lokalizaciju dojke). ako bi na kontroli za 6 meseci bio veci - trebalo bi u lokalnoj anesteziji uraditi biopsiju.
Korisnikov avatar
ontario
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1809
Pridružio se: Sub Nov 25, 2006 5:53 am
Lokacija: canada

Post od ontario »

Hvala vam doktore na odgovoru!
Nisam bila u klinici jer su me stavili na listu cekanja,sto moze potrajati mesecima i godinama.Ne znam nista dalje,jer gubim svaku nadu.....
Idem kod nekog soc .work.on radi u kanadskoj mentalnoj organizaciji i dosta mi pomaze sa savetima.Lepo se ispricamo sat vremena,daje mi savete koje jos uvek ne mogu da primenim u praksi.Korak,po korak valjda ce mi sve to dati smisla jednog dana.
Tesko je objasniti stanje jer ga ne mogu recima opisati.Ne znam gde je pocetak,a gde kraj :cry: :cry: :cry: ova agonija se nastavlja.
Imam fobiju od lekova,tako da je to jos jedan extra problem.Muzu su unistili jetru sa antidepresantima,pa zaista ne bih tako da prodem.
Posle 15 vrsta za 7 godina terapije,nadam se da su mu ovaj puta pronasli pravi lek.....sve je mozda.....ali sta sa jetrom.......
Da sam kod nas sigurna sam 100%da se to sve ne bi odigralo.Nasi doktore nece dopustiti da mu enzimi budu ogromni znajuci da je to od leka.
Prema tome ostaje mi samo da se lecim bez lekova i da se odigra cudo koje ce me povratiti iz ovog ludila.
Pozdrav svima
Korisnikov avatar
ontario
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1809
Pridružio se: Sub Nov 25, 2006 5:53 am
Lokacija: canada

Post od ontario »

Dragi prijatelji,
doktore........
Evo jednog od mojih dogadaja koje mi prouzrokuju napade!
Sin i cerka su mi otisli u kino.Sada je 7 sati navece.....
Mala je trazila moj mobilni telefon,sin mi je uzeo auto da izadu......a ja i muz smo ostali kod kuce.Moje gusenje postaje sve jace i jace,OSECAM SE bespomocno.U stanu smo i ja i muz,napolju je mrak,ja imam telefon kod kuce ali nemam MOBILNI I AUTO.
Probala sam da citam viceve i NISTA,gubim koordinaciju,jako mi je slabo mislim da cu u nesvest pasti svaki momenat.
Sta da radim???????? :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
Zasto sam uplasena da ako mi pozli pomoc je daleko?
Zasto ne verujem muzu da bi nesto preduzeo?
Zasto SE OSECAM bespomocno?????? :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
Idem u svoju sobu,Boze sta mi se to desava :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
Dragi moji prijatelji uplasena sam i dosta mi je vise ovoga zivota.
Ovaj osecaj je toliko jak,da ne znam kako da se izborim.
Zasto,zasto..........zasto.........zasto..........zasto........dokle????????
Neshar
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 169
Pridružio se: Sub Sep 27, 2008 3:38 pm

Post od Neshar »

cao svima ljudi...

betsy, svaka cast na uspesnoj borbi i sto si se izborila sa tim... to ja govorim i sebi ali kad strah postane jaci i strepnje i crne misli.... evo juce citao na netu o pokvarenim zubima, imam dva kvarna zuba za koje znam i odmajh kad sam procitao, obuzele me misli sta mi to moze uraditi, mogu li umreti, otrovati... i tako skoro ceo dan i nocas do cetiri nisam mogao zaspati... to su upravo ti strahovi o kojima pricas i ta psiha i hipohondrija... drago mi je da cujem da ima uspesnih primera autosugestijom, pokusavam i ja to da praktikujem i da ne mislim crno i uvek sebi kazem prestani da razmisljas... valjda cu uspeti..

ontario, zao mi je da cujem da je tebi i dalje tako tesko... znam da zvuci glupo kad kazem ali ne daj se...te strepnje prodju, znas da muz sigurno ne bi pustio da umires, ima tu ko bi ti pomogao, al najvaznije od svega, sigurno ti se nista nece desiti.... samo tako razmisljaj.... i pazi najvazniju stvar.... sin i cerka su otisli u bioskop!!!!!!!!!!!! izlaze!!!!!!!! UZIVAJU!!!!!! samo zbog toga budi najsrecnija osoba na svetu!!!!!!! pre mesec dana mali je lezao u bolnici zbog noge, ti si bila na ivici, a on sada bez problema ide uvece kolima u bioskop.... fenomenalno!!!!!!!1 cera treba na operaciju krajnika ali izlazi i ne razmislja o tome..... ar to nije super... nisu se zabili u kucu... nisu uznemireni previse.... to je super.. kada te preplave crne misli samo pomisli na te divne stvarni koje su tu oko tebe...


veliki pozdrav i poljubac!!!!!!!!!
Betsy
Novi član
Novi član
Postovi: 7
Pridružio se: Sub Dec 13, 2008 10:50 pm

Post od Betsy »

Mislim da kad nas obuzmu te crne misli,u tim trenucima ne mozemo nista.Ali mozemo da se potrudimo da do njih ne dodje autosugestijom.Sto vise nateramo sebe da se bavimo drugim stvarima u zivotu,to manje vremena imamo da sedimo i kukamo zbog nepostojecih bolesti.
A ovo za zube:) Jooj,i ja sam imala isti trip kad je trebalo da vadim umnjak,strava i uzas..Kao da toliki ljudi nisu pre mene imali pokvaren zub pa nisu umrli.a da ne pricam kako je tek izgledalo vadjenje..mislila sam da cu se ugusiti zbog anestezije,da cu inficirati ranu..oo boze,dok ovo pisem osecam se kretenski,jer vidite i sami kolike su to gluposti..
Ontario,to sto prolazis isto sam prosla..znam da kad god bih se naterala da odem u kafic,bioskop,bilo gde,prvo bih smisljala sta cu ako mi pozli i gde je najbliza hitna pomoc.To su sve gluposti.Ljudi se stalno bore sa uzasnim i teskim bolestima a mi ih izmisljamo i borimo se sa svojim tripovima.
mislim da kod panicnih napada postoji nesto dublje,neki problem u nama koji moramo resiti pa ce i strahovi proci ili se bar smanjiti.Mozda to ne uvidjate sada ali treba se preispitati..kako je sve pocelo,kakva ste osoba,kakav vam je zivot bio pre toga.Ubedjena sam da kod svakog postoji nesto.Ja sam bila anksiozna i u detinjstvu,bila sam stidljiva,povucena,trpela razne nepravde.Mi panicari imamo slabije zivce,prosto se neke stvari gomilaju godinama i samo puknemo.Onda izgleda kao da je doslo odjednom pa nam nije jasno kako i zasto.Treba se stalno preispitivati,raditi na sebi,menjati se.Na kraju naucimo da zivimo sa svojim strahovima ali tako da ih kontrolisemo,da nas ne ometaju u funkcionisanju,da gospodarimo njima a ne oni nama.
Ja imam i danas jedan sistem kako se borim sa nekim novim tripom koji mi povremeno naidje.Zamislim najgori moguci scenario.I kazem sebi,pa dobro-i,sta? Ako stvarno umrem sada,necu vise nista osecati-dok ima zivota,nema smrti,kad smrt dodje-nema zivota,nema osecanja.Ako se jako razbolim-prezivecu,ja sam jaka i sve cu podneti,kao sto podnosim svoj strah i paniku;ako ne prezivim-opet nista.ali u ovom trenutku meni je dobro,ja se bojim ali nemam cega da se bojim,bojim se da CU se razboleti,da CU umreti.Ali sad sam ziva i ok sam,zato ako se sutra razbolim,bavicu se bolescu-sutra,danas cu ziveti.
Betsy
Novi član
Novi član
Postovi: 7
Pridružio se: Sub Dec 13, 2008 10:50 pm

Post od Betsy »

I,Neshar,put pod noge i kod zubara,ruzno je imati pokvarene zube,iako neces umreti od toga :D
Neshar
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 169
Pridružio se: Sub Sep 27, 2008 3:38 pm

Post od Neshar »

hahahhaaaaaa :lol: :lol: :lol: :lol:

da... da... to je tacno... e sad tu dolazi onaj veeeeliiiiki i meni nekako razuman strah od zubara... eeee.... sta sve ova moja glava treba da prebrodi za jednostavne operacije.... :roll: :roll: :roll:

ali korak po korak....

ovaj sistem za borbu ti i nije tako los... ponekad ga i ja primenjujem.... ono u fazonu pa i ako umrem, j*** ga, kad tad cu umreti... jes da je morbidno i depresivno, ali to mi je bas ono poslednji izlaz iz konstantnog vrtloga katastroficnih scenarija....

ma nasi mozgici su katastrofa....
majabgd
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 175
Pridružio se: Pet Nov 07, 2008 12:47 am

Post od majabgd »

Cao drugari!Kako ste ovih dana?
ontario,jel` sve dobro proslo sa malom?Kako si ti?jel` se sredila situacija sa muzem?
Betsy,ne mozes da zamislis kako mi pomaze tvoje iskustvo,ja se zaista borim,trudim se maksimalno da se kontrolisem i da ne razmisljam ali bas sam u nekom teskom zivotnom periodu i irijentisana sam na druge stvari i ljude a onda iz cista mira srce hoce da mi iskoci od preskakanja i lupanja i kako onda to da izignorisem,uplasim se?Nikom to ni ne govorim,sama sa tim se borim ali moram da priznam da mi pored svih problema i to otezava zivot.znam da je od nervne napetosti i da samo pojacava te prirodne predispozicije ali kako vise?Vezbam jogu,trudim se da filtriram ljude i situacije koje me nerviraju,radim,vidjam se sa ljudima ali mi se opet desava,jel` ce to proci samo od sebe ili postoji jos neki nacin?
Pozdrav za sve drugare!
Odgovori