Tamaroni, zao mi je sto te upoznajem na ovakvom forumu, al' sta da se radi.
Moje misljenje oko "NAPRASNOG UMIRANJA" ( i mene to plasi ) jeste, to vam je isto kao kad sednem u auto i vozim pola sata ili par sati , tu je velika sansa da me pocisti neki shleper ili neka luda mlada glava koja je puna adrenalina i slicno. Pa ipak nemam strah od voznje, prisutna je samo realna paznja i briga o desavanju u saobracaju, nema nelagodnosti.
Eh , dobro sam se setio, ne znam kako vi ostali, ali ja se u stresnim i opasnim situacijama ( mislim na realno opasne situacije ) vrlo dobro snalazim i ne hvata me panika. Znaci , potpuno normalne reakcije , cak i strah koji se javi nije "ovaj".
Ja to zovem " Dokon mozak, djavolje igraliste" , mene frka najvise hvata kad nemam sta da radim, makar mi je malo nelagodno nesto. Kao da od dosade ne znam sta cu , pa eto mogao sam malo da se "prostudiram".
Pazite ovako, sve ono o cemu razmisljate i duboko analizirate , se ucrtava u potsvest. A u odredjenom trenutku, tj situaciji primerenoj onom sto je teoretski pohranjeno u potsvest dolazi u svest I ETO VAM REAKCIJE.
To je isto kao kad ucite , non stop ponavljate recenicu , tekst, da bi ga zapamtili. Sta u stvari radite, ponavljanjem ga ubacujete u potsvest, u neki deo mozga zaduzen za memoriju. I sad sve zavisi koliko ste dobri djaci, ako ste dobro naucili gradivo, kad vas nastavnik nesto iznenada pita, vama AUTOMATSKI dolazi odgovor.
E , odatle TO " kako sam sad odjednom drugaciji?", pa lepo dobro ste naucili gradivo.
Strah se desio prvi put, zbog mnogo nagomilanih sitnica, da to ne analiziramo. Posto se u strahu brzo uci , jer su OCI VELIKE, svi MI smo dobro savladali veliko gradivo vrlo brzo, a da nismo ni svesni.
I cim vas NASTAVNIK pita iznenada ( citaj - probada me nesto u prsima ), sledi vas neverovatno brz odgovor, jer vi ste odlicni djaci, cak sta vise savrseni. Ahhhhh, INFARKT...ili bar u najmanju ruku SAMO STO NIJE.
Ovo se ja namudrovah ovde samo iz licnog iskustva, i jos uvek se borim sa slicnim razmisljanjima.
Napredovao sam poprilicno, moglo je i dosta bolje, ali uvek se nadje nesto sto me vrati nazad. Ali mislim i znam da to NESTO ima sve manje sanse da me vrati skroz nazad, moze na blic, moze na par dana, ali se ne dam. Nije lako, kao sto mi se cini dok citam tudja pozitivna iskustva, ali je posle dobar osecaj.
Jos jedno moje zapazanje, mnogo je bolje ubediti sebe kad vam je lose da ste u stvari trenutno poprilicno ANKSIOZNI. Zasto?
Zato sto ce te posle izvesnog vremena kad vam se slosi , pomisliti automatski bas to, a posto to ne moze da vas ubije, i ne primetite kako brzo ode od vas.
Jer sta ce vam to, samo vam smeta kad vam nije niste, osetili bi ste vec nesto gadnije, a ne taj neprijatni osecaj.
Razumevanje blize okoline za vas problem dobro dodje da bi vam pomogli. Ali nikako nemojte da im satima pricate o svojoj muci, i da to ponavljate u svakom razgovoru, samo potsecate sebe na gradivo koje niste utvrdili.
Vise ne vidim pocetak svoje poruke u ovom prozorcetu, sto znaci da sam stvarno preterao. Pozdravljam vas !
P.S. Tamaroni, posto vidim da si student, nadam se da imas decka. Ako nemas hvataj nesto sto pre i zivi zivot.

)