anksioznost posle virusa!!!

Deo Foruma rezervisan za sva Vaša pitanja iz sfere interne medicine, kardiologije, kardiohirurgije. Postavite pitanja našim stručnim saradnicima i pratite najnovija dešavanja kada su u pitanju prevencija, dijagnostika i lečenje oboljenja kardio-vaskularnog sistema.

Moderatori: vlada99, moderato

Odgovori
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

kataklinger napisao:Moram da podsetim majju na majju:
majja napisao: Ono što sami za sebe možemo uraditi je: zdrava ishrana, izbaciti alkohol i cigarete, masnu hranu, da šetamo što više i trudimo se da budemo pozitivni.
Poslusaj jedan put samu sebe, i sve ce ostati iza ledja.
Da budem pozitivna, to mogu samo na mahove, ali me brzo obuzme melanholija. Trudim se ja da se zezam, zbijam šale, nasmejem i sebe i druge do suza (kad imam štimung, elan, nazovimo to kako god), ali sve je to kratkog daha. Ne pijem uopšte, a cigare sam urnisala, no sad sam smanjila podosta zadnjih par dana. Apetit uopšte nemam i samo sedim ili ležim. Uopšte mi se ne ustaje. Ceo dan ili gledam filmove ili buljim u net. Grozno. Čak više ni ne plačem ONOLIKO, nekako sam....ugašena. :(

Sve što me i obraduje, to je jako kratkog daha, nekako sam skroz bespredmetna (eto, tako bih se opisala), kao da sam zaboravila i da govorim, upetljava mi jezik, ako hoću nešto rukama da uradim a da to nije kucanje po tastaturi ili držanje miša, kao da nisu moje ruke. Sva sam vrljava. A i nemam neki motiv da se pokrenem. Užasno se i znojim, onako nervozno, daleko od toga da mi je vrućina, ali ruke su mi stalno mokre, ispod pazuha teče, curi, sliva se..kao da je +50.
Moraću u skorije vreme da se iskontrolišem totalno, od krvi pa nadalje, plašim se da mi nije štitna podivljala.

A vrlo interesantna stvar: ko god me vidi, svako se iznenadi, jer mojom prezentacijom svog stanja, ljudi stiču utisak da sam totalno oronula, a kažu da nisam. :roll: Ne verujem baš da bi me svi tešili u prazno, ali ja se osećam kao da me centrifuga izbacila. Dan i noć sam potpuno zamenila, spavam od podneva do 8 uveče i onda vilenim do narednog podneva. Ako se pomučim da ne spavam preko dana, sve vidim neke tačkice, gube mi se delovi vidnog polja, kao da mi se pojavi neka zlatna prašina (tako ja to vidim). I onda, da ne bi krenula lavina panike, a i umor me obori, zažmurim iz sve snage i nastavim da spavam......do osam uveče.
Skroz se šugavo osećam.
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

Kod mene je danas potpuno drugačija priča. :roll:

Nemam pojma od čega zavisi, tek, bolje i tako nego stalno onako.... :D
zola29
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 446
Pridružio se: Čet Dec 20, 2007 4:21 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Canada

Post od zola29 »

"Da budem pozitivna , to mogu samo na mahove"...
Majjo da te podsetim samo; zrno po zrno i pogaca. To je sve prirodni proces da se telo i dusa napune pozitivne energije i da krenu na nove puteve koji te najvise privlace sa tvoje tacke gledista.

Cesto i sebe podsetim na to , a da nekad idemo dva nazad , jedan napred i to stoji. Mislim da je vazno da imamo kome reci kako se osecamo , a kad smo jaci vracamo kao slusalac a mozda i nesto predlozimo jedni drugima ako znamo.

Ja pocela sa skracenim satima posla , ne po mojoj zelji , nego zato sto posla jednostavno nema (nestao) niko nista ne kupuje , pa tako ne treba nasa usluga. Znaci ucenje maksimalno kako prihvatiti novu situaciju , koju ne vidim da moze promenuti , bar ne za sada.

Pozzzz svima .
Za drugarstvo i druzenje!!!
kataklinger
Stalni član
Stalni  član
Postovi: 50
Pridružio se: Čet Feb 22, 2007 12:44 am

Post od kataklinger »

[color=brown]majja[/color] napisao:- Jan 28, 2009 O bože, ja u pojedinim momentima kao da imam crne rupe u mozgu!!
- Jan 29, 2009 Što više vremena prolazi, meni je sve gore i lošije se osećam.
- Jan 30, 2009 Kod mene je danas potpuno drugačija priča. Nemam pojma od čega zavisi, tek, bolje i tako nego stalno onako....
majjo pa ti si se rastelovala kao kompjuter. Moras pod hitno nesto da poradis na sebi, jer ako nastavis ovim tempom, tesko da ce ti pomoci Bil Gejts.
Ovo necu da komentarisem,
[color=brown]majja/ Jan 30, 2009[/color] napisao:...cigare sam urnisala, no sad sam smanjila podosta zadnjih par dana. Apetit uopšte nemam i samo sedim ili ležim...Dan i noć sam potpuno zamenila, spavam od podneva do 8 uveče i onda vilenim do narednog podneva... Užasno se i znojim, onako nervozno...ruke su mi stalno mokre, ispod pazuha teče, curi, sliva se..kao da je +50... Da budem pozitivna, to mogu samo na mahove, ali me brzo obuzme melanholija. Trudim se ja da se zezam, ali sve je to kratkog daha... nekako sam....ugašena... nemam neki motiv da se pokrenem...
samo cu da podsetim:
http://www.doktor.rs/forum/viewtopic ... ht=#174005
http://www.doktor.rs/forum/viewtopic ... ht=#166258
http://www.doktor.rs/forum/viewtopic ... ht=#177961

Lepo si primetila, da je vreme za generalni pregled, ali gore pobrojano vise me podseca na poremecen bioloski ritam. Pogledaj oko sebe. Priroda je sve lepo uredila. Imas dan(za tulumarenje i vilenisanje), a imas i noc (izmedju ostalog za spavanje). Imas i godisnja doba, nedelje, mesece, godine ... I sta ti to ukazuje. Da priroda sledi jedan pravilan ritam. A ti si svoj rastelovala. Zasto?
Zar ces sebi dozvoliti da prokockas mladost:
[color=brown]majja/ Jan 30, 2009[/color] napisao:...nekako sam skroz bespredmetna... kao da sam zaboravila i da govorim, upetljava mi jezik, ako hoću nešto rukama da uradim, kao da nisu moje ruke... spavam od podneva do 8 uveče
tako sto ces se samoizolovati u cetiri zida, sedeti za kompjuterom i ziveti virtuelni zivot, dok tvoje drugarice, prijateljice zive punim plucima jedan drugi (stvarni) zivot.
majjo mladost je jedna, traje koliko traje, a onda kao sto vetar oduva list, prohuja. A kada mladost prodje, onda je kasno za zal za mladost.
[color=brown]majja/ Jan 30, 2009[/color] napisao:...ko god me vidi, svako se iznenadi, jer mojom prezentacijom svog stanja, ljudi stiču utisak da sam totalno oronula, a kažu da nisam. ... Ne verujem baš da bi me svi tešili u prazno...
majjo to ti dobronamerni ljudi salju signal, da izgovoris onu tvoju cuvenu recenicu:
[color=brown]majja/ Nov 23, 2008[/color] napisao:...Zar da sve...unišim svojom slabošcu!!??! NECU!!!!...
Dobronamerni ljudi imaju i imace neko vreme razumevanja za tebe, tvoje stanje, ali ako ti nezelis sebi da pomognes, dovesces sebe do situacije sto rece tvoja drugarica da …niko nema vremena da se bavi tvojim problemom i slabostima… A sta onda?
Zato trgni se, pokreni se, gledaj samo napred, uhvati se u kostac sa izazovima zivota, i bices opet ona stara majja puna zivota.

Ucinilo mi se da bi ovi clanci bili od pomoci:
http://www.kontra-punkt.info/modules.ph ... &sid=54911 - Spavalice i ranoranioci
http://www.vivamagazin.info/213/tekst_1.html - Pospani i mrzovoljni
http://www.medicina.hr/clanci/umor%20i% ... jeciti.htm - Umor i kako ga spreciti
http://kalkanagnes.tripod.com - Lekovito bilje
Ova dva clanka radjena su u PowerPoint
http://psihologija.ffzg.hr/uploads/jX/m ... ITMOVI.pps - Bioloski ritmovi - radjeno u PowerPoint
http://psihologija.ffzg.hr/uploads/aW/0 ... loenja.ppt - Poremecaji raspolozenja - radjeno u PowerPoint

Ukoliko se clanci ne otvaraju, verovatno nemas instaliran PowerPoint. Viewer mozes preuzeti, i ocas instalirati:
http://www.microsoft.com/downloads/deta ... laylang=en - PowerPoint Viewer 2003

Majjo ne :( samo :D :D :D
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

Poradila :D

Dobro jutro!!! :D

Zaspala sam sinoć u 23.00 Ne pamtim kada mi se to dogodilo poslednji put. Kataklinger, hvala za linkove, odoh sada da ih proučavam ovako nasabajle.

Shvatila sam u čemu je (izmedju ostalog) moj problem i zašto mi je nestalo u potpunosti samopouzdanja i samopoštovanja. Zato što apsolutno ništa ne radim. :roll:

Ja sam naučila da non stop zujim, da nešto završavam, a sada sam se pretvorila u čudovište koje doživi najveći uspeh kada sakupi na pokeru na fb xy čipova. Nevoza i napetost većim delom dana doživi kulminaciju baš na tom istom pokeru (kao za prave pare da igram, bože me sačuvaj).
I sad, dok čitam ovo što pišem........pa stvarno sam MENTOL. A možda je samo do ovog mog up&down stanja?!

Ja sam navikla da stalno nešto "stvaram", šta god to bilo, pa makar i sitnice, volim da uživam u svojim uspesima, a mnogo mi se neuspeha nagomilalo, a i upala sam u "ne dešava se ništa" sistem, i onda naravno manjka i uspeha, a samim tim i moje sreće. Mnogo sam poljuljana, i mnogo ja više nisam JA. Malo me je trgnulo jedno "dešavanje" :D
Pokušala sam da nadjem jednog čoveka na fb, otišao je sa svojom porodicom pre 15 godina u inostranstvo i izgubili smo svaki kontakt. Nisam ga pronašla, a onda pomislih da bih mogla ukucavanjem imena da pronadjem njegovog sina, mog prvenca u radnoj ulozi čuvanja dece. Od njega sam u stvari toliko i zavolela decu i provodjenje vreme sa njima. Preračunah ja da bi "moje dete" sada moglo da ima oko 20 godina..... Pronadjem ga po imenu i prezimenu, fotka mi liči, ali nisam sigurna....ipak je dosta vremena prošlo.
Pošaljem ja njemu poruku sa pitanjem da li mu se tata zove "tako i tako" i da li mu možda iz ranog detinjstva nešto znači moj nadimak. :lol:
Ubrzo mi je stigao odgovor: "Jaaaao jeeesteeeee, moj ćale je "taj i taj", a ja se tebe sećam, ti si me čuvala kad sam bio maaaliiiiii. Jaaaao ne mogu da veeruuujeeeem!!! Ja sada živim u BG, vratio sam se, na drugoj sam godini studija. Hajde da se vidimo. Jaaooo ja još uvek ne mogu da verujem!!" :D :D :D

Eto. Sitnica, a mnogo mi znači, jer je rezultat mog uspeha i mog rada. Davnog. Ali nebitno. Od nečega treba krenuti!! :D
Korisnikov avatar
minjab
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1329
Pridružio se: Čet Mar 16, 2006 12:33 am
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: BEOGRAD

Post od minjab »

pozdrav društvo....ja osim što propadoh od posla .....dooobro imam vremena i za još neke stvari

Majo ,pa ja ne znam za tu priču , ......i kad pada viđanje ,kako je to lepo bre , toliko godina unazad da vratiš sad ....super!
Ja nisam radila danas ...pluća me rasturaju ,kašljem kao magarac i pijem neki antibiotik Galadroks .....pa nisam od maja bila na antibiotiku ,moje vreme je febuar ,mart .....evo ga stiže :lol:
Zola ,znači oseća se kriza ,???? Polako i bez panike ,kako svi tako i mi / ti....
Ostali veeeeliki pozdrav od mene javljam vam se !
Korisnikov avatar
simbelmin
Novi član
Novi član
Postovi: 36
Pridružio se: Uto Avg 12, 2008 2:31 am

Post od simbelmin »

pozdrav...
nisam dobro..nikako..muz mi se odselio iz BG u KG da radi i ja sam ostala sama sa malim detetom i mojom glavom punom ludila das e borim...nisam dobro...jako se plasim i ne mogu da verujem kako mi je tesko da zivim sama...ne znam odakle ovoliki strah u meni... :(
.."too wired to live, to rare to die.."
danka
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1003
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am

Post od danka »

@simbelmin, pa kako to on otisao? Jel` je to vas dogovor ili sta?

Kada se samo setim svoje mladosti sa tom viskom straha i malim detetom i jednim totalnim nerazumevanjem okoline - e, to nerazumevanje je ono sto otezava i inace tesku situaciju.

Prosto moras sebi reci "U se i u svoje kljuse", moras pronaci jedan nacin zivota koji ce TEBI odgovarati, moras imati jedan zdrav egoizam (ja sam duugo vise mislila na druge nego na sebe)... moras se potruditi da ostanes takva da samoj sebi valjas, jer i dete ode svojim putem a to se desi brzo, veruj da je tako.... i onda to isto dete postane tvoj najveci kriticar... i zato ti lepo na prvo mesto stavi samu sebe!

Organizuj zivot tako da nadjes neku pomoc - ako nemas blisku rodbinu, ti nadji neku zenu da ti pomaze bar 1X nedeljno, tako da ne dovedes sebe u situaciju da naprosto ne mozes da stignes.

Ti si sada u naponu snage - sada su strahovi najjaci, oni sa godinama popustaju... kazu da kada se srce umiri, tada je i strah manji (a to je i moje iskustvo).... niko ne moze da shvati kako strah moze biti razarajuci... ja to dobro shvatam jer je bilo perioda da naprosto nisam smela da mrdnem iz kuce a i u kuci mi nije bilo dobro.... a danas putujem gde hocu, ALI znam da taj strah moze opet da se javi, no ne marim....

Jako je tesko ziveti sam - to je tesko onim robusnim osobama, a kamoli zenama koje vec imaju visak straha zbog svoje preosetljive i tanane prirode.

Nisam ti rekla nista posebno, ali bar znas da te dobro razumem, a i to je nesto...

Veliki pozdrav i tebi i svoma ostalima saljem
Korisnikov avatar
simbelmin
Novi član
Novi član
Postovi: 36
Pridružio se: Uto Avg 12, 2008 2:31 am

Post od simbelmin »

Znam da moram da se borim i to sama sa sobom i svojim demonima, a kako je to samo tesko...nekad mi se cini da sam na korak da dobijem ctav rat a sad trenutno mislim da ni jednu bitku vise necu dobiti. Najteze mi je uvece kad dete zaspi i ja legnem pored njega slusam ga kako dise i misli samo se roje...ne znam da li da vam priznam da sam naterala mamu da me zove svako jutro cim ustane pa ako se ne javim da znada je frka i da dolaze hitno po dete (to u slucaju ako ja riknem u toku noci) :( :(
tuzni su moji dani koji prolaze u takvim stvarima :cry: :cry:
Moram si pomoci nekako

evo i nesto lepo toliko sam uplasena da mi se nest ne desi dok sam sama sa detetom da sam i prestala da pusim pre vise od dve nedelje...eto neka korist i od moje anksioznosti :(
.."too wired to live, to rare to die.."
majja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3256
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 10:57 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Post od majja »

simbelmin napisao:...ne znam da li da vam priznam da sam naterala mamu da me zove svako jutro cim ustane pa ako se ne javim da znada je frka i da dolaze hitno po dete (to u slucaju ako ja riknem u toku noci) :( :(
Ne znam da li sam ja nenormanlna, ali ovo je meni sasvim normalno. :lol:

Neće ti se ništa desiti, ali bitno je da ti znaš da će neko da reaguje. Samo što to ponekada zna da bude i naporno :lol: :lol: :lol:

To isto pravilo važi i kod mene, čak par drugarica ima i ključeve od mog stana za ne daj bože :lol: , ali kad odem u wc npr pa krenu telefoni da zvrče, onda odlepim od besa haha, ili ako ih ne čujem ako npr spavam, pa se sjate a ja sasvim ok, pa me još i razbude....eee to su muke!! hehe

Ali nema veze, meni je bitno da sam sa te strane mirna i vremenom sam prestala o tome i da mislim. Biće onako kako biti mora i tu pomoći nema. Kod tebe je malo drugačije, jer imaš i strah zbog deteta, ali pokušaj da se opustiš i da ubediš sebe u ovo što sam ti napisala, pa lagano....korak po korak i ti tripovi će nestati (bar je kod mene tako bilo, a to želim i tebi). :wink:

Mada, kad razmišljam o svemu, ja imam utisak da sam postala flegma za sve. Nemam više onakav strah od "šta ako". Pre sam se dosta i plašila da mamu ne bih traumirala ako mi se nešto desi, a sada.......kako mi bude-biće mi. Ne mogu da razgraničim da li je to depresija, odrastanje, prihvatanje činjenica.....tek, tako je. :roll:
Korisnikov avatar
simbelmin
Novi član
Novi član
Postovi: 36
Pridružio se: Uto Avg 12, 2008 2:31 am

Post od simbelmin »

Ma ne mogu da verujem da jos neko ima takve tripove u glavi ko ja :D
a mislila sam da ne smam ni da vam priznam...
pokusavam, borim se, al' mi ne uspeva. Trenutno su mi na stanu brat i njegova devojka koji me "paze" ali to ne resava moje problema ni u naznaci, a kamoli trajno...kako se to resava? Lekovima, psihoterapijom... vise ne znam. Ustvari dok sam pila AD sve je bilo ok i sad cekam da se ponovo vidim sa svojim psihijatrom da vidim da li da se vratim ponovo jer proteklih par meseci mi je bilo uzasno, pakleno...i kulminiralo cini mi se....evo i sad dok ovo pisem osecam neku izmaglicu u glavi (sve mi je zamuceno i usporeno) i strah koji raste u meni, stvarno mi nije jasno kako preko dana ide to ok ali uvece nikako...
.."too wired to live, to rare to die.."
zola29
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 446
Pridružio se: Čet Dec 20, 2007 4:21 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Canada

Post od zola29 »

Simbelmin, ma nikad nisi sama ma sta da osecas. Neutesno ali istinito. Jedino sto se nikad ne smemo predati pa ma bilo kroz cega momentalno prolazimo. Sigurno da kad je potreba za to da se treba prvo obratiti dr. bilo za cega nam treba pomoc , a forum kako sto je ovaj daje nam snagu i emocionalnu podrsku da nikad nismo sami .

Majja je to veoma dobro razradila i ja se slazem upotpunosti, kako je majja rekla "prihvatanje cinjenica". Jedino sto treba sebe ubediti da ih prihvatimo , ma kako to izgledalo nemoguce. Verovatno je to i prvi stepen izlazenja iz situacije koja nas zahvati bez nase zelje .

Ja sebi stalno ponavljam kad mi je potrebno -prihvati tako kako jeste - ma kako bilo tesko, a gledaj otvorenih ociju sta mozes uciniti da ti bude makar malo lakse/podnosljivije.

Takodje vidim d aje Danka dosta toga razradila i da ima veoma dobro znanje i pristup da pomogne nama emocionalnim puno sa njenim savetima.

Minjab, nadam se da si ti ozdravila , ja se i dalje borim sa ubedjivanjem same sebe da prihvatim poslovnu situaciju onakvu kakva jeste ,nego problem je sto slabo uspevam sa time .

Pozzz za sve !
Za drugarstvo i druzenje!!!
Korisnikov avatar
simbelmin
Novi član
Novi član
Postovi: 36
Pridružio se: Uto Avg 12, 2008 2:31 am

Post od simbelmin »

pozdrav svima,

hvala vam na podrsci svima mnoogo znaci cuti da nisi sam u svojim problemima i da je to sto ti se desava nazalost i te kako rasireo i prisutno medju ljudima...:(
evo danas mi je preko dana bilo malo bolje :) izasala sam do doktora (ponekad i se cini da su to jedini izlasci koje imam) posto sam navukla pocetak bohitisa (mislim stvarno, ljudi ko jos prestane da pusi i dobije bronhitis po prvi put u zivotu) :o, a napolju sunce i preivan dan stvarno je sa suncaim danom sve lepse, ali evo opet pada mrak i meni je opet lose i tako...

kako to svi kazete da ce proci da i se vi borite sa tim stanjem ili sta vec kako ide ta bitka, mislim ja se bori vec bezmalo dve godine na sve nacine ali mi nekako se i dallje cini da mi izmice tlo pod nogama....

najgore od svega je sto se secam kako mi je zivot izgledao pre svega ovoga, kako sam ja izgledala pre svega ovoga, koliko sam bila energicna , sve sam mogla, a sad samo idem po lekarima i mislim kako cu umreti... :cry:
Vise ne zivim normalno, niko u mojoj okolini ne zivi vise normalno zbog mene...I ne cudi me sto mi je muz tako oberucke prihvatio posao u drugom gradu... :cry:
.."too wired to live, to rare to die.."
zola29
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 446
Pridružio se: Čet Dec 20, 2007 4:21 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Canada

Post od zola29 »

Simbelmin , vazno je da si ti prestala da pusis i to je veeeliki plus (sama sam pusac i nisam uspela da prekinem sa tom losom navikom) a bronhitis ce da prodje jer si vec dobila odgovarajuci lek za to.

Sad obecaj sebi da ces da se boris sa tim strahom , pa makoliko to trebalo dugo i da ces se sigurno izboriti ma koliko trebalo vremenski za to. Znas da nisi sama u tome i trazi svaku podrsku koju mozes dobit, a znas da ti pomaze.

Ja dok nisam nasla ovaj forum, mnoge stvari nisam razumela iako sam kao mislila da ih razumem. Bicu uvek zahvalna Dr Ivici , jer je uspeo da mi na strucan nacin i meni dostupan razumevanja da objasni jako vazne stvari koje su mi puno pomogle i naravno svim na ovom formu i njihovoj emocionalnoj podrski bas kad je najvise trebala.
Za drugarstvo i druzenje!!!
Korisnikov avatar
simbelmin
Novi član
Novi član
Postovi: 36
Pridružio se: Uto Avg 12, 2008 2:31 am

Post od simbelmin »

bila sam danas kod svog psihijatra koji je ostao zgranut mojim stanjem i nije mogla da veruje ..bila je u fazonu pa sta mi radismo proteklih godinu i po? Ali nije me vratila na lekove trj na AD nego na neke za smirenje da ih kokam uvece dok se malo ne stabilizuje situacija...dok mi ne prodje pregled kod kardiologa i detetova kontrola sledeceg utorka...

kakvi teski dni su naisli..teski.... :cry:
.."too wired to live, to rare to die.."
Odgovori