



Videla sam mamu danas, i iskreno - ona je SJAJNO!!!!!





(naravno u okvirima mogućnosti i okvirima cele situacije)
Čim me je videla, prvo što je pitala nakon što me je ljubnula: "Da li si mi donela čvarke, gladna sam??!!"


Ja joj kažem: Stani mama, polako..ne znam da li smeš i vodu da piješ a kamoli da jedeš i to čvarke!!

A ona: Dobro, daj mi malo kafe onda!!!
Ja ponovim isto, a ona: E a kad mi ništa ne daš, daj mi jednu cigaretu, hoću da pušim!!!

Rekoh joj: Ma ne smem da palim ovde, u bolnici smo.
Ona: Ma stani na prozor, zapali i daj mi.
Ja: Izbaciće me napolje ako me vide sa cigaretom.
A ona će, mrtva hladna: Neka!!!




Ubedismo se nekako za nepušenje......

Pričam joj ja kako sam se juče najela prasetine, a ona kaže: A meni prase??!!

Onda me je pitala (u totalno svom fazonu): Jel su mi izvadili ono gov*o iz glave??? Nadam se da je bilo dosta štemovanja po mom mozgu!!!!!!
Pitala me je da li znam šta je, kakvo je (benigno ili maligno), koliko je....itd Poštedela sam je detalja naravno, rekla sam da ne znam.
Lepo pije vodu na slamku, više ne duva i ne pravi mehuriće nego lepo vuče. Nekad nema snage da izvuče do kraja, ali bar to radi u pravom smeru.

Leva ruka, pretpostavljam i noga, ali nju nisam gledala, i dalje ne funkcioniše uopšte, ali ovako je sasvim "svoja" i prisutna, pitala me je i za Utisak nedelje i za Poligraf i za tendere i Miškovića







Lepo sam je nahranila, imala je griz za doručak i sve je pojela što me jako raduje. Sad joj nosim supicu i sve ono iz supe (neću ni prase ni čvarke

Sve vas ljubim i hvala na lepim rečima i na podršci!!!!!
