Devojke, hvala na odgovorima i na podršci... Svega sam toga i bila svesna, ali valjda je ljudski da se čovek nada, da će baš kod njega biti drugačije... ali kad - tad ti realnost zalepi šamar.... onda boli još jednom... možda i jače nego prvi put kad ti saopšte dijagnozu.
Sa donacijom polako počinjem da se mirim kao opcijom, mislim da ću se u skorije vreme baviti ozbiljnije time, veliki sam laik za ta pitanja. Brigu su mi stvarali ti hormoni, nisam znala nikoga ko je baš dugo pod terapijom, Anibla ohrabrila si me, to me je baš brinulo. Naravno, sve je individualno od organizma do organizma, ali lakše je kad čuješ dobru prognozu

Luna, nisam ispratila tvoju priču da sad, neopisivo mi je drago kad pročitam happy end u ovim našim pričama. Ljubi bebu najviše, a ja se iskreno nadam da ćemo i mi ostale to činiti čim pre
Ja naravno imam mnogo dilema po pitanju donacije, ali i kroz to moram da prođem, biću slobodna pa ću postavljati moje brige u vezi sa njom.
Pozdrav svima i pišite!