Imam 33 godine, trenutno sam nezaposlena, '93., '94. i '95. sam imala namerne prekide trudnoce (sto, ni nakon godina psihoterapije nisam prebolela, ali tada se to cinilo kao jedini izlaz, sad se ne vredi kajati). Sa istim partnerom sam u vezi/braku 13 godina. Nikakvih drugih zdravstvenih problema nisam imala, nikakvih operacija ni procedura, od lekova nista ne uzimam, zdrava sam, zdravo se hranim, aktivna sam.
Nakon tih zlocina koje sam pocinila prema svom telu, bila sam nekako sigurna da nikada vise necu uspeti da ostanem u drugom stanju (da, zapravo, ne zasluzujem). Zbog "trauma" koje sam dozivela u vezi sa svojim reproduktivnim funkcionisanjem, izbegavala sam da idem na ginekoloske preglede, nekako sam se "redovno" javljala na 2-3 godine, uradili bi mi PAPA i vaginalni bris, pre 7 godina sam jednom bila na UZV, sve je bilo u granicama normale i tako sve do sada. Trudila sam se da o tome i ne razmisljam.
Ne znam da li da kazem na srecu ili na zalost ili sta... sad sam ipak, i pored svog kasapljenja, ostala u drugom stanju. Jer, vec na prvom pregledu se pokazalo sledece:
(Poslednja menstruacija 24.01.2006., pregled obavljen 03.03.2006.)
UZV: U kavumu uterusa pravilan gestacijski mesak.
Embrionalni eho se ne vidi.
Cerviks kompetentan.
Na zadnjem zidu miomatozni cvor supserozno promera 43mm, drugi uz njega promera 23mm, a treci straga istmicno nejasno ogranicen od okolnog tkiva promera 29mm.
Napomena: Uzet PAPA
VS
Oko SMU -a eritem. U vagini zuckast sekret.
Dg: Grav hbd V
Myomata uteri
Th:Dabroston 2x1 uz Progesteron depo a 250mg svaki treci dan No V
Comm: Kontrola za 10 dana radi provere vitalnosti trudnoce.
Na pregled sam otisla, iako sam mislila da bih mogla da sacekam bar jos 7 dana, zato sto mi je juce krenuo nekakav svetlo braonkasti iscedak (nema tragova na vesu, samo na toalet papiru), pa sam se zabrinula. UZV je uradjen i vaginalnom sondom i "redovno". Dobila sam i sliku svog "gestacijskog meska".
Svesna sam da sam sama odgovorna za situaciju u kojoj sam sada, da bi sve bilo drugacije da sam se redovno kontrolisala, ali sada je kasno za razmisljanje o tome "sta bi bilo da sam...". Nadam se da ce neko biti u stanju da, citajuci ovo, nesto nauci na mojim greskama, pa da bar bude neke koristi od svega. Jos me za 10 dana ceka i saznanje o tome sta je taj "eritem oko SMU", ali o tom-po tom.
Molim Vas da mi, ako mozete, kazete kolika je sansa da sacuvam ovu trudnocu, kako da se ponasam i cemu mogu da se nadam/na sta da se pripremim. Da li je ipak bolje prekinuti trudnocu i otici na operaciju? Moze li nekako da se utice na zaustavljanje rasta svih tih mioma?
Veliki pozdrav i cestitam obgyn godisnjicu savetodavnog i edukativnog (volonterskog) rada na ovom forumu!
Puno pozdrava!
|