red_sonja je napisao:
Razvila sam uzasan oblik nervoze zeluca, da bukvalno nisam mogla da mrdnem od kuce jer odmah pocinjem da razmisljam sta ce biti ako me zaboli stomak, napolju ni slucajno nisam jela, a na duze puteve npr.autobusom ili vozom, iako sam ranije obozavala da putujem, nisam smela ni da pomislim.. Vrhunac svega je bio kada sam posle par meseci nedolaska na fakultet dosla na predavanje na kome je bilo 200-300 ljudi u prostoriji i kada sam pocela na sred predavanja da se gusim i dobila lupanje srca, sto se jos pogorsalo kada sam primetila da su oba izlaza iz amfiteatra zakrcena ljudima i da ne mogu da izadjem...mislim da je to bilo najduzih 45 min u mom zivotu koje sam prezivela iskljucivo autosugestijom... e sada, posto je ovo Srbija i razgovori sa psihijatrom su krajnje nepozeljni zakljucila sam da moram da se borim sama...Tek sada posle tri godine mogu reci da mi se zivot iskljucivo zahvaljujuci meni samoj stabilizuje... Veliku pomoc mi je pre svega pruzila zdrava ishrana i fizicka aktivnost (naravno ovo je mozda irelevantno za vece probleme), ranije sam se davila slatkisima, coca colom i kafom sto mi je zajedno u kombinaciji vise puta izazivalo gusenje i lupanje srca i u rodjenoj kuci, strasno mi pomaze da idem na fakultet, mada sam morala u pocetku da prezivim par blazih napada, trudim se svaki da izadjem na duze relacije da se ne odviknem, trudim se i da sam stalno zaposlena necim jer u suprotnom moje misli postaju nesredjene i ne bas vesele... Jos uvek mi se desavaju i krize, vracanja tezine, periodi u kojima zapostavim ucenje i sl. ali trudim se da sebi ne prebacujem (iako sam uzasno samokriticna) i nastavljam dalje...
razvila si colon irritabile (nervozna crijeva, a ne zeludac. uh, jako to dobro poznam. ovo sto si pisala za predavanje i kako nisi mogla da izadjes i taj dugi napad - voljela bih da ni to ne prepoznam, ali na zalost prepoznam.
najdraze mi je od svega sto kazes da ti je sport i zdrava ishrana pomogla.
sve si tako divno opisala i napisala. hvala ti.