KOCKANJE - ZABAVA ILI OVISNOST?
Termin «ovisnost» donedavno se upotrebljavao za hemikalije kao što su alkohol, droge ili nikotin. Istraživanja su pokazala da i kockanje može prerasti u ovisnost u kojem slučaju je osoba ovisna o aktivnosti koja proizvodi iste učinke kao i droga.
Ovisnik, uprkos spoznaji o tome da mu kockanje donosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću i uverava sam sebe da će velikim dobitkom i pokrivanjem dugova prekinuti s kockanjem.
Dok većina ljudi kocka da se opusti i zabavi, za neke se ljude kockanje s može promeniti i razviti u problem. U širem smislu, ovisničko ili patološko kockanje uzrokuje razaranje svih aspekata života: psiholoških, fizičkih, socijalnih i poslovnih; uništava porodicne veze, vodi do gubitka prijatelja, zaposlenja, uništava integritet osobe.
Ovisničko se kockanje ponekad spominje i kao «skrivena bolest», jer ne postoje vidljivi fizički simptomi (za razliku od, na primjer alkohola koji se oseti u dahu osobe koja ga je konzumirala).
Većina ljudi nema predstavu o tome da kockanje vodi u ovisnost, a ovisnost u kriminal, razvod braka, samoubistvo i druge ovisnosti.
Posledice koje nastaju svrstavaju kockanje među javnozdravstvene probleme. Zdrava porodica važna je za razvoj i podršku pojedinca u razvijanju samopoštovanja, razvijanju značajnih interpersonalnih veza, međusobnog poštovanja. Porodica je centralna determinanta zdravlja, ona najjače utiče na život pojednica koji određuje njegov zdravstveni status i njegovu šansu za preživljavanje.
Kada član porodice ima problema s kockanjem ili je patološki kockar on može nepovoljno uticati na svoje srodnike. Istraživanja su opisala različite negativne socijalne i zdravstvene posledice za članove obitelji odrasle osobe koja je patološki kockar. Porodicni problemi uzrokovani patološkim kockanjem nekog člana porodice su disfunkcionalni odnosi, gubitak prihoda, zapostavljanje (dece, supruga, obaveza), nasilje.
Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kockanje se tretira kao:
1. kockanje i klađenje koje proizlazi iz načina života;
2. patološka sklonost kockanju koja je definisana kao poremećaj nagona i navika koje se kompulzivno i opsesivno ponavljaju okupirajući celo njegovo biće na štetu socijalnih, radnih, materijalnih, porodicnih, zdravstvenih i etičkih vrednosti.
Da bismo neko kockanje mogli definirati kao patološko ono se mora pokazivati u najmanje pet od ovih deset simptoma:
1. zaokupljenost kockanjem (učestalo prepričavanje kockarskih događaja, planiranje budućih kockarskih pothvata ili smišljanje načina da se dođe do novca za kockanje);
2. potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja;
3. učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim;
4. nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja;
5. kockanje kao način bega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osećaja krivnje, bespomoćnosti);
6. nakon gubitka novca na kockanju kockar se često vraća sledećeg dana kako bi ga nadoknadio;
7. laži prijateljima i članovima porodice kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje;
8. nezakonita dela kao što su krađe, krivotvorenja, prevare, pronevere kao bi se financiralo svoje kockanje;
9. ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja;
10. oslanjanje na druge za nabavljanje novca kojim bi se olakšala očajna financijska situacija prouzrokovana kockanjem.
Premda o patološkim kockarima nema preciznih podataka, u razvijenim zapadnim zemljama njihov je postotak između jedan i tri posto populacije. Tri četvrtine kockara su muškarci.
Problematični (patološki) kockar ne može odoleti kockanju bez obzira na to gubi li ili dobija. Ako gubi, kocka da bi vratio izgubljeno, a, ako dobiva, kocka dalje uveren da ima sreće. Na kockanje troši sve više vremena i novca, gubi zanimanje za druge aktivnosti, počinje lagati o svome kockanju, zanemaruje obaveze na poslu i u porodicii. Još uvek smatra da može kontrolirati nagon za kockanjem, pokušavajući da smanji ili prestane s kockanjem, a zbog stresa, dolazi do sukoba sa članovima porodice i bližnjima jer oseća nemir i razdražljivost te se ponovno vraća kockanju. Počinje posuđivati novac za kockanje i zaduživati se. Kako bi pokrio dugove ulazi u kriminalne aktivnosti, razne prevare, pronevere, krađe, pljačke. Počinje osećati sram, kajanje, ima grižu savesti zbog onoga što čini supruzi i deci. Zbog otuđenja od porodice i prijatelja, situacija se čini bezizlaznom, sledi razvod, odavanje drugim porocima kao što su alkohol ili droga, što kockara dovodi do emocionalnog sloma.
Kockar ne vidi izlaz iz svoje situacije, a podaci govore da čak 20% patoloških kockara pokuša samoubistvo. Kockari dolaze iz svih društvenih slojeva.
U većini zapadnih zemalja (SAD, Kanada, Velika Britanija, Norveška, Švedska, Nizizemska, Švicarska, Italija) zbog alarmantnog broja ovisnika počele su se osnivati udruge koje rade po principu smanjenja štete – pomoć ljudima da obuzdaju nagon i da prestanu dok nije prekasno. U nekim zemljama zakonom je regulisano da takve udruge financiraju upravo oni koji priređuju takve aktivnosti. Pomoć se pruža preko telefona za pomoć ili individualnom i grupnom terapijom.
Treba vam psihoterapeut sa iskustvom u lechenju osoba sa ovisnostima, posto se ova ovisnost smatra istom kao ovisnot o drogi, alkoholu...
Obratite se Kurshumlijskom domu zdravlja, verujem da ce vas uputiti u najblizu ustanovu koja ce znati pruziti pomoc ovakvom ovisniku.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|