Na forumu sam od juce jer meni vrlo bliska osoba ima neke simptome koji su slicni onima kad je u pitanju kancer grlica materice, jako sam uplasena. Pocela sam da citam ovu temu ne bih li se psihicki pripremila za ne daj Boze, tj. kako bih psihicki bila spremna na sve, pa sam zelela da procitam kroz sta prolaze ljudi kad je u pitanju terapija ( zracenje i hemo ). Ne mogu da opisem svoju odusevljenost postovima Tajne.Adrese, kakva je sjajna osoba bila u pitanju, duhovita, pametna, pozitivna...zavoleh je kao da mi je rod vec posle treceg posta, narocito nakon opisane situacije sa Eric fucking Cleptonom. Isto vazi i za Ganadru. Ne mogu da opisem ni svoj sok kada sam procitala kako se sve zavrsilo kada su njih dve u pitanju, neka je mir i pokoj njihovim dusicama. Posebno sam zbunjena razvojem situacije kod Tajne jer je bila napisala se pojavio recidiv, medjutim da se posle zahteva za revizijom tkiva pokazalo da je citopatolog pogresio i da se uopste nije radilo o recidivu, vec da ju je napala neka "autoimuna" bolest. Stavila sam to pod navodnike zato sto sumnjam da se zapravo radi o posledicama zracenja i hemoterapije, i ovo mi je nametnulo debeli znak pitanja, za slucaj da se kod moje tetke ispostavi da je dijagnoza losa, da li da uopste prihvati takvu vrstu lecenja. Pogotovo sto ona ima 62 godine, ne znam da li bi se sa tim izborila podjednako dobro kao mladje osobe.
Izvinjavam se, molim osobe koje su vec na hemoterapiji da se ne uznemiravaju zbog ovakvog mog napisa, tj. zbog toga sto sam ga uopste napisala. Nije svaciji organizam podjednako jak, ili bolje da kazem podjednako oslabljen - kod nekog je vise, kod nekog je manje. Mozda je bas vas organizam dovoljno jak. Samo mi je palo na pamet da bi oni ljudi koji se pripremaju za hemoterapiju i zracenje, trebali mozda pre toga da osnaze svoj organizam odgovarajucom ishranom kako bi on kasnije mogao da se izbori sa ovom, ipak agresivnom terapijom, koja fakat dodatno oslabljuje organizam. A sa tim svakako treba nastaviti i nakon terapije, kako bi se organizam sto uspesnije izborio sa posledicima terapije i sto brze regenerisao. Posebno sto, koliko vidim treba biti i psihicki izuzetno jak, s obzirom da se pored bolesti i bolnog lecenja ljudi suocavaju i sa gruboscu, osionoscu i potpunim nedostatkom empatije od strane medicinskog osoblja, u vecini slucajeva.
Ukoliko ima prijatelja i clanova familije pomenute dve drage devojke koje su nas napustile, izjavljujem im svoje saucesce. Svima ostalima zelim da se sto uspesnije izbore sa svim ovim.
|