Evo mene konacno.Zelim da pomognem svim ljudima koji imaju ovo cudo,ko nema i ne prestavlja sta od zivota moze da napravi,verovali ili ne,ja sam dobio rosaceu u 18 godina,muskarac sam,imam neverovatno cisto lice,ceo zivot sam trenirao,bavio se sportom...Na polugodju cetvrte godine srednje skole pocinje pakao,lice pocinje stalno da mi jako crveni,da imam jake upale,lice mi se naduje kao da sam ga izgoreo.Zamislite kako je nekome u tim godina,svi mi u pocetku govore da kao to nije nista,ja sam to umislio,kao nije moguce da pece koza obraza,pa nije moguce onima koji nikada nisu ni culi za tako nesto.Krece moja haranga od zivota,lice gori,koza suva,zateze stalno.Lice dobije zarko crvenu boju u roku od pet minuta,brijanje,sunce,toplota,neprijatnost-sve ovo izaziva jos dodatno,svi se pitaju sta mi je sa kozom,prestajem da treniram,povlacim se u sebe,gubim devojku koju sam voleo od malih nogu.Sve sam zivo pokusao,isao kod milion dermatologa,milion razlicitih prica i dijagnoza,sta god namazem na lice-lice se neverovatno pogorsa,kozne pore se zapuse i tada je bas bolno.Potrosili smo para i para na lecenje,mnogi prevaranti obicni od doktora su to zloupotrebljavali...Menjao sam ishranu,kupovao vodu,radio sve zive analize krvi,cistio zeludac,ma bukvalno sve,milion krema mi je prepisano,lekova i sve gore i gore.Brijanje i toplota je nesto najteze,toliko je to bolno da je to neverovatno.Prodje tako skoro dve ipo godine,pakao od zivota,jednoga dana odlucim da sve to batalim,bacim kreme,krenem na sunce(umereno),brijam se svaki dan bez pene,treniram,trcim,mozda je smesno ali ovo je prvo sto je urodilo plodom.Ova bolest je u velikoj meri psiholoska,naravno jeste mnogo tesko,pogotovo u ovim godinama,ali braco moja morate nekako da prestanete da razmisljate o ovom cudu,manje se opterecujte,jeste tesko,ali jedino to pomaze.Ova rosacea je kao zivo blato,sto se vise vodas po doktorima sve je gore,barem kod mene.Ne gledajte slike na internetu,ne padajte na neke doktore prevarante.Sada, posle 3 godine od pocetka ovog cuda,moje lice je ponekad crvenkasto,uglavnom ne,gotovo mi se nikada ne desava kao nekada da mi lice izgleda kao da je progorelo,treniram,brijam se na suvo i odmah lezem,lice se blago zacrveni nekada,ali se brzo povuce.Nikada ne ulazim u tople prostorije,trudim se da ne menjam temperature(iz toplog u hladno i suprotno),ostalo sve normalno.Znaci saborci moji,manje se brinite,ne sekirajte se,veliki deo je psiha,pravilno disite i pokusajte da se manje nervirate,ja sam sve kreme batalio,cak i onu za sunce(da dobijem malo boju),po suncu nosite naocare za sunce,pored ociju one stite i jagodice obraza koje su najosetljivije,i samo se opustite.Ovo pisem u nadi da cu nekome pomoci,pogotovo nekome ko je mojih godina,da ne dozivi ovo sto sam ja doziveo,da se opusti,jedan je zivot.To zapravo i nije bolest,to je kao neko stanje koze,pokusajte tako da shvatite,kao sto recimo neko ima bubulhice,i najvaznije je da ne slusate raznorazne doktore (pogotovo)privatne,ne mogu vam oni prepisati nesto sto ce vam pomoci a da vi ne prestanete da razmisljate o tome,vecina njih vam samo izvlaci novac.Krenite sa nekom rekreacijom,nadjite partnera,opustite se.Cao prijatelji moji -
MALISAN