Pozdrav svima sa bilo kojom kandidom, bilo gde "stacioniranom" u prevelikom broju!
Jako je dobro da postoje forumi, ne mislim samo na ovu temu, nego uopste, jer je to jedan fantastican nanci da ljudi podele svoje nevolje i da shvate kako nisu jedini sa odredjenim problemom. Naprosto covek oseca da nije sam. No, i pored toga, moj doprinos u lecenju kandide, pa i drugih bolesti, je u tome sto mislim da preterano pregledavanje foruma nije bas sasvim dobro. Nailazila sam i ovde i uopste na bespogovorne izjave kako nesto apsolutno mora, nesto nesme ni pod tackom razno, onda neko napise da to i to moze...
Dalje, ljudi pisu kako su koristili neke lekove iz instranstva koje je doneo neki kum, surak ili zaovine svastike sestra, da on 100% pomaze, ali bez ikakve konsultacije sa bilo kojim lekarom. U svojoj muci tesko razumemo da su nasi organizmi toliko individualni, da svako ima drugaciju konstituciju i predispoziciju i trenutno stanje, da su samim tim uzroci pojave kandide razliciti, da terapija ne moze biti ista, mozda u nekoj meri samo slicna. Mislim da lekari, nije da ne shvataju ozbiljno kandidijaze, nego zapadna medicina nema integrativni pristup bolestima. Piju se lekovi koji koriste za jedno, ali drugo ostecuje, pa to sto je osteceno ponovo pravi disbalans u imunitetu i uopste u celom organizmu i tako sve u krug. Mislim da su integrativne medicine daleko uspesnije u preventivi, u funkcionalnimn poremecajima, pa i u izlecenju nekih zacaranih krugova. Zapadna medicina ima svoje mesto u lecenju ljudi, ali obzirom da sam korisnik raznih, pisem o licnom iskustvu. Pri to, sve lekare koje sam upoznala, a da se bave integrativnim medicinama imaju zavrsene fakultete zapadne medicine i specijalizacije (najvise sam upoznala anesteziologa, ali koji se bave integrativnim nacinima lecenja).
Lecenje kandide, pa i svake druge bolesti zahteva sire razmisljanje od toga - koji lek deluje, da popijem, pa da se izlecim. Takav nacin razmisljanja - popijem i gotovo, ne moze dovesti do lecenja, cesto ne moze. Gotovo svi ljudi koje poznajem ( ne sa foruma, nego licno, pa mi to dodje kao neki uzorak) uopste se ne pridrzavaju onoga sto lekari prepisuju. Piju krace ili duze lekove nego sto je prepisano, piju nesto na svoju ruku, a ne prijavljuju da su pili. Ne idu redovno na kontrole, kasne ili rade ranije analize, kad lek mozda jos uvek radi nesto u organizmu. Nisu bas istrajni u dijetama, svasta probaju, ali retko sta privode kraju, a najkcuvenije su im one recenice - Ma nek ide zivot, jednom se zivi, jeste bas ce mi biti losije ako malo samo skrenem ovo ili ono, evo samo jos danas pa cu sutra sve kako je lekar rekao..., ali negde su prilicno ubedjeni da to nije nikakvo narocito odstupanje, pa slobodno kazu da su apsolutno disciplinovani. Jako je mnogo ljudi koji imaju toliko lose bracne, roditeljske, porodicne odnose, a u opste ne mogu da pohvataju koliko to utice na zdravlje. Opste je poznato da je batina, svadja, lupanje o sto, dranje, ogovaranje, odbacivanje, emotivno ucenjivanje... jos uvek deo srpskog folklora, ali je toliko zlostravljajuce i lose po zdravlje. Ni to ne vidimo. I kad vidimo, retko, jako retko menjamo.
Sve u svemu, jako mi je zao ako je neko potrosio dragoceno vreme na citanje mog duzeg posta, ali zaista bih stala iza toga da nije mnogo dobro citajuci razne forume po netu, jer to nekada jeste mesto gde se moze naci pomoc, ali cesto je i mesto gde vas kolicina informacija upornih tvrdnji sta je ok, a sta nije, moze sludeti do te mere. Jedan od primera mi je naslov na nekom sajtu - istine i lazi o hrani. Neosporno je da hrana igra veliku ulogu nasem zdravlju ili bolesti, ali je podjednako vazno, ne samo sta jedemo, nego i sta nas izjeda, a to nikako nije isto. Jako se lose osecam kad neko kategoricno tvrdi da on zna sta je tacno istina, a sta laz, jer niko nije bozanske moci da moze da tvrdi tako nesto, narocito o temi koja je toliko individualna i toliko slozena.Ono sto je moje najdominantniji i najjaci stav po pitanju svih terapija je - bez shokova i revolucija, postepenost. Svaka nagla promena u organizmu izaziva takve shokove, shok je sam po sebi dovoljna "bolest", taman vas nista drugo ne mucilo. Ovo ne vazi ako vas udare kola, pa morate hitno na urgentni
Tu ne moze postepeno, operacija odmah. Lecenje nije samo stvar lekova, cajeva i dijeta. Emotivnastanja su jako vazno, ali na tome je tesko raditi i uvidjati i menjati jer to nije tako opipljivo i uhvatljivo kao fizicki svet. Hvala svima i srecno u svim borbama.