HLOROFILINI I DETOKSIKACIJA
Hlorofilini takodje imaju veoma vaznu ulogu u unutrasnjoj detoksikaciji tela, kako bi se odrzao kvalitet zivota i zdravstvenog stanja. Unutrasnja detoksikacija podrazumeva procese koji neutralisu , transformisu ili eliminisu toksine iz organizma, putem jednog ili vise sledecih sistema: - Respiratorni – pluca, bronhije, grlo, sinusi i nos- Gastrointestinalni trakt – jetra, zucna kesa, zeludac, tanko i debelo crevo - Urinarni – bubrezi, besika, uretra- Koza – znojne i lojne zlezde, kao i suze- Limfa – limfni kanali i limfni cvorovi Jetra je jedan od najvaznijih organa u telu kada se radi o detoksikaciji ili oslobadjanju tela od stranih supstanci ili toksina. Glutation preko sulfhidrilnih grupa helira teske metale; ziva i olovo takodje pokazuju sposobnost da se vezuju za glutation. Kada se vezu, zuc postaje glavni «put» kojim organizam izlucuje taj kompleks, na taj nacin smanjujuci raspolozive kolicine glutationa u organizmu. Primarni izvor sumpornog dela (komponente) cisteina je metionin. Celije jetre ne mogu tako lako da metabolisu cistein, dok se metionin upija mnogo lakse, i i nakon toga se metabolise (razlaze) na s-adenosilmetionine, homocisteine, cistatine i cistein. Celije raka koriste metionin kako bi rasle i razmnozavale se. Zavisnost rasta celija raka od metionina je «vestacko» stanje, nametnuto od strane nekih ranijih nedostataka u transsumpornim i transmetilationskim putevima. Zbog toga, ukoliko je smanjena dostupnost metionina, ne samo sto ce sposobnost jetre da vrsi detoksikaciju biti umanjena, vec ce takodje biti manja dostupnost glutationa sposobnog da se veze za strane substance. Studije su pokazale da manjak metionina sam po sebi moze da izazove rak jetre i bez prisustva kancerogena, i da manjak metionina takodje moze da «dozvoli» teskim metalima da izazovu toksicne efekte. Debelo crevo predstavlja kolektor otpadnih materija iz tela. Debelo crevo mora redovno da se cisti, jer ako se ne odstranjuju toksini, mogu da se ponovo resorbuju u krv i izazovu autointoksikaciju = samotrovanje organizma. Ako postoji zastoj otpadnih materija u debelom crevu, to predstavlja rizik za nastanak divertikula (prosirenja u zidu creva) koji ako postoje, predstavljaju opasnost za nastanak upale i maligne alteracije. Jedan od najvaznijih faktora zdravlja jeste koriscenje takve hrane ili dodataka ishrani, koje sadrze vlakna za prociscavanje debelog creva. Glavni zadatak bubrega se sastoji u tome da ocuva volumen i sastav ekstracelularne tecnosti konstantnim. Ovo je neophodno, bez obzira na varirajuce spoljne uticaje. Deo ovog zadatka, ali samo jedan njegov deo, je da izbaci iz organizma neke od nusprodukata metabolizma koje celije ne mogu da razloze. Stoga je glavna uloga bubrega kontrola unutarcelijske tecnosti, i ukoliko bubrezi rade svoj posao kako treba, svaka celija koja je prilicno autonomna, ce izluciti ili izbaciti ono sto joj treba ili ne treba, iz ekstracelularne tecnosti. Bubrezi cuvaju ono sto nam je potrebno, ali sta vise, dozvoljavaju nam slobodu da imamo i visak. To jest, dozvoljavaju nam da unosimo i vise nego sto nam je potrebno od mnogih neophodnih materija – vode ili soli, na primer – i izlucuje tacno onaj visak koji nam ne treba. I na kraju, bubrezi cuvaju i kolicinu nasih telesnih tecnosti, i njihov sastav. Imajuci u vidu da smo mi ¾ voda, jednostavno mereci se svakog dana, mozemo uvideti preciznost kojom bubrezi ovo postizu. Uprkos varijacijama u ishrani, telesnim aktivnostima ili unosu tecnosti, brojke ostaju konstantne. Bubrezi obavljaju svoju ulogu sa preciznoscu od 1%, a nikad manje od 5%, pod ekstremno varirajucim okolnostima. Ukoliko bubrezi naglo otkazu, smrt nastupa posle nekoliko dana, delom zbog toga sto je deo akumuliranih otpadnih materija otrovan po srce, koje prestaje sa radom. Jos interesantniji je nacin na koji bubrezi mogu da se adaptiraju za polako odumiranje, tako da covek moze da prezivi i sa 5% ukupnog funkcionisanja bubrega. Bubrezi imaju veci kapacitet rezerve u slucaju otkaza rada, nego, na primer, srce ili pluca. Limfni sistem. Skoro 80% ukupne telesne mase cini voda. Jednu trecinu te tecnosti cini ekstracelularna tecnost (vancelijska tecnost). Samo 12% telesne tecnost cini krv, a 62% krvi se nalazi u celijama. To znaci da 36% nase telesne tecnosti cini limfa. Limfa je tecnost koja okruzuje celije. Ona predstavlja celijsko okruzenje. U telu se nalazi tri puta vise limfne tecnosti, nego krvi. Ali nisu sve celije okruzene vodom. Kostane celije okruzuju kostani minerali. Ali ipak sve celije zavise od vancelijske tesnosti, kao svoje ishrane. Limfa, kroz svoje kanale hrani cak i kostane celije. Kada otpadne materije napustaju celije, dve cirkulisuce telesne tecnosti, krv i limfa, odnose te materije. Limfa se sastoji od krvi, ali ne sadrzi crvena krvna zrnca. Svaka celija u telu je okruzena intersticijalnom tecnoscu, koja se sastoji od materija iz krvotoka i otpadnih materija koje su celije izbacile. Oko 90% vode i malih molekula koji ulaze u intersticijalnu tecnost iz krvotoka, su apsorbovani od strane lokalnih krvnih sudova. Preostalih 10% vode i malih molekula plus proteini, drugi veci molekuli i cestice intersticijalne tecnosti se sakupljaju u mrezu sitnih krvnih sudova. Limfni sudovi se ulivaju u vece limfne sokove koji se prazne u krvotok. Limfni sudovi sadrze jednosmerne zaliske i protkani su misicnim vlaknima koje pumpaju limfu kroz ove zaliske. Posto limfni sistem odnosi toksine iz svih celija, njegovo ispravno funkcionisanje je veoma vazno za celokupno zdravlje. Limfa je, na svom putu do celija, puna hranljivih materija, ,otpadnih materija celijskih hormona i enzima. Leukociti, limfociti, monociti antitela i druga bela krvna zrnca su sposobna da putuju gde god ima vode. Isto kao sto je i vazduh oko naseg tela u stalnom pokretu, limfna tecnost koja okruzuje celije je isto tako u stalnom pokretu. Celije bolje funkcionisu sa svezom limfnom tecnoscu ispunjenom pravilnim koncentracijama vodonika, kiseonika, glukoze i drugih hranljivih materija. Zalisci postoje u svim limfnim kanalima. U velikim limfotokovima, zalisci se nalaze na svakih nekoliko milimetara, a u manjim limfotokovima, zalisci se nalaze mnogo blize jedan drugom od par milimetara. Pokretne slike izlozenih limfnih sudova pokazuju da kada je limfni sud rastegnut tecnoscu, glatki misici u zidovima sudova se automatski kontrahuju (grce). Sta vise, svaki segment limfnog suda, koji se nalazi izmedju dva uzastopna zaliska, funkcionise kao zasebna pumpa. To jest, ispunjenost jednog segmenta izaziva njegovu kontrakciju, i tecnost se ispumpava kroz zalistak, u sledeci limfni segment. Ovo ispunjava sledeci segment, i nekoliko sekundi kasnije – i on se kontrahuje. Ovaj proces se odvija duz celog limfnog sistema, dok na kraju tecnost ne bude ispraznjena nazad u krvotok, iz ductusa thoraciusa u venu kavu tacno ispod kljucne kosti. Kada sveze zalihe zamene otpadne materije celija – toksine, bakterije, viruse, otpad i krhotine – celije su zdravije, a samim tim i mi smo zdraviji. Uklanjanje proteina iz intersticijalnih prostora je apsolutno esencijalna funkcija, bez koje bismo umrli u roku od 24 sata. Debelo crevo je glavni organ u koji se sluzave materije iz limfe ulivaju. Kada limfni sistem postane jako ispunjen sluznim materijama, stvara se pritisak koji se oseti u celom telu. Pocinje da se javlja kao tenzija (napetost) u misicima, da bi se, kako se pritisak povecava, razvio bol u misicima. Jedna od uloga groznice je i da razblazi sluz u limfnom sistemu, poboljsavajuci mu tako sanse da tece, i da prodje kroz zidove debelog creva. Svi faktori koji prociscavaju limfu, smanjuju groznicu. Ako debelo crevo nije u stanju da obavlja funkciju preciscavaca limfe, onda jetra preuzima tu ulogu, umesto debelog creva. Toksini koje jetra preuzme i neutralise, izlucuju se putem zuci. Ukoliko je velika kolicina, zuci, zuc se vraca u zeludac, i to izaziva mucninu. Vecina trava su limfni preciscavaci, i zato zivotinje jedu travu kada su bolesne. Iz ovoga mozemo videti kakvi problemi mogu nastati ukoliko je debelo crevo zapuseno. Ukoliko se to i desi, otpadni materijal se vraca u limfni sistem. Kako se ovaj proces nastavlja, otpadni materijal stize i tela, zato sto limfni sistem opsluzuje sve celije u telu. Mi takodje izbacujemo toksine i putem znojenja, vezbanjem (telesnom aktivnoscu) ili emitovanjem toplote. Nasi sinusi i koza takodje mogu da budu pomocni organi putem kojih mogu da se eliminisu visak sluzi i toksina, u slucaju upale sinusa, ili osipa na kozi, svako na svoj nacin.
_________________ http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst
|