Ma hajte molim vas o cemu pricate, kakva eutanazija, ko vam daje prava da vi kao lekar odredjujete dan, cas i minut smrti bilo kom pojedincu. Dajte ljudi priberite se malo u izjavama.
Studentbgd je malo vise radikalan u izjavama, imam utisak da zeli da cuje kako drugi lekari razmisljaju po tom pitanju. Verujem da se iza ovog nicka krije student medicine pa cu ga zato osloviti sa kolega.Pokusacu da mu priblizim dozivljaj lekara kada mu je pacijent na granici zivota i smrti Evo primera....
Kolega , da li vam se desilo da vidite pacijenta koji umire pred vama, koji je recimo prikacen na monitoru i u jednom trenutku vidite ravna linija, pojedinacni bizarni kompleksi, bez karotidnog pulsa, monitor pisti jednolicno, pacijet prestaje da dise....a vi pored njega....Ode covek, UMIRE VAM COVEK!!!...a vi morate da odreagujete ne u minutima, vec su sekunde u pitanju. Ako ste bili u takvoj situaciji verovatno znate kakav je osecaj.....Gasi se jedan zivot pred vasim ocima,VI STE LEKAR OD VAS SE OCEKUJE DA GA VRATITE U ZIVOT, vi znate da mozete da ga vratite u zivot, postoje sanse, imate adrenalin, atropin, Lidokain, Amiodaron, Dopamin, Defibrilator, set za intubaciju, centralni kaiseonik, imate sve...imate i znaje znate sta treba da radite...sve vam je na raspolaganju da ga vratite u zivot, ali nikako ne mozete biti sigurni da cete uspeti u svojoj nameri. Na kraju ....olaksanje.... uspeli ste da pokrenete srcanu akciju, ubacili ste ga u sinus, disanje se vraca, prvo pojedinacni plitki udisaji pa onda sve cesci i dublji...Ordinirate neophodnu terapiju, Tenzija se vraca,120/80. pacijentu je sve bolje i bolje....osecate olaksanje....i kad ste pomislili da ste ga izvukli, on se izvija u opistotonus, fibrilira, opet radite sve iz pocetka i na kraju umire pred vasim ocima....Nema pulsa, nema srcane akcije nema disanja, nije odreagovao na terapiju i sve ostale radnje koje ste sproveli, Gledate ispred sebe bezivotno telo...koje je do pre sat vremena bilo zivo...imalo duh u sebi, osmeh i volju za zivotom. Kako se vi kao lekar osecate u takvoj situaciji? Razmisljate o celokupnom postupku, preispitujete sebe da li ste sve uradili kako treba, shvatate da ste sve uradili sto ste znali sto ste mogli i on je ipak umro pred vama, zasto reanimacija nije uspela? Zasto terapija nije dala ocekivani pozitivan rezultat? Osecate se tuzno, pomalo umorno i iscrpljeno, iako znate da niste vi taj koji je izazvao asistoliju i fibrilaciju,sve ste dali od sebe da ga spasite a on je ipak otisao na „drugi svet”. Da li shvatate kolika je to borba za zivot i lekara i sestara i celog lekarskog tima da se zivot spasi.
E sad ovu pricu stavite u kontekst pacijenta koji umire od neizlecive bolesti, znate da ce umreti pitanjeje dana ili sata, ali mozete li vi kao covek i kao lekar da gledate ravnu liniju na monituru koju ste VI LICNO IZAZVALI, mozete li da gledate kako prestaje da dise a znate da ste VI TAJ koji je izazvao prestanak disanja... Mozete li svoj postupak opravdati bilo kojim ciljem ako znate da je ZIVOT ono sto je najvrednije. Da Li ste VI TAJ koji ima prava da nekome olaksa patnje, vodeci ga u smrt u trenutku koji ste vi odredili? Jeste li vi taj koji ce odrediti dan, sat i minut njegove smrti? Da li imate prava na to i ko vam daje to pravo? Da li ste sebi postavili ovakva pitanje i pokusali da se stavite u ulogu lekara koji treba da izvrsi to delo o kome ste pricali tj da pacijenta uvedete u duboku komu i da zaustavite srcani rad. Da li mislite da vam diploma zvanje i znanje daje to pravo.
Ne kolega vi nemate pava na to, jer i vi ste samo obican covek i nemate prava da odredite sat i minut necije smrti. Nemate prava ni moralno ni eticki, ni religiozno , ni profesionalno , ni kako god hocete, to NESMETE da uradite. Vi niste taj koji je nekome podario zivot, nemate prava da ga oduzmete, cak ni iz milosrdja....
Ja sam ogorceni protivnik eutanazije-ubistva iz milosrdja, jer mislim da svako od nas mora da nosi svoj krst, srecu, tugu, radost, patnju,bolest i sve ostalo sto cini zivot...A zivot je borba , borba do kraja za svakog pojedinca.
Zato se duboko ne slazem sa vasom konstatacijom da je eutanazija sebicnost ljudi koji su zaduzeni da legalizuju eutanaziju.Eutanaziju imaju legalizovane samo ako se ne varam dve tri zemlje u svetu i to po jako preciznim kriterijumima. Ispravite me ako gresim.
Vasa duznost kao lekara je da pacijentu u terminalnom stadijumu olaksate patnje onoliko koliko vam savremena medicina to dozvoljava postovanjem osnovnog nacela “Prvo ne naskoditi pacijentu” Ako ne mozete da mu pomognete nesmete ni da mu naskodite. Da li je smrt olaksanje, to ne zna niko od nas.
Ako vi ne razumete ovo o cemu vam govorim onda ste vi debelo zalutali u lekarsku profesiju...
Puno pozdrava
|